Prva teška odluka za roditelje: Što kada mala beba treba u jaslice

Gotovo da ne postoji roditelj koji jednostavno prihvaća odlazak djeteta u vrtić, posebno ako je riječ o prvom djetetu. U tom trenutku počinje put odvajanja, proces socijalizacije. Roditelji se prvi put susreću s nekom “institucijom”, daju dijete u “ruke sustava”… Razdoblje prilagodbe ne proživljava samo mališan, nego i njegovi roditelji. Potrebno je puno vremena da se razvije povjerenje u odgojitelje s kojima će njihovo dijete često provesti više vremena tijekom dana nego s njima. Sve u svemu, odlazak djetea u jaslice vrlo je stresan događaj za obitelj pogotovo ako u jaslice odlazi beba.

Naša beba ide u jaslice

Riječ je vjerojatno o najtežoj odluci na leđima onih koji su primorani upisati u jaslice dijete mlađe od godinu dana. Životne okolnosti prisiljavaju nas na raniji povratak na posao. A nije svatko u mogućnosti ostaviti dijete na brigu bračnom partneru, baki ili djedu ili pak platiti tetu čuvalicu.
Upis bebe u dobi od navršenih šest mjeseci u jaslice zasad je moguć samo u tri državna vrtića, i to u dva hrvatska grada – Zagrebu i Rijeci. Potražnja je, nažalost, veća od ponude i svaki se zahtjev pažljivo razmatra. Upis djeteta u jaslice obavlja se prema istoj proceduri koja je propisana za djecu u vrtiću, ispunjavaju se zahtjevi i upitnici te donosi dokumentacija, a roditelji se prije polaska u jaslice upoznaju sa svim detaljima.

Svijet obojen emocijama

Djeca od navršenih šest mjeseci do prve godine u jaslicama mogu provesti i do deset sati na dan. No u praksi je najčešće riječ o kraćem vremenu koje rijetko prelazi osam sati. Naravno, o duljini boravka djeteta u jaslicama odlučuju roditelji. Za bebe se osiguravaju uvjeti za optimalan i poticajan razvoj te se svakom djetetu prilagođava odgojno-obrazovni program, pri čemu se vodi računa o njezi, hranjenju, uspavljivanju i zajedničkim igrama. Uvjet uspješnog rada s tako malim djetetom jest uspostavljanje povjerenja i čvrste suradnje s roditeljima te, naravno, povjerenja i emocionalnog odnosa s bebom.

Odgojitelji koji rade s bebama posjeduju dugogodišnje iskustvo koje ih čini kompetentnima za rad s tako malenim jasličancima. I sam proces prilagodbe je ponešto drugačiji od onog za stariju djecu. U dobi od tri godine djetetu se već puno toga može objasniti riječima. No kod beba razgovori, osim tepanja, teško mogu uroditi plodom. Njihov svijet obojen je emocijama pa se tako osjećaj sigurnosti nikako ne može razviti riječima “mama mora raditi, ali će odmah nakon posla doći po tebe”. Posebno ako govorimo o djeci od šest mjeseci. Beba se u jaslicama mora osjećati sigurno, zaštićeno i voljeno, a bez objašnjenja koje će do toga dovesti. Osjeća li dijete nemir ili strah roditelja ili odbija prihvatiti odgojitelja, prilagodba će biti teža i dugotrajnija.

Roditeljima teže nego bebi

Naša iskustva pokazuju da je doista malo beba koje se nisu uspjele prilagoditi te da zapravo roditelji mnogo teže prihvaćaju odvajanje od svoje djece. Tako nije rijedak slučaj da se dijete posve privikne na jaslice, no roditelju je potrebno još vremena da s povjerenjem ostavi dijete u rukama odgojitelja. Osim toga, možda im nije lako prihvatiti ni činjenicu da njihov mališan nije jedini, iako su grupe male (najviše od šestero do osmero djece) te ima i po troje odgojitelja u svakoj grupi.

No roditeljima su tijekom dana otvorena vrata jaslica pa se često mogu vidjeti majke koje dolaze s posla u pauzama dojiti dijete.
Dijete u vrtiću upoznaje i druge vršnjake, sudjeluje u druženju, igrama i aktivnostima u kojima vrlo brzo počinje uživati. A ako su pritom zadovoljene njegove temeljne potrebe za hranom, nježnošću i spavanjem, strah vrlo brzo ustupa mjesto zabavi.

Savjeti za lakše prilagođavanje

Izdvojili smo nekoliko savjeta koji mogu pomoći u procesu prilagodbe:

• nastojte držati svoj nemir što je moguće više pod kontrolom. Naravno, nitko ne očekuje od vas da s punim povjerenjem od prvog dana ostavljate dijete na brigu odgojiteljima, no krenite malim koracima i kraćim ostancima. Budite uz dijete prvih dana, ostavljajte ga samo nakratko kako biste “otišli do dućana”. Igrajte se s njim, istražujte zajedno prostorije, upoznajte ga s tetama, vozite ga u kolicima dvorištem… Neka jaslice budu mjesto na kojem ćete se oboje zabavljati;
• razgovarajte s odgojiteljima, pitajte sve što vas zanima i podijelite s njima svoje brige. Sigurni smo da ćete doznati i mnogo savjeta jer riječ je o osobama koje su vidjele brojnu djecu u procesu prilagođavanja i vjerujte da će vam znati reći što bi za vaše dijete moglo biti najbolje;
• ne uspoređujte u procesu prilagodbe svoje dijete s drugima. Naime, postoje djeca koja se brzo odvajaju, kao i ona kojima je potrebno više vremena. Nemojte dopustiti da vas obeshrabri ako je vaša beba među onima koje ne puštaju mamu tako lako. Svako je dijete ipak individua za sebe, ne razvijaju se svi prema šabloni niti osjećaju isto. Budite strpljivi;
• sa suzama je najteže. Nema roditelja koji će lako ostaviti uplakano dijete. Suze su kod beba osnovni način komunikacije kojima izražavaju ne samo tugu nego i bijes, nezadovoljstvo, suzama traže zadovoljenje neke svoje potrebe. Uzmite u obzir da se u jaslicama (kao i u vrtiću) događa da dijete u suzama isprati roditelje, a da već sljedećeg trenutka uživa u igri. Kako rastu povjerenje i osjećaj sigurnosti, tako nestaju i suze.