Blagdanski simboli ljekovitog djelovanja: Domovi se krase pšenicom, božikovinom…

U našim krajevima koriste se pšenica, crnogorično drvo, božikovina, lovor i bršljan, a kao preuzeti običaji drugih naroda, koriste se imela i božićna zvijezda.

Pšenica se sije 13. prosinca na Svetu Luciju, a prema gustoći i jarkoj zelenoj boji još u pretkršćansko vrijeme predviđalo se kakav će urod biti sljedeće godine te je simbolizirala život i plodnost. Prema biblijskim pričama, gusta i visoka pšenica zaštitila je Svetu obitelj koja je bježala pred Herodovim vojnicima.

U ljekovite svrhe koristi se sok svježeg izdanka pšenice, pšenična trava, koji je bogat vitaminima i mineralima, a proizvodi se i u obliku praha i tableta. Preporučuje se za pomoć pri anemiji, talasemiji (bolest nedostatnog stvaranja hemoglobina) i različitim upalnim crijevnim bolestima, posebno pri ulceroznom kolitisu. U tradicionalnoj medicini propisuje se za detoksifikaciju organizma i kao pomoć u liječenju dijabetesa, povišenog kolesterola i karcinoma.

Običaj kićenja vazda zelenog drva u Hrvatskoj je započeo tek krajem 19. stoljeća, a po uzoru na njemačku tradiciju luterana još iz 16. stoljeća. Do tada su se na Badnji dan u kuću donosili debeli panjevi, koji se i nazivaju badnjak, koji su se palili na ognjištu još prema staroslavenskim običajima jer se vjerovalo da vatra donosi snagu novoj godini. Taj je običaj zadržan u mnogim našim krajevima.

>>U duhu radosnih blagdana: božićno drvce, božićna zvijezda i božićna pšenica<<

Za kićenje se koriste različita vazda zelena drva: jela, bor, omorika i smreka. Sva ova drva crnogorice bogata su terpentinom, koji sadrži eterično ulje i smolu, a u ljekovite svrhe koriste se mlade iglice od kojih se priprema čaj.

U narodu se čaj koristi za liječenje kašlja, upale desni i za čišćenje krvi, a kupke za poboljšanje cirkulacije, protiv reumatskih bolova i gihta. U prošlosti se čisti terpentin koristio i za čišćenje od crijevnih glista, iako on u većim količinama izaziva mučninu i povraćanje.

Božikovina ili botanički božika, u Hrvatskoj je zaštićena vrsta, što znači da se ne smije brati, odnosno rezati. Još u rimsko doba donosila se kao dar u kuću za zaštitu od uroka, a u našim krajevima se odavnina stavlja ispred vrata u božićno vrijeme, gdje ostaje do Svijećnice. U narodu se vjeruje da štiti od lutajućih mrtvih duša, a u kršćanstvu je cvijet simbol Isusova rođenja, plod simbol Isusove krvi, a list simbol Isusove krune.

Njene lijepe crvene bobice sadrže otrovni alkaloid koji nakon konzumacije može izazvati povraćanje kod djece i životinja, no smrtni ishodi nisu zabilježeni. U narodnoj medicini čaj od listova koristio se za liječenje reumatskih bolova, kašlja, različitih bolesti želuca i crijeva, glavobolje i melankolije (zapravo depresije), svježi sok od listova za liječenje jetre, a čaj od korijena za olakšanje kod groznice.

Lovor predstavlja pobjedu nad progonom i patnjom, danas je prvenstveno začinska biljka, no u narodu se ponekad koristi kao čaj od listova za bolju probavu te kod gripe i bronhitisa. Od plodova se priprema mast koja pomaže kod reumatskih bolova. U ranokršćansko doba mrtvi su polagani na podlogu od bršljanova lišća te je simbol besmrtnosti.

Bršljan ima dokazana ljekovita svojstva koja su bila poznata još i Hipokratu, a danas se u medicini koristi kao lijek protiv kašlja.

Ukrašavanje imelom ne pripada tradicionalnim hrvatskim običajima, već njen simbolizam potječe iz keltske kulture, gdje je predstavljala prijateljstvo i dobronamjernost, ali i iznimnu plodnost, a smatra se da običaj ljubljenja ispod imele potječe još iz starog Rima. Zbog vrlo raširene primjene u poganskim običajima, tijekom cijelog srednjeg vijeka katolička crkva ju je zabranjivala, a upravo se umjesto imele počela koristiti božika.

No, današnje ukrašavanje tijekom božićnih blagdana potječe iz Engleske od kraja 19. stoljeća i preuzeto je u mnogim krajevima svijeta, iako nema veze s kršćanskim običajima i obredima, a simbolizira mir i sreću. Imela ili biska u narodu se koristi kao čaj ili ekstrakt u liječenju epilepsije, povišenog krvnog tlaka, artritisa te u kombinaciji s odoljenom (valerijanom) za smirenje.

Početkom prošlog stoljeća kontroverzni liječnik Rudolf Steiner, pripravljao je injekcije od ekstrakta imele kojima je liječio oboljele od raka, o čemu nema mnogo podataka. Tijekom prošlog stoljeća provedeno je dosta znanstvenih istraživanja o djelotvornosti imele, no ona nažalost nisu pokazala željenu učinkovitost kod oboljelih.

U alternativnoj medicini i dalje se koriste injekcije ekstrakta dobivenog iz lišća mlade i lišća stare imele u liječenju karcinoma.