Znate li što je lepra, bolest od koje su liječeni milijuni ljudi?

Lepra, guba ili Hansenova bolest kronična je i zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium leprae. Najčešće zahvaća kožu, sluznicu gornjeg dijela dišnog sustava i usne šupljine te prodire do perifernih živaca. Iako nije jako zarazna bolest, prijenos je moguć kapljičnim putem tijekom duljeg i češćeg kontakta sa zaraženom osobom.

Postoje dva osnovna tipa bolesti, a to su tuberkuliodna i lepromatozna lepra. Kod tuberkuliodne lepre vidljive su manje promjene na koži u obliku nedostatka pigmenta, gubitka kose i finog osjeta na zahvaćenim predjelima, a napredovanjem bolesti stvaraju se rane. Drugi oblik je lepromatozna lepra u kojoj se razvijaju karakteristični kožni čvorići s izraženim propadanjem tkiva i gubitkom osjeta. Ovaj oblik bolesti poznatiji je zbog karakterističnog izgleda lica oboljelih i često je prisutan u literaturi i u povijesnim filmovima.

Bolest vrlo sporo napreduje i traje dulje od dvadeset godina. Zbog propadanja tkiva i živaca neliječena lepra i danas dovodi do invalidnosti, ali i socijalne diskriminacije oboljelih i njihovih obitelji.

Lepru su poznavali već u starom Egiptu te je opisana u Ebers papirusu, a u Babilonu su uočili zarazni karakter bolesti te su počeli izolirati pacijente. Otad su poznate kolonije gubavaca u kojima su izolirani oboljeli umirali strašnom smrću.

Smatra se da su lepru iz Azije u Europu donijeli vojnici Aleksandra Velikog, a kasnije je proširena trgovačkim putovima Mediterana. Prva bolnica za gubavce osnovana je u Rimu za cara Konstantina. U vrijeme križarskih ratova proširila se ostatkom Europe, a kako je medicina prilično nazadovala u odnosu na naprednu antičku Grčku i Rim, gubavci su uglavnom protjerivani i izolirani, i to do te mjere da su postojale zakonske odredbe o zabrani njihova približavanja drugim ljudima. Postoje opisi kako su gubavci morali nositi zvona i time najavljivati svoj prolazak.

Lepra je opisana i u Bibliji, a Lazar koji je bolovao od lepre proglašen je zaštitnikom gubavaca. Po njemu su leprozoriji, odnosno mjesta za izolaciju gubavaca nazvana lazareti – ondje nije bilo liječenja, nego su oboljeli polako čekali smrt. Prvi europski lazaret osnovan je u Francuskoj u 5. stoljeću, a u našim krajevima u Dubrovačkoj Republici 1272. godine te kasnije i u drugim obalnim gradovima u kojima je širenje lepre prouzročeno velikim brojem morskih putnika.

Iz nepoznatog razloga širenje lepre u Europi zaustavljeno je u vrijeme epidemije kuge, a pretpostavlja se da je razlog tome što su izolirani gubavci među prvima oboljeli od kuge i umrli, pa više nije bilo širenja bolesti. Otad su u Europi od lepre obolijevali uglavnom oni koji su putovali u Aziju, poput naših muškaraca koji su morali služiti u osmanskoj vojsci. Posljednji leprozorij u Hrvatskoj osnovan je 1905. godine pokraj Metkovića i zatvoren 1925., nakon smrti posljednjih sedam bolesnika, te se otad lepra u Hrvatskoj smatra iskorijenjenom, a posljednja kolonija gubavaca u Europi nalazila se na grčkom otoku Spinalonga do 1957. godine.

Uzročnika lepre otkrio je norveški liječnik Gerhard Henrik Armauer Hansen 1873. godine u Bergenu, no prvi lijek za liječenje te bolesti, dapson, kemijski diamindifenilsulfon, otkriven je tek 1940. godine. Uzročnik lepre s vremenom je razvio otpornost na dapson te se od 1984. za liječenje koristi kombinacija dapsona te antibiotika rifampicina i klofazimina. Liječenje traje od šest mjeseci do godine dana i bolest je u potpunosti izlječiva, a lijekove besplatno dijeli Svjetska zdravstvena organizacija u svim epidemijskim područjima.

Iako se nama lepra čini davno zaboravljenom bolešću, ona je još prisutna – 2016. prijavljeno je više od 200 tisuća novih slučajeva, a tijekom posljednjih 20 godina od lepre je liječeno više od 16 milijuna ljudi. Danas je najviše oboljelih, više od 60%, u Indiji, no veća žarišta postoje u Indoneziji i Brazilu. Prisutna je i u Filipinima, Nepalu, Kongu, Mozambiku te Tanzaniji.

Svjetska zdravstvena organizacija pokrenula je opsežnu kampanju za svijet bez lepre do 2020. godine, s naglaskom na smanjenje invalidnosti djece, odnosno radi ranog prepoznavanja bolesti u siromašnim krajevima. U Hrvatskoj je, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, posljednji prijavljeni slučaj lepre bio 1993. godine, a osoba je zaražena u inozemstvu.