Znanost i psihodelici: Nakon kanabisa, evo i „čarobnih gljiva“

Psihoaktivne gljive ili psilocibinske gljive sadrže psihoaktivne spojeve psilocin i psilocibin. Psihoaktivne gljive najvećim dijelom pripadaju rodu Psilocybe, podrijetlom su iz Srednje i Južne Amerike te su veliku popularnost stekle tijekom hipi pokreta šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su se obilato konzumirali psihodelici.

Spominju se već u astečkoj kulturi te su obilato korištene u religioznim i šamanskim obredima. Albert Hofmann, koji je sintetizirao LSD, prvi je identificirao i izolirao psilocibin i psilocin kao aktivne sastojke gljiva. Potom je priredio i sintetski psilocibin. U našim su se krajevima koristili psihodelici u obredne svrhe. Tijekom obreda slavenskih šamana korištena je muhara, poznata otrovna gljiva također sa psihodeličnim učinkom.

Psihodelici i njihovo djelovanje

Psilocin i psilocibin pripadaju skupini psihoaktivnih supstancija, i to psihodelika, a po kemijskoj građi triptanima u koje se ubrajaju još LSD i ibogain. Psilocibin se u tijelu brzo pretvara u psilocin koji djeluje kao selektivni agonist 5-HT2A serotoninskog receptora u mozgu, čime oponaša funkciju serotonina (5-HT). Kod konzumenta izaziva snažnu ugodu, euforiju i karakteristične psihodeličke učinke – snažan osjećaj nove spoznaje, osjećaj povezanosti sa svijetom i prirodom te nekontrolirani smijeh.

Konzumenti opisuju kako dosadne i obične situacije postaju zanimljive, a vizualne i slušne halucinacije su uobičajene, a intenzitet im ovisi o dozi. Misli teku mnogo brže, no nerijetko se javlja ponavljanje iste misli ili više misli neprestano u krug. Često su povećane inspiracija i kreativnost pa su ih koristili umjetnici. Kod nekih osoba ugodni doživljaj može prijeći u vrlo neugodan uz pojavu paranoje, snažnog osjećaja straha i anksioznosti, izrazitu mučninu i povraćanje.

Moguća dobit u liječenju psihičkih poremećaja

Trenutačno se pri Sveučilišnoj klinici John Hopkins priprema Centar za istraživanje psihodelije i svijesti. U njemu žele dalje istraživati kako djeluju psihodelici, ponajprije psilocibin. Znanstvenici smatraju da postoji moguća dobrobit u liječenju ne samo refraktorne depresije nego i niza psihičkih poremećaja. A to su anoreksija, rani stadij Alzheimerove bolesti u kojoj se javljaju strahovi i paranoja, posttraumatski stresni poremećaj. Tu su još depresija kod oboljelih od karcinoma te liječenje opioidne i alkoholne ovisnosti.

Zapravo, nije čudno što se znanstvenici polako okreću drevnim pripravcima iz prirode i sve ih više istražuju jer smo sve prve lijekove i dobili iz prirode. Prvi analgoantipiretik je salicil iz kore vrbe, a prvi anestetik je lidokain iz lišća koke. Prvi lijek za liječenje srca je iz naprstka, najsnažniji lijek za bol je morfij dobiven iz maka. Šansu možda zaslužuju i psihoaktivne gljive.

Poklonici prirodnih lijekova smatraju da je veća korist od primjene same originalne prirodne supstancije. U njoj se, uz aktivne komponente, nalaze i drugi kemijski spojevi koji znatno utječu na učinak. A to se ne može postići čistim kemijskim spojem. Nadamo se da će ova istraživanja pokazati učinkovitost u liječenju, posebno kad znamo da su i depresija i Alzheimerova bolest u golemom porastu u cijelom svijetu.