SZO protiv korištenja zamjena za šećer kod pretilih osoba

Znamo da treba ograničiti unos šećera, saharoze, zbog niza zdravstvenih razloga. Uz ostalu visokokaloričnu hranu i nedostatak kretanja, on dovodi do porasta tjelesne mase, što je jedan od rizičnih faktora za niz metaboličkih i krvožilnih bolesti te bržeg propadanja zglobova i kosti. Glavni je uzročnik razvoja karijesa, što pak utječe i na mogući razvoj drugih bolesti zuba i usta.

Ni zamjene za šećer nisu sasvim zdrave

Jedan od načina smanjenja unosa šećera jest korištenje zamjena za šećer, odnosno umjetnih i prirodnih zaslađivača koji ga ne sadrže. Na tržištu postoji nekoliko kemijskih umjetnih zaslađivača: aspartam, acesulfam, advantam, saharin, sukraloza te prirodni iz biljke stevije i njenih derivata.

No, postoji niz studija koje ukazuju na to kako ni oni nisu sasvim zdravi i kako im se primjena treba ograničavati. Većina ispitivanja je provedena na životinjama i ne postoje studije na ljudima koje bi ukazivale na izravnu štetnost bilo kojeg od njih, no snažne su preporuke stručnjaka o potrebi ograničenog unosa.

Umjetni zaslađivači

Saharin je najstariji i sasvim sigurno najkorišteniji u cijelom svijetu, posebno stoga što je jeftin. Postoje brojne studije o štetnom učinku prekomjernog unosa, od toga da izaziva emocionalne promjene, pa do toga da potiče gušteraču na proizvodnju inzulina.

Aspartam je spoj dviju prirodnih aminokiselina koje se metaboliziraju do formaldehida, koji je za ljudski organizam kancerogen. Kao i kod saharina, smatra se da je unos manjih količina siguran za zdravlje te je aspartam sastojak brojnih „light“ proizvoda.

Advantam je spoj srodan aspartamu, pa za njega vrijede iste sumnje.

Za acesulfam su objavljene studije na životinjama koje ukazuju da povećava rizik za razvoj raznih tumora te, kao i saharin, potiče gušteraču na proizvodnju inzulina.

Sukraloza je sladilo koje se dobiva iz šećera. Sumnja se da kod životinja povećava rizik za razvoj bolesti štitnjače, jetre i bubrega.

Svi umjetni zaslađivači koriste se u prehrambenoj industriji i označeni su E brojevima po kojima se mogu prepoznati na deklaraciji namirnice:

• saharin – E954,
• aspartam – E951,
• acesulfam – E950,
• sukraloza – E955.

Što treba znati o steviji i proizvodima od stevije

Stevia (stevija), odnosno stevia glikozidi, prirodni su spojevi biljke Stevia rebaudiana. Unatrag desetak godina postala je vrlo popularna zamjena za šećer, upravo zbog prirodnog porijekla.

No, na tržištu se u proizvodima stevije često nalazi niz drugih kemijskih spojeva, izvedenih iz ekstrakta koji se zove rebaudiozid (često naveden kao Reb-A). U ovim proizvodima može biti i šećernog alkohola i dekstroze, pa se preporučuje oprez pri kupovini, odnosno izbor proizvoda s deklariranim sadržajem od najmanje 95% stevia glikozida.

Preporučuje se maksimalan dnevni unos stevijinih zaslađivača do 4 mg po kilogramu tjelesne mase. Kod nekih osoba se može javiti alergija na steviju, a smatra se i da može stupati u interakcije s lijekovima. Stoga se bolesnicima koji koriste trajnu terapiju lijekovima preporučuje oprez.

Umjetni zaslađivači i pretilost

Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je izdala preporuku da se umjetni zaslađivači ne koriste kao sredstva prevencije povećanja tjelesne mase ili smanjenje rizika razvoja dijabetesa, srčanih bolesti ili karcinoma. Preporuku temelje na sustavnom pregledu rezultata objavljenih u 238 studija odraslih, djece i trudnica.

Naime, rezultati ukazuju da upotreba umjetnih zaslađivača nema dugoročne povoljne učinke na smanjenje tjelesne masti u djece i odraslih, a istovremeno postoji zabrinutost oko mogućih neželjenih učinaka na zdravlje. Ovo smanjenje tjelesne masti, koje se vidi kroz neznatno smanjeni indeks tjelesne mase (kao mjeru tjelesne masti s kojom korelira rizik razvoja bolesti) istovremeno ne dovodi do učinka poboljšanja smanjenja debljine ili parametara kardiometaboličkog zdravlja kao što je razina glukoze u krvi natašte, razina inzulina, masnoća u krvi ili krvnog tlaka.

Zabrinutost oko dugotrajne upotrebe umjetnih zaslađivača povezana je sa studijama na životinjama koje ukazuju da dugotrajno korištenje većih količina povećava rizik razvoja dijabetesa tip 2, kardiovaskularnih bolesti i različitih drugih bolesti.

Najzad, preporuka jest smanjenje unosa šećera, a ne njegova zamjena sredstvima slatkog okusa, koja nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost.