Krv: jedini lijek kojeg proizvodi sam čovjek

Krv je tekući organ koji se sastoji od krvne plazme i krvnih stanica: crvenih eritrocita, bijelih leukocita i pločica trombocita, ukupne količine pet do šest litara te čini prosječno 12% tjelesne mase. Crvenu boju krvi daju eritrociti, neprozirna je, posebnog mirisa (“na krv”) i slanog okusa. Krvna plazma je tekućina u kojoj plivaju krvne stanice i razni otopljeni produkti: anorganske soli (kloridi, fosfati, bikarbonati i sulfati), kationi (natrij, kalij, kalcij i magnezij), šećer glukoza i bjelančevine. U plazmi se nalaze i masti (trigliceridi i kolesterol), fibrinogen (sudjeluje u procesu zgrušavanja), urea (konačni produkt metabolizma proteina) te bilirubin (nastaje nakon razgradnje hemoglobina). Krvne bjelančevine su albumini, globulini i fibrinogen.

Krvne grupe i krvni sastojci

Temeljem prisustva ili odsustva određenih antigena na eritrocitima, razlikujemo krvne grupe: A, B, AB i 0 (nulta), a na temelju bjelančevina razlikuju se podvrste Rh+ ili Rh- (Rhesus). Najbolje je da se osobi u potrebi da njena krvna grupa, no treba znati i da je grupa 0 univerzalni davatelj, a grupa AB univerzalni primatelj. Krvne grupe se nasljeđuju; grupe A i B su dominantne te 0 recesivna.

Nekoć se je u liječenju davala puna krv, no danas vrijedi pravilo da se pacijent treba liječiti samo krvnim pripravcima koji mu nedostaju. Po uzimanju krvi separatorom se odvajaju krvni sastojci: plazma, eritrociti, trombociti i leukociti. Iz plazme se još mogu izdvojiti koncentrat faktora zgrušavanja, imunoglobulini, albumin i ostali proteini plazme. Prikupljanje i proizvodnja krvi i krvnih pripravaka provodi se u transfuzijskim centrima, a postupci liječenja se zovu transfuzijsko liječenje. To je potporno liječenje prema određenim indikacijama i prema točno utvrđenim smjernicama. Proizvodnja, kontrola i čuvanje krvnih lijekova vrlo je složeno i strogo, određeno brojnim pravilnicima.

Kada se provodi transfuzijsko liječenje

Transfuzijsko liječenje je u javnosti najpoznatije kao pomoć u stanjima gubitka krvi bolesnika nakon ozljede ili drugog hitnog stanja, čime se spašava život unesrećenog. No, neophodno je i pri operacijama na srcu i krvnim žilama, kod presađivanja koštane srži i organa, u pojedinim postupcima liječenja karcinoma, opeklina, kao i anemija.

• Pri krvarenjima se koriste krvna plazma i koncentrat eritrocita.
• Eritrociti se još koriste i u liječenju određenih anemija te u hitnim stanjima sa simptomima nedovoljne opskrbe tkiva kisikom.
• Koncentrat trombocita, sam ili u kombinaciji s plazmom, daje se osobama s poremećajem zgrušavanja krvi i opasnostima od iskrvarenja.
• Albumini se koriste u nadoknadi volumena krvi, pri opeklinama i u liječenju novorođenčadi.
• Imunoglobulini su, laički, mješavine antitijela i koriste se u imunološkim stanjima imunodeficijencija (nemogućnosti stvaranja vlastitih protutijela) ili se pak mogu izolirati specifična protutijela, npr. za liječenje bjesnoće.

Nuspojave moguće i na krv

No, treba razumjeti da je krv biološki lijek i da postoje poslijetransfuzijske reakcije, odnosno nuspojave, u nekih 1 do 3% bolesnika kod kojih je primijenjena transfuzija. One nastaju zbog neodgovarajuće krvne grupa, reakcije na leukocite, trombocite ili reakcije na sastojke plazme.

Prije davanja krvnih pripravaka nužno je odrediti krvnu grupu i Rh faktor, odnosno prije operativnih zahvata, prije darovanja organa za transplantaciju, ali i pri prvom pregledu trudnice ili, ponekad, prije začeća. Tijekom života naša krv najčešće ostaje nepromijenjena, no ipak se može promijeniti ako je osoba primila veliku količinu krvi ili kao posljedica nekih karcinoma ili leukemija.