Elektricitet pomaže u liječenju kroničnih rana

Znanstvenici s Medicinskog fakulteta u Indiani u Americi osmislili su novu oblogu za rane koja koristi elektricitet, odnosno struju u borbi protiv bakterija. Dugotrajne rane koje ne cijele česta su komplikacija nakon manjih ozljeda kože, opeklina, zračenja, razvoja dekubitusa, ali i nakon nekih kirurških postupaka poput primjene medicinskih pomagala, odnosno raznih katetera koji se privremeno ugrađuju u tijelo.

Takve rane koje dugo ne cijele česte su i kod nekih bolesti kao što je dijabetes ili kod osoba s lošom venskom ili arterijskom cirkulacijom. Rane koje ne cijele u roku od šest do osam tjedana nazivaju se kronične rane i zahtijevaju posebno liječenje.

Različiti pristupi liječenju

Ovisno o uzroku nastanka rane, razlikuje se i pristup liječenju, no u osnovi je obrada same rane. U pravilu se najprije uklanja nekrotičko tkivo, a rana čisti. Pojava nekrotičkog (odumrlog) tkiva znatno otežava cijeljenje te se ono uklanja postupkom koji se zove debridman.

Tako se uklanjaju i bakterije te druge stanice koje ometaju proces cijeljenja, čime se osigurava okruženje koje potiče nakupljanje zdravog tkiva. Različiti su postupci debridmana, poput primjene gelova koji rastapaju nekrotično tkivo ili kirurški postupci obrezivanja i uklanjanja zahvaćenog tkiva. Potom se koriste i medicinski postupci koji potiču daljnje čišćenje i cijeljenje rane.

Jedna od metoda je i primjena negativnog tlaka (NPWT – negative pressure wound therapy) kojim se uklanjanja višak sekreta iz rane. Postupak se provodi posebnim uređajem,  tzv. pumpom koja iz rane putem prilagođene spužve izvlači sekret, a s njim i odumrle stanice te bakterije.

Kod nekih pacijenata primjenjuje se liječenje u hiperbaričnoj komori.  Metoda liječenja naziva se hiperbarična oksigenoterapija (HBOT). Provodi se u barokomorama udisanjem 100% kisika putem maske za lice. Pri povišenom tlaku u hiperbaričnoj komori kisik se otapa u krvi te tako otopljen u velikim količinama dospijeva i do onih tkiva do kojih ga cirkulacija inače ne bi mogla dopremiti, pa se tako oporavlja i sama rana.

Njega kroničnih rana

Previjanje, odnosno njega kroničnih rana slijedi točno propisane procedure. One najčešće ovise o tome je li kronična rana posljedica opekline, dekubitusa ili ulkusa zbog loše cirkulacije. Gotovo uvijek se koriste i posebne medicinske obloge za rane.

One se odabiru ovisno o veličini i dubini rane te količini sekrecije. Razlikuju se rane sa slabom i srednjom te s jačom i jakom sekrecijom. Obloge osiguravaju vlažno cijeljenje uz istodobni debridman,  smanjuju rizik nastanka infekcije i umanjuju bol.

Infekcija se sprečava ili zbog mehaničke zaštite rane ili zbog sastava obloge. Naime, neke sadrže srebrne ione koje otpuštaju u okolinu rane i tako djeluju antibakterijski.

Postoje i obloge koje same stvaraju negativan tlak i odmah upijaju sekret, odnosno primjenjuju liječenje metodom negativnog tlaka. Neke rane vrlo neugodno mirišu i kod njih se mogu koristiti obloge koje sadrže aktivni ugljen koji apsorbira miris. Zahvaljujući suvremenim oblogama danas se kronične rane znatno lakše liječe, no i dalje nastaju te stvaraju brojne komplikacije.

Bakterije stvaraju električno polje

Proučavajući kronične rane znanstvenici su otkrili da su u njima gotovo uvijek prisutne bakterije, što ne znači nužno da se razvila i ozbiljna infekcija, ali to je dovoljno da usporava cijeljenje. Te bakterije tvore svoj poseban biofilm oko stanice i pronađene su u više od 65% kroničnih rana, posebno onih prouzročenih opeklinama ili nakon ugradnje katetera.

Istraživanja su pokazala i da te vrste bakterija stvaraju posebno električno polje kojim na neki način stvaraju biofilm, čime se ujedno i štite od antimikrobnih agensa, odnosno dezinficijensa i antibiotika. Kako bi uništili taj biofilm i samu bakteriju, znanstvenici su koristili suprotno električno polje.

Osmislili su oblogu za rane koja elektrokemijski generira struju jakosti 1 volt u doticaju sa sekretom rane. Ta struja ne može ozlijediti pacijenta niti naštetiti rani, a dostatna je da uništi bakterijski biofilm, pa time i bakterije.

Obloge koje koriste elektricitet nazvane su elektroceutikalne obloge i odobrene su za primjenu kod kroničnih rana nastalih nakon opeklina.