Koliko su djelotvorni homeopatski pripravci?

Homeopatija pripada alternativnoj i komplementarnoj medicini koja se u pravilu ne prakticira u konvencionalnoj medicini zbog nedostatka znanstvenih dokaza o djelotvornosti. Konvencionalna ili alopatska medicina zdravlje definira kao stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja čovjeka, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti.

Alternativne i komplementarne metode uključuju holistički pristup koji zdravlje objašnjava kao ravnotežu tjelesnog, mentalnog, emotivnog i duhovnog stanja čovjeka, a cilj je potaknuti procese u tijelu za borbu protiv bolesti.

Homeopatiju je u 18. stoljeću u praksu uveo njemački liječnik Samuel Hahnemann prema temeljnom principu „slično se liječi sličnim“ uključujući i dva postulata – infinitezimalnost i cjelovitost. Infinitezimalnost podrazumijeva korištenje biljnih, mineralnih i kemijskih mješavina prirodnih supstancija kojima se postupcima razrjeđenja dobivaju infinitezimalne, gotovo neznatne doze originalne supstancije, a cjelovitost se, pak, odnosi na pretpostavku da je svaka bolest vidljiva manifestacija dublje ukorijenjenog poremećaja.

Simptomi homeopatije

Dakle, homeopati u liječenju koriste pripravke s vrlo velikim razrjeđenjem u vodi ili, ako je riječ o krutoj tvari, u laktozi, koji kod zdravog čovjeka izazivaju simptome nalik na simptome bolesti, a razrjeđenje supstancije kojima se liječi često je toliko veliko da u pripravku gotovo i nema molekula izvorne ljekovite supstancije. Homeopatija tumači da u tako razrijeđenim otopinama molekule „pamte“, odnosno prenose energiju početne supstancije te tako potiču organizam da stvori odgovor i pokrene proces liječenja.

Homeopatski pripravci koriste se za niz bolesti, no najčešće za gripu, alergije, PMS, tegobe menopauze, gljivične infekcije, prekomjernu tjelesnu težinu, glavobolju, artritis, probavne smetnje, akne, ekcem, umor, nesanicu te odvikavanje od pušenja. U mnogim europskim zemljama, ali i SAD-u i Kanadi, homeopatija je priznata kao alternativa konvencionalnom liječenju. Prakticiraju je liječnici homeopati sa završenom edukacijom iz homeopatske medicine.

Kako je homeopatija regulirana u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je homeopatija regulirana Zakonom o lijekovima kao posebna grupa homeopatskih proizvoda, čime su propisani uvjeti za njihovu registraciju i izdavanje. Ti pripravci ne smiju imati istaknutu indikaciju, odnosno namjenu pripravka i moraju sadržavati napomenu “bez dokazanih terapijskih indikacija”.

Najčešći oblik homeopatskog pripravka su pelete (kuglice, zrnca), kapi i tablete, a postoje i u obliku sirupa, praha, supozitorija i masti. Za razliku od lijekova, homeopatski pripravci nemaju dozu iskazanu, primjerice, u miligramima nego se govori o „potenciji“, odnosno razrjeđenju te se razlikuju pripravci niske i visoke potencije. Za određeni simptom bolesti ne postoji standardni pripravak nego se bolesniku određuje onaj koji će, ovisno o njegovu stanju, potaknuti postupak individualnog liječenja.

Cilj homeopatskog liječenja jest potaknuti tijelo da samo sebe liječi, što suvremena medicina objašnjava učinkom placeba te djelomično određenim učinkom na imunitet i homeostazu, odnosno vraćanjem organizma u ravnotežu.

Velik broj pobornika homeopatskog liječenja

Današnji službeni stav medicine jest da nisu nađeni pouzdani dokazi iz kliničkih pokusa provedenih na ljudima da je homeopatija djelotvorna za liječenje bilo koje od niza bolesti koje su ispitivane. Nisu pronađene kvalitetne, dobro osmišljene kliničke studije koje su uključile dovoljan broj ispitanika da bi opisale smislen rezultat, a koje bi pokazale da homeopatija poboljšava zdravlje u odnosu na placebo ili dovodi do sličnih poboljšanja zdravlja koji su usporedni s nekom drugom terapijom. No iako nema znanstvenih dokaza učinkovitosti, istodobno je velik broj pobornika homeopatskog liječenja jer se smatra da su pripravci koji se koriste neškodljivi.

Dakle, odluka o tome želi li se netko liječiti homeopatskim pripravcima, prepuštena je samom bolesniku i nema prepreke za takav način liječenja sve dok se ne ugrožava zdravlje pacijenta. Važno je potražiti stručnjaka homeopata koji ima dokaz o svom školovanju i koji u liječenju primjenjuje samo odobrene homeopatske pripravke.

Iznimno je važno i da postoji suradnja između liječnika, homeopata i pacijenta te da se, koliko god je to moguće, dopunjuju radi liječenja. Naime, nijedan ovlašteni homeopat neće savjetovati prestanak uzimanja propisanih lijekova ili provođenja medicinskih terapija, nego će homeopatske pripravke preporučiti kao svojevrsnu dopunu za poboljšanje stanja organizma ili ubrzavanje oporavka.