Postaje li tradicionalna kineska medicina novi izvor lijekova?

Godišnje objavljuje više od 430.000 članaka i 2500 različitih časopisa, među ostalima i Lancet, jedan od najstarijih renomiranih medicinskih časopisa koji izlazi još od 1823. godine. Namjera ove suradnje jest približiti tradicionalnu kinesku medicinu (TKM) zapadnoj te potaknuti potrebna klinička ispitivanja biljnih lijekova koji se koriste stoljećima.

Svjetska zdravstvena organizacija TKM ubraja u nekonvencionalnu, odnosno holističku medicinu koja zdravlje shvaća kao ravnotežu između fizičkog, mentalnog, emocionalnog i duhovnog stanja čovjeka. U Kini se prakticira ravnopravno s konvencionalnom medicinom, u zasebnim medicinskim ustanovama ili u centrima u kojima se u terapiji istodobno primjenjuju i jedne i druge medicinske metode. U Americi i Europi posljednjih desetak godina postoje ordinacije u kojima se bave tradicionalnom kineskom medicinom.

Korijen kineske anđelike opušta mišiće i općenito relaksira tijelo te se daje srčanim bolesnicima, a koristi se i u liječenju neplodnosti

Zapis o 365 ljekovitih biljaka

Povijest tradicionalne kineske medicine počela je oko 2000. godine prije Krista, u vrijeme vladavine cara Sheng Nuna, koji je naredio istraživanje medicinske upotrebe nekoliko stotina biljaka te su one sistematizirane i opisane u knjizi koja je sadržavala zapis o 365 biljaka. Najvažnije djelo, Materia Medica, napisana je u doba dinastije Ming (1368. – 1644. god. pr. Kr.) te sadrži opise, pripravu i primjenu 1892 pripravka TKM-a. U vrijeme dinastije Han (206. – 220. god. pr. Kr.) napisan je priručnik na svili i bambusu o liječenju bolesti koji je u upotrebi i danas. Osim biljnih droga, primjenjivale su se životinjske, odnosno dijelovi raznih guštera, zmija, žaba, tigra i medvjeda te mineralne droge, od kojih je najcjenjeniji žad. Liječenje se provodi kombiniranom primjenom tradicionalnih pripravaka, akupunkture, posebne dijete, tui-na masaže, qigonga (meditacija i disanje), tai chi chuana (tjelesne vježbe) i mentalne terapije (principi feng shuija i kineske astrologije). Početkom kineske revolucije TKM je bio zabranjen, sve dok 1960. Mao Ce-tung nije odredio da se standardiziraju pripravci i postupci dijagnoze i liječenja te se otada ponovno ravnopravno primjenjuje s konvencionalnom medicinom.

Danas je u primjeni otprilike 800 preparata dobivenih uglavnom iz biljnih i manjim dijelom životinjskih droga i mineralnih dodataka. Kako bi se osigurala kvaliteta pripravaka TKM-a, kineska vlada je 2002. godine donijela niz pravilnika koji određuju standardizaciju pripravaka. Određeni su zahtjevi za ekološki uzgoj, sakupljanje i proizvodnju supstancija (biljnih, životinjskih i mineralnih) te proizvodnju raznih ljekovitih oblika prema pravilima dobre proizvođačke prakse. Iako bi se pripravci trebali tradicionalno pripremati kao napici (infuzi, dekokti) i prahovi, radi jednostavnije i točnije primjene proizvode se u obliku kapsula i tableta, odnosno masti i losiona. Time se prije svega željela osigurati kvaliteta proizvoda za prodor pripravaka TKM-a na svjetsko tržište.

>>Bilo da koristite cikoriju kao salatu ili pijete napitak sličan kavi spravljen od mljevenog pečenog korijena ove biljke, svakako ćete imati koristi, barem kad je o zdravlju riječ.<<

Neke biljke tradicionalne kineske medicine već se godinama koriste i na zapadu

Jedan od proizvoda koji se već godinama koristi i u suvremenoj medicini jest lijek artemisinin za liječenje malarije, koji je 1972. godine u laboratoriju otkrila i potom sintetizirala kineska znanstvenica Tu Youyou. Prema pravilima tadašnjih kineskih vlasti, članak je objavljen anonimno te se sve do 2009. godine nije znalo tko je autor, a Tu Youyou je tek 2015. godine nagrađena za svoje otkriće, i to Nobelovom nagradom za medicinu. Artemisinin je dobiven iz slatkog pelina (lat. Artemisia annua L.), kineskog naziva Quing Hao. Zanimljivo je kako je zapravo dobiven, o čemu je u svojoj biografiji pisala Tu Youyou. Ona i njezin tim istraživali su lijek protiv malarije prema naredbi Mao Ce-tunga, no pokušaji su im bili neuspješni, sve dok nisu naišli na tekst iz 400. god. pr. Kr. o primjeni slatkog pelina. Prvi ekstrakti dobiveni iz biljke nisu bili učinkoviti, sve dok detaljno nisu proučili postupak dobivanja napitka iz starog spisa i dok ga nisu priredili na identičan način.

Neke biljke tradicionalne kineske medicine već se godinama koriste i na zapadu, no sigurno u premalom broju. Među najpoznatijima je list ginka koji se koristi kod tegoba pri cirkulaciji i pamćenju. Korijen ginsenga stoljećima služi za opće osnaživanje organizma i poticanje vitalnosti, a pripisuju mu se i svojstva afrodizijaka. Korijen kineske anđelike opušta mišiće i općenito relaksira tijelo te se daje srčanim bolesnicima, a koristi se i u liječenju neplodnosti. No važno je u primjeni lijekova TKM-a slijediti stare i tradicionalne upute kako se lijek ne bi pogrešno i neopravdano koristio. Primjer je efedra ili kositernica koja se u TKM-u primjenjuje za liječenje prehlade, astme i alergija, no iz nje se dobiva i efedrin koji se na zapadu pogrešno i vrlo opasno koristi kao stimulans i sredstvo za mršavljenje te je američka FDA zabranila primjenu tog kineskog lijeka (Ma Huang).