Otrov koji liječi: Hoćemo li uzgajati škorpione?

Dobrobiti meda i propolisa odavno su poznate te ga većina stanovništva svijeta koristi i u prehrani i u liječenju. Manje je poznato liječenje pčelinjim otrovom, apitoksinom, koji proizvode dvije žlijezde povezane sa žalcem pčela. Ubraja se u najjače biološke otrove te sadrži brojne farmakološki aktivne spojeve poput amina, enzima i peptida.

Najjači biološki otrovi

Neka istraživanja ukazuju na to da smrtonosna doza za odraslog čovjeka iznosi 2,8 mg apitoksina po kilogramu tjelesne mase, što bi odgovaralo ubodu otprilike 500 pčela. No to znatno ovisi o konstituciji čovjeka i „koncentraciji“ otrova. Smrtni slučajevi nakon uboda pčele najčešće su prouzročeni snažnom alergijskom reakcijom na ubod i otrov pčele (anafilaksa), pri čemu dolazi do oticanja grla i gušenja.

Studije su pokazale da apitoksin, koji se od pamtivijeka koristi za jačanje organizma, ubrzava kemijske reakcije, čime utječe na jačanje otpornosti i stvaranje energije. Dokazano je i da djeluje protiv bolova i upala. Najčešće se koristi za liječenje reumatskih bolova, ali i snižava krvni tlak, smanjuje razinu kolesterola u krvi, poboljšava cirkulaciju te smanjuje pojavu ateroskleroze krvnih žila.

Otrov škorpiona poznat je i kao narodni lijek

U krajevima u kojima žive otrovni škorpioni, poput Meksika, južne Amerike ili Kine, otrov škorpiona je poznat i kao narodni lijek, a znanstvenici ga istražuju posljednjih dvadesetak godina. Škorpioni ili štipavci ubrajaju se u člankonošce, u razred paučnjaka.

7 vrsta škorpiona obitava u Hrvatskoj

U svijetu je poznato više od 1500 vrsta, a u Hrvatskoj ih obitava sedam. Žive u krajevima s visokom temperaturom i dostatnom vlagom. Imaju dugačak, tanak i člankovit rep koji završava izrazito šiljatom bodljom povezanom sa žlijezdom za lučenje otrova. Kad škorpion uhvati plijen kliještima, savija rep preko glave i bodljom ubada žrtvu kako bi je ubio ili paralizirao.

Zanimljivo, smatra se da je otrov žutog škorpiona najskuplja tekućina, stoji otprilike 66 milijuna kuna po litri. Naime, jedan škorpion proizvede najviše dva miligrama otrova, a u laboratorijima se zasad skuplja ručno, slično kao i zmijski otrov. Otrov se mora kemijski obraditi, odnosno pročistiti i sasušiti kako bi se priredio u obliku praha. Cijena jednog miligrama iznosi otprilike 70 tisuća kuna. Očito je koliko je mnogo potrebno škorpiona i njegova otrova kako bi se dobila potrebna količina za upotrebu.

Otrov djeluje neurotoksično, odnosno na živčane strukture, zbog čega se tradicionalno koristi (posebno u zemljama Južne Amerike i Meksika) u liječenju reumatskih bolova, kao i pčelinji otrov.

Učinci otrova

Znanstvenici su otkrili još nekoliko zanimljivih učinaka otrova koji se diljem svijeta ispituju, u što se sve više uključuju i kliničke studije s pacijentima. Toksin vrste žutog škorpiona ulazi u stanice karcinoma. Kad se osvijetli laserskim svjetlom, postaje fluorescentan pa stanice karcinoma postaju vidljive. To može omogućiti bolju dijagnostiku te preciznije kirurške zahvate.

Ta „škorpionska boja“ pod nazivom Tumor Paint, registrirana je u SAD-u i koristi se u kliničkim pokusima za kirurško uklanjanje tumora mozga. Otrov jedne vrste kubanskog i brazilskog škorpiona u laboratorijskim je uvjetima pokazao antimikrobni i antikancerogeni učinak. Taj antikancerogeni, odnosno kemoterapeutski učinak sličan je učinku lijekova protiv raka. Posebno se ispituje kod oboljelih od metastatskog raka dojke te se čini da pokazuje povoljne učinke. Zasad je problem kako u tkivo raka uvesti otrov a da se ne oštete okolne stanice. Dakle, vrlo je sličan problem kao i kod sintetskih citostatika.

Otrov plavog škorpiona

Nedavno su znanstvenici objavili da su uspjeli otrov plavog škorpiona uklopiti u posebne nanočestice (mikroskopski sitne čestice) kojima se može doprijeti do stanica raka bez učinka na okolna tkiva. Tako  se u nekoliko znanstvenih centara ispituju učinci otrova na uništenje stanica raka kod metastatskog karcinoma dojke.

Otkriveno je i da otrov škorpiona, kao i nekih vrsta pauka, sadrži kemijske spojeve koji mogu uništiti komarce. Znanstvenici su genetskim inženjeringom u jednu vrstu parazitske gljive koja napada komarce ugradili gen škorpionskog otrova. Kad gljiva zarazi komarca, prenese mu toksin škorpiona i komarac ugiba. Prvo opsežnije istraživanje provedeno je u Burkini Faso, u kojem su uspjeli uništiti legla komaraca. Čini se da ova metoda nije opasna ni za ljude ni za životinje, a ni za usjeve poput današnjih kemikalija kojima se pokušavaju uništavati komarci. Zaživi li ova metoda, možda je na pomolu početak ozbiljne borbe protiv komaraca, a time i velikog broja bolesti koje prenose, prije svega malarije.

Škorpioni sigurno ne izgledaju simpatično, no ako znanstvenici uspiju iskoristiti učinke njegova otrova, možda ćemo ih ipak jednog dana obožavati i naveliko uzgajati.