Odlazak najvećeg znanstvenika današnjice: duhovnom slobodom do uspjeha
Otišao je jedan od najvećih umova današnjice, poznat po popularizaciji znanosti, a posebno po snazi volje kojom se odupirao bolesti
Umro je Stephen Hawking, teorijski fizičar, kozmolog, znanstvenik koji je, usprkos teškoj bolesti, doživio 76 godina.
Bio je poznat široj javnosti ne toliko zbog doprinosa razumijevanju svemira, jer većina ljudi ne razumije njegova znanstvena postignuća, nego zbog načina na koji je popularizirao znanost, poticao kritičko razmišljanje, zbog načina komunikacije s pop-kulturom, a ponajviše zbog iznimne i nevjerojatne snage volje kojom se odupirao strašnoj bolesti od koje je bolovao. Studij fizike završio je na Sveučilištu Oxford, a disertaciju obranio na Sveučilištu Cambridge.
Istraživao je kvantnu fiziku i crne rupe te je vrsta zračenja koje dolazi iz crnih rupa njemu u čast nazvana Hawkingovo zračenje. Popularizirao je znanost pišući knjige, a najpoznatija je „Kratka povijest vremena“ u kojoj je sažeo zakone fizike svemira na jednostavan i razumljiv način uz mnogo promišljanja o postanku svemira, ali i pitanjima o postanku života na Zemlji.
Svjetski glas razuma
Na svojoj stranici na Facebooku, objavama u glasilima te javnim nastupima često je upozoravao na loše stanje društva, osvrćući se na onečišćenje planeta, preveliku trku za novcem, previše oružja, prenapučenost, glad i siromaštvo, robotizaciju i automatizaciju društva te mogući dolazak nekog oblika izvanzemaljaca. Izjavio je da smo kao vrsta u opasnosti da sami sebe uništimo zbog pohlepe i gluposti te da čovjek ne smije više misliti samo na sebe na ovom neizmjerno onečišćenom i prenapučenom planetu.
Amiotrofična lateralna skleroza – ALS
U 21. godini dijagnosticirana mu je amiotrofična lateralna skleroza, ALS ili Lou Gehrigova bolest, nazvana po slavnom igraču bejzbola kojemu je dijagnosticirana 1939. godine. Pripada skupini bolesti motornih neurona, odnosno neurodegenerativnim bolestima, iznimno je teška te uzrokuje invaliditet i na kraju smrt. Bolest karakterizira propadanje motornih neurona, to jest živčanih stanica koje upravljanju mišićima kako bi nastao pokret. Njihovim propadanjem izostaje impuls kojim se pokreću mišići, pa i oni propadaju, odnosno atrofiraju.
ALS obično vrlo brzo napreduje i oboljeli najčešće umire unutar tri do pet godina od postavljanja dijagnoze, no ima i slučajeva pacijenata koji žive desetke godina, poput Hawkinga
Prvi simptomi najčešće su trnci, slabost i grčevi u stopalima i šakama, a potom se slabost širi ostalim mišićima te nastaje postupna oduzetost. Napredovanjem bolesti oduzetost zahvaća sve mišiće te naposljetku oboljeli postaje paraliziran, ne može ni govoriti, ni gutati, ni samostalno disati. ALS obično vrlo brzo napreduje i oboljeli najčešće umire unutar tri do pet godina od postavljanja dijagnoze, no ima i slučajeva pacijenata koji žive desetke godina, poput Hawkinga.
Uzroci amiotrofične lateralne skleroze
Nije poznato zašto ALS nastaje. Kod jednog od deset pacijenata bolest ima veze s nasljeđem, a kod drugih se javlja nasumično. Zasad postoje sumnje u nekoliko uzroka nastanka bolesti. Osim toga, čini se da okolišni čimbenici mogu potaknuti razvoj bolesti, prije svega izloženost teškim metalima, no nije poznato kojem točno. Primijećeno je i da se bolest češće javlja kod osoba koje su sudjelovale u ratnim događanjima, no nije poznato uzrokuje li bolest neko onečišćenje poput teških metala ili prevelika količina fizičkog i psihičkog stresa.
U Hrvatskoj, prema nekim procjenama, ima više od 200 oboljelih. Zasad bolest nije izlječiva, nego se fizikalnom terapijom, psihološkom pomoći i lijekovima pokušava usporiti njezino napredovanje te pacijentu olakšati zastrašujuće stanje nemoći i ovisnosti o tuđoj pomoći.
Pozitivnim stavom i podrškom bližnjih prema uspjehu
Stephen Hawking zasigurno je najviše pridonio upoznavanju javnosti s bolešću i teškim patnjama oboljelih. Iako je bio potpuno oduzet, govorio je i pisao pomoću posebnih računalnih programa, nerijetko se pojavljivao u javnosti i sudjelovao u mnogim znanstvenim i javnim događanjima pokazujući nevjerojatnu upornost u opiranju bolesti. Smatrao je da za invalidnost ne treba kriviti nikoga nego da je treba prihvatiti te pozitivnim stavom raditi ono što se može.
Ljutnja zbog invalidnosti je gubitak vremena. Treba nastaviti sa životom najbolje što se može. Ljudi nemaju vremena za one koji su stalno ljuti i stalno se žale
Isticao je da je njegov „um slobodan“ i njime je mogao neograničeno raditi te je često ohrabrivao druge govoreći: „Ako ste tjelesni invalid, nemojte biti i duhovni invalid.“ No i sam je isticao da bez pomoći obitelji, prijatelja i kolega ne bi mogao živjeti. Smatrao je da su ljudi općenito spremni pomoći, no da im invalidna osoba istodobno treba na određeni način zahvaliti na pomoći, čineći ono što može činiti na najbolji način na koji to može. „Ljutnja zbog invalidnosti je gubitak vremena. Treba nastaviti sa životom najbolje što se može. Ljudi nemaju vremena za one koji su stalno ljuti i stalno se žale.“
Mnogima je znakovito da je rođen na tristotu godišnjicu smrti Galilea Galileija, a umro na rođendan Alberta Einsteina, koji se u svijetu obilježava i kao dan matematičke konstante broja pi.
>> Nastavite čitati zdrave savjete. Kliknite i pretražite Zdravlje od A do Ž <<