Lijekovi i njihova primjena: Pacijenti moraju znati koje su nuspojave lijekova

Svi lijekovi uzrokuju određene nuspojave, odnosno neželjene štetne učinke koji su većinom poznati i očekivani. U kliničkim studijama kojima se lijekovi ispituju prije registracije i stavljanja na tržište posebno se ispituju nuspojave te se bilježi njihova učestalost.

Ti podaci o ozbiljnosti, odnosno težini nuspojava i učestalosti prikupljaju se i nakon što se lijek stavi u promet. Njihovo praćenje i prijavljivanje obveza su proizvođača lijeka, odnosno nositelja odobrenja koji lijek stavlja na tržište, ali i liječnika i ljekarnika, a nuspojavu trebaju prijaviti i pacijenti.

Nuspojave lijekova

Prema učestalosti, nuspojave lijekova se mogu podijeliti na vrlo česte (javljaju se kod jednog od deset bolesnika koji uzima lijek), česte (kod jednog od sto), manje česte (kod jednog od tisuću), rijetke (kod jednog od deset tisuća) te vrlo rijetke (manje nego kod jednog na deset tisuća bolesnika).

Posebno su važne teške i ozbiljne nuspojave koje umanjuju kvalitetu života. Zatim one koje se pojave kod posebnih skupina pacijenata kao što su trudnice, dojilje, djeca, osobe starije životne dobi ili pacijenti s bolestima jetre i bubrega, ali i nuspojave prouzročene nepravilnom primjenom lijeka (lijek je uzet u većoj dozi ili na nepravilan način).

Važno je pacijenta upoznati s nuspojavama

Pri propisivanju lijekova uvijek se vodi računa o nuspojavama. No mnoge se mogu prihvatiti ako korist primjene lijeka znatno nadmašuje rizik nastanka i težinu nuspojave. Kao primjer se uzimaju lijekovi za liječenje karcinoma koji izazivaju prilično teške nuspojave. No korist lijeka u očuvanju života znatno nadmašuje težinu nuspojava koje izazivaju. Važno je da je pacijent upoznat s nuspojavama te da o njima redovito izvješćuje i liječnika i ljekarnika. Cilj upoznavanja pacijenta s nuspojavama jest da se ukloni strah od uzimanja lijeka te da se na vrijeme spriječe moguće teže posljedice.

Naime, stalnim prijavljivanjem nuspojava, bez obzira na to koliko su one dobro evidentirane (posebno kod lijekova koji se koriste godinama, pa i desetljećima), dopunjavanje i obnavljanje podataka nerijetko dovodi do promjene pravila propisivanja određenog lijeka te do promjene uputa o njegovu uzimanju. Zahvaljujući poznavanju nuspojava kod većine lijekova se primjenjuju mjere minimizacije rizika.

Na taj način se nastoji spriječiti ili smanjiti mogućnost nuspojava povezanih s izloženošću lijeku ili kako bi se u slučaju pojave štetnog učinka smanjila njihova težina. U mjere minimizacije rizika ubrajamo redovite informacije navedene na pakiranju lijeka i u uputi o lijeku. Kod nekih lijekova, često onih s ozbiljnijim nuspojavama, postoje i dodatni edukacijski materijali u obliku letka ili brošure za pacijenta, ali i za zdravstvene stručnjake.

Dodatne upute za valproat

Primjer za uvođenje novih mjera minimizacije rizika jest nova uputa za pacijentice koje trebaju uzimati lijek valproat. Iako se taj lijek desetljećima koristi u liječenju epilepsije i nekih duševnih poremećaja i dobro su poznati njegovi štetni učinci, upravo se prikupljenim evidencijama nuspojava s vremenom pokazala potreba za dodatnom edukacijom pacijentica. Sve pacijentice reproduktivne dobi (koje bi mogle zatrudnjeti), a kojima je propisan valproat dobivaju dodatne upute o opasnosti primjene lijeka u trudnoći.

Cilj tih uputa jest da pacijentice koje bi mogle zatrudnjeti ne odbijaju ili samostalno prekidaju primjenu lijeka, posebno kad je on lijek izbora za kontrolu bolesti, nego da se prilagode uzimanju lijeka u dogovoru s liječnikom. Liječnici koji propisuju lijek pacijentice će dodatno uputiti u obvezu korištenja određene, najprihvatljivije metode kontracepcije i dogovoriti redovitu kontrolu. Pri izdavanju valproata ljekarnici će još jednom upozoriti pacijentice na poseban režim uzimanja lijeka te im uručiti karticu za bolesnicu koja je pričvršćena na vanjskom pakiranju lijeka i uputiti ih u dodatne edukacijske materijale.

Suradnja pacijenta s liječnikom i ljekarnikom nužna je za sigurnu primjenu lijekova. Ako postoje posebne ili dodatne upute za neki lijek, one osiguravaju smanjenje rizika nastanka moguće poznate nuspojave. Iznimno je važno da ih pacijenti ne shvate pogrešno i da zato što njihov lijek uzrokuje nuspojavu ne odbiju uzimanje nego da razumiju da je mogući štetan učinak poznat, da se može dogoditi, ali i da postoje načini kako se nastanak nuspojave može spriječiti ili umanjiti. Tako se osigurava uspješnost liječenja lijekom bez njegovih mogućih štetnih posljedica.