Liječenje kroničnog bola medicinskom akupunkturom

Fiziologija bola vrlo je kompleksna i jedan je od najsloženijih procesa u ljudskom organizmu. Stručnjaci razlikuju nociceptivnu i neuropatsku bol. Za laike, može se reći da je nociceptivna bol ona koja nastaje zbog podražaja finih živaca na površini tijela. Neuropatska bol još nije u potpunosti razjašnjena i zasad se zna da nastaje zbog oštećenja samih živaca, pri čemu se poremeti normalna reakcija tijela na bol i često nastaje stalni podražaj, odnosno stalna bol.

U literaturi se navode različite podjele bola, ali je najvažnija prema trajanju: akutan i kroničan bol.

• Akutan je onaj koji zapravo ima zaštitni mehanizam. Mehanička ozljeda vanjskog tkiva (primjerice, posjekotina) je vidljiva, ali unutarnje ozljede ne vidimo, već se one osjećaju najprije kao bol.
• Kroničan bol se nastavlja i nakon što je prošlo očekivano vrijeme oporavka od bolnog podražaja. Može trajati od mjesec dana do šest mjeseci ili trajno.

Sindrom kroničnog bola i složeno liječenje

U slučajevima dugotrajnog, bilo slabog ili jakog bola, u organizmu dolazi do niza fizičkih i psihičkih promjena, stanja koje se naziva sindrom kroničnog bola. Oboljele osobe imaju ograničenu pokretljivost, javljaju se stalan umor i iscrpljenost, zbog toga dolazi do pada imuniteta i veća je podložnost infekcijama, može biti usporen rad želuca, crijeva i bubrega, tu je i seksualna disfunkcija, što sve nadalje dovodi do razvoja anksioznosti, depresije ili izrazite agresije.

Liječenje kroničnog bola je vrlo kompleksno i treba biti prilagođeno svakom pacijentu. Stalno uzimanje lijekova protiv bola može dovesti do razvoja tolerancije na lijek (pa su potrebne sve veće doze) i češćeg razvoja nuspojava. Mogu se koristiti i neki lijekovi za psihičke poremećaje (epilepsiju, depresiju) koji imaju učinak i na olakšanje bola. Lijekovi se često kombiniraju s fizikalnom terapijom, bihevioralnom terapijom i akupunkturom.

Akupunktura kao priznata dodatna terapija

Akupunktura potječe iz Tradicionalne kineske medicine, no zahvaljujući znanstvenim dokazima primjenjuje se i u zapadnoj medicini. Svjetska zdravstvena organizacija je 1979. godine priznala akupunkturu kao dodatnu terapiju u liječenju više od 50 bolesti.

Dokazano je da akupunktura djeluje preko biofizioloških, endokrinih i neuroloških putova u organizmu i time mijenja, između ostalog, senzorne osjećaje u tijelu, odnosno osjet bola. Osim toga, dovodi do smirenja i drugih pozitivnih psiholoških učinaka, stimulacije imunosnog sustava i uravnoteženja hormonskog sustava.

Izvodi se postavljanjem akupunkturne igle na dubinu od pola do pet centimetara, ovisno o akupunkturnoj točki (mjestu na tijelu) te ostaje ubodena najčešće od 5 do 20 minuta.  Mjesto i broj uboda određuje liječnik akupunkturolog, kako bi njihovom kombinacijom aktivirao akupunkturne kanale. Aktivacijom akupunkturnih kanala oslobađa se protok energije koja dovodi do oslobađanja endorfina, ali i poticanja drugih fizioloških mehanizama.

Kako akupunktura pomaže u liječenju bola

U liječenju kroničnog bola često se koristi za:

• migrenu,
• bolove u vratu i leđima,
• tendonitis (upalu ligamenata),
• išijas,
• sindrom karpalnog tunela,
• fibromialgiju i reumatoidni artritis,
• osteoartritis.

Nakon pregleda, liječnik akupunkturolog određuje mjesto i broj ubodnih točaka, kao i duljinu terapije. Najčešće se provodi kroz osam do dvanaest tretmana tijekom jednog do tri mjeseca. Akupunktura se može kombinirati s ostalim fizikalnim metodama i lijekovima, što sve zajedno dovodi do olakšanja ili potpunog povlačenja bola.

Akupunktura u Hrvatskoj

Hrvatsko društvo za akupunkturu u okviru Hrvatskog liječničkog zbora bavi se edukacijom i promocijom medicinske akupunkture kao znanstveno dokazane metode liječenja te može odobriti dozvolu za rad liječniku koji je osposobljen za liječenje akupunkturom.

Za određene indikacije, akupunkturu mogu propisati i liječnici na teret HZZO-a. U bolnicama se najčešće provodi u Ambulantama za bol (koje pripadaju Zavodu ili odjelu za anesteziologiju) ili Zavodima za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. No, s obzirom na potrebe, ali i samu duljinu terapije, nedovoljno je liječnika koji pružaju ovu uslugu u okviru HZZO-a, pa se dugo čeka na terapiju.