Kontracepcija: od krokodilskog izmeta do pilule za dan poslije

Ljudi su oduvijek pokušavali planirati obitelj, najčešće zbog materijalnih (ne)prilika i zaštite zdravlja, odnosno života žene s obzirom na veliku smrtnost trudnica i rodilja u prošlosti.

Danas kontracepcija omogućava ženama rađanje u skladu s njezinim prioritetima: obrazovanjem, karijerom, situiranjem, pa i fizičkom te emotivnom zrelošću potrebnom za odgoj djeteta. Zbog mogućnosti kontrole začeća otkriće suvremene kontracepcijske pilule proglašeno je jednim od najvažnijih medicinskih postignuća u očuvanju plodnosti te zaštiti zdravlja žene.

Najstarija metoda zaštite jest prekinuti snošaj u kojem muškarac ejakulira izvan rodnice. Ta je metoda opisana i u Bibliji u priči o Onanu. Iako prilično nesigurna, koristi se i danas u cijelom svijetu te je, nažalost, uzrok mnogih mladenačkih neželjenih trudnoća.

Mehanička kontracepcija, odnosno primjena nekog oblika zaštite od prodora sjemena u rodnicu, spominje se već u starom Egiptu, gdje crteži prikazuju prekrivanje spolovila muškarca. Tijekom srednjeg vijeka koristili su se različiti povoji od tkanina, a najstariji nalazi slični današnjim kondomima potječu iz 16. stoljeća – pronađeni su u Engleskoj te su izrađeni od ribljih mjehura i životinjskih crijeva. Najveći povijesni zavodnik, Casanova, navodno je također koristio kondome od životinjskih crijeva i janjeće kože.

Čini se da je vrlo učinkovita bila mediteranska biljka silfija koja se koristila i u staroj Grčkoj i Rimu, a navodno je iskorijenjena upravo zbog prevelike potrošnje

Tijekom 17. i 18. stoljeća kondomi od crijeva za višekratnu upotrebu su već bili u širokoj primjeni, a u 19. stoljeću, nakon otkrića vulkanizacije gume, počeli su se proizvoditi gumeni prezervativi.

Kondomi od lateksa za jednokratnu primjenu izumljeni su 1920. godine s rokom trajanja i do pet godina. Od početka 20. stoljeća do pojave side i otkrića HIV-a kondom nije bio osobito popularan. No kad se otkrilo da štiti od mnogih spolno prenosivih bolesti (uključujući HIV), krajem prošlog stoljeća je ponovno postao važno sredstvo za zaštitu od neželjene trudnoće, ali i jedino sredstvo koje istodobno štiti i zdravlje.

Žene su tijekom povijesti također koristile mehanička sredstva zaštite, poput smole od akacije, morske spužve natopljene octom ili smotuljka vune natopljenog limunovim sokom, a postoje zapisi i o korištenju cijele polovice limuna.

Lokalne kemijske metode zaštite koje su se uvodile u rodnicu koriste se od davnina. Tako drevni egipatski zapisi Papirus Ebers i Papirus Kahun opisuju bizarnu metodu korištenja mješavine krokodilskog izmeta i meda koja se umetala u rodnicu. Rimljanke su koristile smjesu konjske balege i meda, a Indijke slonovu balegu. Iako životinjski izmet kao sastojak zvuči prilično odvratno, ima smisla jer osigurava kiseli medij koji uništava spermije, a med djeluje antibakterijski.

>>Kontracepcija u žarištu rasprava: uvid u metode i kako ih ispravno provoditi<<

Tijekom povijesti žene su u rodnicu umetale različite biljke radi zaštite od trudnoće – smjesu maslinova ulja i đumbira, korijen ljiljana i rutvice. U 19. stoljeću u ljekarnama su se prodavala sredstva za ispiranje nakon snošaja koja su sadržavala ocat, klor i cinkov sulfit, no bila su agresivna i često izazivala ozbiljne iritacije rodnice i stidnice.

Prvi suvremeni intrauterini uložak za zaštitu od prolaska sjemena izrađen je početkom 20. stoljeća od svilene bube i bio je preteča suvremenoj dijafragmi.

Jedenje i pijenje različitih biljnih i mineralnih supstancija radi sprečavanja trudnoće ili pak pobačaja također potječe od davnina. Tijekom starog vijeka učestalo se koristila divlja mrkva koju i danas koriste u nekim dijelovima Indije.

Čini se da je vrlo učinkovita bila mediteranska biljka silfija koja se koristila i u staroj Grčkoj i Rimu, a navodno je iskorijenjena upravo zbog prevelike potrošnje. U Kini su žene nakon snošaja jele punoglavce pomiješane sa živom, na Bliskom istoku usitnjeni nar pomiješan sa soli, a u Europi pile iscijeđeni sok luka.

Konačno je pedesetih godina prošlog stoljeća otkrivena sinteza spolnih hormona te je 1960. godine počela primjena kontracepcijskih tableta koje su sadržavale estrogen i progesteron, no različitog kemijskog sastava i znatno veće doze od današnjih kontraceptiva.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u praksu je uvedena i metoda hitne kontracepcije pod imenom njezina autora – Yuzpe režim (ili metoda), koja je podrazumijevala uzimanje klasičnih kontracepcijskih tableta, ali u znatno većoj dozi do 72 sata nakon nezaštićenog odnosa.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća za hitnu kontracepciju počeo se koristiti samo progesteron. Lijekovi su popularno nazvani Plan B ili pilula za dan poslije, odnosno u engleskom originalu „morning after pill“, a koriste se i danas.

Hitna kontracepcija predstavlja iznimno važno otkriće, posebno zbog sprečavanja pobačaja. Zbog lagane dostupnosti, ali i stoga što je sigurna u primjeni, preporučuje se bezreceptni režim izdavanja hitne kontracepcije kakav je i u Hrvatskoj.