Hlađenje kože kao pomoć tijekom kemoterapije

Kemoterapija je liječenje tumora primjenom lijekova, citostatika koji uništavaju ili kontroliraju rast tumorskih stanica, a može se davati samo jedan lijek ili kombinacije nekoliko lijekova. Osim kemoterapijom, ovisno o vrsti tumora, je li on dobroćudan ili zloćudan te o stadiju njegova razvoja, liječenje se može provoditi kirurškim putem, radioterapijom (zračenjem), hormonskom i imunosnom terapijom.

Sve te terapije, a posebno kemoterapija, imaju niz poznatih, ponekad vrlo teških nuspojava koje se uvijek razmatraju pri odlučivanju o liječenju. Svakako je važno naglasiti da je u mnogim teškim oblicima raka smrtnost bila neusporedivo veća bez mogućnosti kemoterapije.

Nuspojave kemoterapije

Citostatici ne djeluju dovoljno selektivno, odnosno samo na stanice raka, nego najčešće i na one koje se brzo dijele kao što su krvne stanice, stanice sluznice probavnoga trakta, spolne stanice te stanice kože i kožnih izraslina, dlake i noktiju. Uništavanjem zdravih stanica, javljaju se i najčešće nuspojave – narušavanje krvne slike, upala sluznice usta i jednjaka, mučnina, povraćanje i proljev, upale kože, propadanje noktiju i ispadanje kose.

Te se nuspojave razlikuju u svojem intenzitetu ovisno o primijenjenoj dozi i duljini trajanja terapije pa ih neki pacijenti lakše podnose, a drugi teže. Ispadanje dlaka, ponajprije kose, ali i obrva i trepavica, dodatno narušava psihičko stanje jer rak tada postaje „vidljiv“. Ispadanje dlaka nakon kemoterapije ne boli, može se eventualno osjetiti nelagoda u korijenu kose, no upalne promjene na koži, npr. na dlanovima, mogu biti vrlo neugodne i bolne.

Na ostalim dijelovima kože mogu se pojaviti crvenilo, svrbež i izrazita suhoća te je povećana i osjetljivost na sunce. Nokti mogu postati tamniji, žućkasti, izbrazdani i lomljivi.

No treba znati da se nakon prestanka kemoterapije zdrave stanice obnavljaju pa će se tako oporaviti i koža, nokti i kosa. Tu toksičnost ne uzrokuju svi citostatici, uglavnom je izražena kod lijekova iz skupine taksana, kao što su paklitaksel i docetaksel.

Savjeti za njegu kože

U suzbijanju i tretmanu nuspojava kože i njezinih izraslina, veliku pomoć oboljelima mogu pružiti dermatolozi i ljekarnici. Za njegu kože tijela preporučuje se dnevno tuširanje uljima, brisanje nježnim ručnikom te nanošenje hranjivih mlijeka za tijelo, najbolje onih za osjetljivu kožu, odnosno bez mirisa, konzervansa i boja.

Tijelo treba štititi od izlaganja suncu nošenjem zaštitne odjeće. Za obavljanje kućanskih poslova treba nositi zaštitne rukavice, ne rezati kožicu oko noktiju i dodatno paziti na ranice, odnosno porezotine, kao i druge ozljede kože. Dlanove i nadlanice najbolje je nekoliko puta dnevno njegovati bogatim hidratantnim kremama za ruke koje, otpuštanjem vode, pružaju osjećaj hlađenja. Ako citostatik uzrokuje ispadanje kose, najbolje je skratiti je prije početka terapije, a tijekom terapije prati je rjeđe nego inače, blagim šamponima i ne sušiti je sušilom za kosu.

Hlađenje kože i kemoterapija

Posljednjih godina u svijetu se počela primjenjivati metoda hlađenja vlasišta tijekom primanja kemoterapije, što je metoda hipotermije. Naime, hlađenjem kože sprečava se dotok lijeka do nježnih folikula dlake te one ostaju dulje sačuvane. Na glavu se stavlja posebna silikonska kapa kroz koju prolazi tekućina za hlađenje, a kapa se nosi prije, tijekom i nakon tretmana. Uvedene su i metode hipotermije dlanova i stopala.

Prošli mjesec objavljena je studija koja je obuhvatila desetogodišnje nalaze istraživanja o utjecaju metoda hlađenja na suzbijanje nuspojava kemoterapije. Zaključeno je da se hlađenje vlasišta preporučuje kao sigurna metoda, no uspješnost, odnosno usporavanje ispadanja kose znatno je ovisilo o vrsti lijeka, primijenjenoj dozi i trajanju terapije. Kod pacijenata koji su kemoterapiju primali kraće, zadržalo se gotovo 50% dlaka kose. Navlačenje rukavica i čarapa koje hlade dlanove i stopala nije toliko uspješno kao hlađenje vlasišta, a većina pacijenata ih je opisala kao neugodne.

No u ovoj je studiji utvrđeno da je važno hlađenje vlasišta koristiti što češće kako bi se prikupilo što više informacija o mogućoj koristi terapije kod većeg broja pacijenata na kemoterapiji.