Čišćenje doma sredstvima iz ljekarne

U prošlosti nije bilo suvremenih sredstava za čišćenje poput deterdženata, micelarnih spojeva, različitih odmašćivača, već se dom čistio sredstvima iz okoline. Ljudi su sami kuhali sapune iz pepela i životinjskog loja i vapna, prali rublje u pepelu (lugu), predmete čistili octom ili mješavinom octa i sode bikarbone, odnosno sode za pečenje.

I danas možemo neke stvari uspješno i prirodno očistiti jednako dobro kao i s najskupljim sintetskim sredstvom za čišćenje.

Najpoznatije sredstvo za čišćenje je mješavina octa i sode bikarbone. Da budemo precizni, govorimo o natrij hidrogenkarbonatu (NaHCO₃). Uz izraz „soda” potrebno je još nekoliko objašnjenja, pogotovo ako čitate upute na internetu, na engleskom jeziku.

O soda bikarboni i octu

Dakle, razlikujemo sodu bikarbonu, odnosno natrij hidrogenkarbonat (baking soda) koja nije isto što i prašak za pečenje (baking powder) koji sadrži, pored natrij hidrogenkarbonata, neku kiselu sol: kalcijev fosfat ili kalijev bitartarat i kukuruzni škrob. Razlikujemo i sodu za pranje (soda ash, washing soda) koja je po sastavu natrijev karbonat (Na₂CO₃).

U osnovnoj školi se uči da se zagrijavanjem natrij hidrogenkarbonata dobiva natrij karbonat te da je to sol jake lužine i slabe kiseline, odnosno da je vodena otopina alkalna i kaustična. Kao takva se ne preporučuje za obično, svakodnevno čišćenje i potreban je veliki oprez u radu s njom. Da zaključimo, kad vam kao ljekarnici preporučujemo sredstvo za čišćenje, onda je to natrij hidrogenkarbonat. Može se stavljati direktno, kao prah, na mrlje ili sanitarije koje treba očistiti ili kao dodatak u perilicu rublja, ili se može napraviti pasta s vodom i njome trljati nečistoću.

Može se koristiti u kombinaciji s alkoholnim octom, najčešće tako da se prvo nanese natrij hidrogenkarbonat, a nakon nekoliko minuta alkoholni ocat. Pritom nastaje burna reakcija s mnogo mjehurića jer se oslobađa ugljikov dioksid (ugljik-IV-oksid). Pripazite ako u kipući ocat dodajete sodu bikarbonu jer je snažno oslobađanje ugljikovog dioksida, odnosno nastaje jaka pjena.

Već spomenuti ocat je blaža verzija octene kiseline i sjajno čisti sve glatke, posebno staklene površine, odnosno prljavštinu, masnoću, naslage kamenca ili naslage krutog deterdženta u posudici perilice rublja.

Što još koristimo za čišćenje?

Medicinski alkohol, odnosno etilni alkohol 70 vol%, koristimo za dezinfekciju, ali i čišćenje sanitarija ili pak kromiranih i staklenih površina.

Medicinski benzin se koristi za uklanjanje ljepila s površina, npr. ostataka etiketa i slično, no treba imati na umu da snažno odmašćuje, pa osjetljive ili lakirane površine može oštetiti.

Za čišćenje drvenih površina, posebno parketa, može se koristiti otopina limunske kiseline uz dodatak maslinovog ulja.

Ponegdje možete naići na preporuku čišćenja boraksom, no mi je nikako ne preporučujemo. Boraks je natrijev tetraborat, Na₂B₄O₇ x 10H₂O koji se je nekoć koristio i u kozmetičkoj industriji i u farmaciji, no zbog opasnosti od trovanja i nagrizanja kože, više se ne koristi. Odnosno, danas se koristi u kemijskoj industriji ili kao insekticid. Kao sredstvo za čišćenje koristio se kao i soda bikarbona, no snažnije čisti i djeluje dezinficirajuće te suzbija i plijesan.

Domu treba i ugodan miris, a njega postižemo eteričnim uljima. Možemo ih dodati direktno u sredstvo za čišćenje, poput citrusnih ulja ili crnogoričnih ulja ili poput čajevca koji je istovremeno odličan dezinficijens.

Sastojci u sredstvima za čišćenje u ljekarnama

Najzad, ako niste spremni sami „kemijati”, u ljekarnama se mogu nabaviti prirodna, ekološka sredstva za čišćenje. Ona sadrže obično natrijev citrat ili limunsku kiselinu, natrij hidrogenkarbonat, etilni alkohol te, naprimjer, kokosov glukozid, koji je prirodni surfaktant, odnosno sredstvo koje odvaja masnoću s nečistoćom s podloge ili prirodne sapune.