Zašto se centralna pretilost mora liječiti?

Najčešće izraženi način kojim preciznije definiramo pretilost je putem indeksa tjelesne mase (ITM). Vrijednost indeksa vrlo jednostavno dobivamo dijeljenjem težine izražene u kilogramima s kvadratom visine izražene u metrima. Vrijednost ITM-a između 25 i 30 označavamo prekomjernom tjelesnom težinom, a vrijednost iznad 30 definiramo kao pretilost. Tu još možemo uvrstiti i kategoriju morbidno pretilih, čiji ITM prelazi 40.

S obzirom na lokalizaciju nakupljanja masnog tkiva, razlikujemo dva oblika:

• centralni (abdominalni, visceralni) tip te
• potkožni ili periferni tip.

Obilježja visceralnog tipa pretilosti su povećano nakupljanje masnog tkiva unutar trbušne šupljine. Ono je izvor slobodnih masnih kiselina i proupalnih citokina.

Višestruko je dokazana povezanost centralne pretilosti s intolerancijom glukoze, hiperlipidemijom, arterijskom hipertenzijom, što sveukupno vrlo nepovoljno djeluje na opće kardiovaskularne rizike.

Općenito o debljini

Pretilost ili gojaznost (lat. adipositas) je klinički sindrom obilježen prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva u tijelu zbog povećanja broja masnih stanica ili povećanja njihova obujma.

U djece i adolescenata mehanizam debljanja uključuje i povećanje broja te volumena masnih stanica ili adipocita, dok je u odrasloj dobi pretežno izražen mehanizam povećanog obujma masnih stanica. Raspored masnog tkiva različit je u muškaraca i žena, s nešto većom zastupljenošću kod žena.

U podlozi pretilosti su višestruki uzroci. Jednim dijelom pogoduje genetska predispozicija, a u današnje vrijeme sve više su dominantno izraženi drugi uzroci poput loših prehrambenih navika, nedostatne tjelesne aktivnosti, različitih psiholoških i socioloških aspekata, a pri čemu su posebno za istaknuti prekomjerna konzumacija alkoholnih i gaziranih pića te kronični stres.

Endokrinološki aspekti debljine

U podlozi prekomjerne tjelesne težine i pretilosti nerijetko su bolesti žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, od kojih su najčešće bolesti štitnjače, a za izdvojiti su i bolesti hipofize i nadbubrežnih žlijezda, te spolnih žlijezda.

Najčešći funkcionalni poremećaj štitnjače povezan s debljinom je usporeni rad štitnjače ili hipotireoza. Najčešće mu je u podlozi kronična autoimuna upalna bolest štitnjače poznata i kao Hashimotov tireoiditis, a od ostalih uzroka su ranija liječenja zračenjem u području i glave i vrata u sklopu liječenja nekih onkoloških bolesti te uzimanje nekih lijekova poput nekih antidepresiva i amiodarona.

Najčešći otklon funkcije spolnih žlijezda prisutan je u općenito čestom poremećaju poznatom pod imenom sindrom policističnih jajnika (PCOS).

Poremećaji funkcije hipofize i nadbubrežnih žlijezda imaju zajednički patofiziološki slijed kroz prekomjerno lučenje hormona kortizola. Ako je uzrok bolesti benigni, ali hormonski aktivan tumor hipofize, tada govorimo o Cushingovoj bolesti, a ako je istovjetni tumor lociran na jednoj ili obje nadbubrežne žlijezde, tada govorimo o Cushingovu sindromu. 

Zdravstveni rizici pretilosti

Kod kliničkog pristupa centralnoj pretilosti od ključne je važnosti utvrditi dodatne rizične čimbenike za kardiovaskularne bolesti poput povišenog krvnog tlaka, povišenih vrijednosti masnoća u krvi, poremećaja metabolizma glukoze (intolerancija glukoze, inzulinska rezistencija, šećerna bolest tip 2), poremećaja disanja u snu i mnogih drugih.

Osim navedenih kardiovaskularnih rizika, pretilost je povezana i s prekomjernim opterećenjem na zglobove, zatim česta je i nealkoholna bolest jetre (eng. NAFLD) te pojava žučnih i bubrežnih kamenaca. Pretilost se povezuje i s češćom pojavom nekih malignih bolesti poput karcinoma debelog crijeva, gušterače, dojke, maternice, bubrega i drugih. Nije zanemarivo ni narušavanje mentalnog zdravlja, uz već opće poznatu činjenicu da su pretile osobe češće depresivne.

Kako se pretilost liječi?

Zbog sveukupno nepovoljnog utjecaja na ljudsko zdravlje, pretilost je potrebno aktivno liječiti. Osnova liječenja je u promjeni prehrambenih navika, prije svega u provođenju zdrave i uravnotežene prehrane, s kalorijski dostatnim unosom. Potrebno je ograničiti unos ugljikohidrata, osobito rafiniranih ugljikohidrata i namirnica s visokim glikemijskim indeksom. Također je potrebno ograničiti unos masnoća, posebice onih životinjskog porijekla u kojima obiluju zasićene masnoće, a koje je poželjno nadomjestiti unosom namirnica bogatih nezasićenim masnoćama.

Ni naglo mršavljenje nije poželjno zbog višestrukih zdravstvenih rizika, već se preporučuje postupno smanjenje tjelesne mase, ne više od pet kilograma mjesečno, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

I sa psihološkog aspekta, nije poanta stalno provoditi neki od oblika redukcijskih dijeta te stalno u svijesti biti u stanju nekih teških odricanja. Općenito, uspjeh u liječenju debljine će biti određen u kojoj mjeri ćemo uspjeti promijeniti način života, uz neophodnu ustrajnost u planu i provedbi liječenja.

Uz promjene u prehrani, svakako bi nam bilo koji oblik aerobne tjelesne aktivnosti barem pola sata dnevno, trebao biti imperativ. S obzirom na to da je svaki  čovjek pojedinac za sebe, svatko bi sukladno vlastitim afinitetima trebao naći neki oblik redovite tjelovježbe kojim će se zadovoljiti kriterij spajanja ugodnog s korisnim.

Uz promjene načina života, za morbidno pretile, na raspolaganju su suvremene metode barijatrijske kirurgije, odnosno kirurgije pretilosti.

I kod postignutih rezultata planiranog smanjenja tjelesne težine, tu nema mjesta opuštanju ili, još gore, vraćanju na ranije navike. Ključno je postići i održavati željenu tjelesnu težinu, čime se vrlo povoljno utječe na većinu rizika za kardiovaskularne bolesti.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.