Vrlo česta pojava: čak su i mnogi madeži dobroćudni tumori kože

Često govorimo o zloćudnom raku kože, melanomu, međutim, rjeđe se spominju dobroćudni tumori kože čija pojava nije toliko rijetka. Većina madeža koje vidimo na svom tijelu predstavljaju benigne tumore; neki su tumori uzrokovani traumom, dok se drugima ne zna točan uzrok.

Na sreću, većina izraslina ili tumora na koži je benigna, ali je važno ispravno postaviti dijagnozu. Gledaju se kliničke karakteristike same lezije, izvodi se dermatoskopija, uzima se detaljna anamneza, a ponekad je potrebna i biopsija kako bi se donijele ispravne dijagnostičke i terapijske odluke.

Madeži

Madeži predstavljaju pigmentirane benigne kožne tvorbe koje se sastoje od nakupine melanocita, stanica koje stvaraju zaštitni pigment od sunčeva zračenja. Mogu biti urođene i stečene. Smatra se da nastaju pod utjecajem sunca kod genetski predisponiranih osoba.

Klinička slika ovisi o vrsti i lokalizaciji madeža. Na primjer, Halo nevusi imaju depigmentirani rub na periferiji. Ili pak Spitzov nevus koji nastaje kod djece do dvije godine, ima veliki potencijal rasta tako da se često u starijoj dobi radi sličnosti s melanomom često i operacijski uklanja uz provođenje patohistološke analize. Od posebnog su kliničkog značaja displastični nevusi koji u malom postotku imaju i maligni potencijal. U procesu dijagnostičke obrade, osim kliničkog pregleda, radi se i dermatoskopski pregled kojim se s većom sigurnošću donosi odluka o potrebi provođenja kirurškog uklanjanja madeža, uz postavljanje patohistološke analize.

Papularni benigni tumori

Papularni benigni tumori se vide vrlo često, a među njima je fibroma mole najčešći benigni tumor na koži srednje i starije dobi.

Najčešće fibrome nalazimo na vratu, potpazuhu, prsištu i na kapcima te svim drugim intertriginoznim regijama. Promjene su češće multiple, a točan razlog zbog čega nastaju nije poznat. Uklanjaju se radiokirurškim, elektrokirurškim i drugim metodama.

Keratoacanthoma

Keratoacanthoma je tumor koji vrlo brzo raste, za razliku od malignih tumora koji nikada ne rastu tako rapidno. Klinički ga karakterizira dobra ograničenost od okolne kože i krater ispunjen keratinom u središtu.

Kao razlozi nastanka spominju se infekcije, virusna etiologija, mineralna ulja i katrani i najčešće izloženost suncu. Premda je ovaj tumor „samo-izlječiv“, preporučuje ga se kirurški ukloniti zbog ožiljka koji bi nastao samozacjeljivanjem, a i zbog patohistološke analize.

Piogeni graulom

Piogeni graulom je solitarni tumor kojeg također karakterizira brzi rast, ali uz klinički prisutan rast vaskularnih struktura i s tendencijom krvarenja. Nastaje na mjestu prethodne traume, najčešće na licu, prstima i prsištu. S obzirom na to da klinički može na površini imati erozije, ulceracije ili biti inficiran i krvariti, uklanja se u cijelosti uz patohistološku (PHD) analizu jer može klinički imitirati maligne tumore.

Cornu cutaneum

Cornu cutaneum je tumor građen od kompaktnog keratina koji je sličan rogu. Premda je riječ o benignom tumoru, u podlozi se može u 20% slučajeva otkriti malignitet te se uvijek uklanja u cijelosti uz PHD.

Keloid

Keloid je zapravo fibrozno tkivo koje nastaje prekomjernim rastom zbog poremećaja u cijeljenju nakon ozljeda kože, najčešće na prsima, ramenima, potkoljenicama, ali i drugdje. Može biti praćen subjektivnim simptomima kao što su svrbež, bol i, najčešće, osjećajem pečenja.

Češće nastaju kod tamnoputih osoba. Zašto dolazi do prekomjerne aktivacije fibroblasta nije potpuno jasno. Keloidi se najčešće ne uklanjaju zbog mogućeg nastanka novog i još većeg keloida na istom mjestu, ali je moguća intralezionalna primjena kortikosteroida, silikonskih gelova u okluziji ili mikrodermoabrazije.

Seboroične keratoze

Seboroične keratoze su vrlo česte benigne tvorbe srednje i starije dobi na dijelovima kože bogatoj lojnicama (lice, ramena, trbuh, prsa, leđa). Brojne su kliničke varijante ovih tumora, a ponekad izgledom podsjećaju na melanom. Najčešće su multiple s pridruženim simptomom svrbeža, ali mogu biti i pojedinačne.

Kod nagle erupcije keratoza kod mlađih osoba treba istražiti potencijalne malignome unutrašnjih organa, najčešće probavnog sustava. Uklanjaju se ekskohleacijom, radiokirurškim ili elektrokirurškim metodama te kriokirurški.

Trebamo li štititi promjene od sunca?

Ne postoji određena promjena koju treba posebno zaštititi. Čim osjetimo potrebu da neku promjenu posebno štitimo, možda ju je bolje ukloniti. Naime, sunčeve zrake ili umjetni izvori UV zraka su jedan od najjačih stimulatora melanocita, kako kože u cijelosti, tako i pojedinih nakupina melanocita, što u konačnici definiramo kao madež. Svaka stimulacija, bila mehanička ili kemijska, može biti dugoročno opasna te dovesti do nastajanja novih pigmentiranih nakupina koje mogu imati maligni potencijal.

Dakle, preporuka je što manje izlaganja suncu kao i zaštita kompletne kože, a posebno one koja već ima određena oštećenja ili sklonosti ka nastajanju madeža ili drugih benignih tumora.