Vodič za pacijente kroz hormone štitnjače

Osnovni hormoni štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Njihovo stvaranje je pod izravnim nadzorom tireostimulacijskog hormona (TSH), hormona adenohipofize koji aktivira složeni slijed enzimatskih reakcija stvaranja i pohrane navedenih hormona.

Osnovna sirovina za stvaranje hormona štitnjače je halogeni element jod koji se u stanicama štitnjače (tireocitima) organificira i ugrađuje u strukturu hormona štitnjače. Sukladno potrebama našeg organizma, uskladišteni hormoni se otpuštaju u krvotok i ulaze u samu jezgru stanica gotovo svih organa i organskih sustava, omogućujući uredno funkcioniranje brojnih funkcija organizma poput održavanja tjelesne temperature, kontrole potrošnje energije, potrošnje kisika, regulacije stezanja srčanog mišića, pokretljivosti crijeva te metabolizma ugljikohidrata i masnoća.

Kada posumnjati na poremećaj funkcije štitnjače?

Po kriteriju funkcije, bolesti štitnjače dijelimo na dvije velike skupine – usporeni rad štitnjače ili hipotireozu te ubrzani rad štitnjače ili hipertireozu.

Najčešći uzrok razvoja hipotireoze je kronična autoimuna upalna bolest štitnjače poznata i pod nazivom Hashimotov tireoiditis. Riječ je o autoimunoj bolesti, gdje uslijed promjena u funkcioniranju imunološkog sustava dolazi do pojačanog stvaranja određenih protutijela sa specifičnim proupalnim djelovanjem na štitnjaču. Posljedica aktivnosti protutijela je kronična upala tkiva štitnjače koja u konačnici dovodi do smanjene funkcije štitnjače – hipotireoze. Drugi rjeđi uzroci hipotireoze su primjena zračenja u području glave i vrata u sklopu liječenja nekih drugih, najčešće onkoloških bolesti, kao i uzimanje nekih lijekova poput amiodarona i litija.

Ubrzanom radu štitnjače ili hipertireozi najčešće je u podlozi autoimuna bolest štitnjače poznata pod nazivom Gravesova ili Basedowljeva bolest. Ostali rjeđi uzroci hipertireoze su autonomna aktivnost čvora štitnjače ili toksični adenom te toksična multinodozna struma. Također spomenuti lijekovi poput amiodarona i litija rjeđe mogu dovesti do razvoja hipertireoze.

Kada je nužna dijagnostička obrada štitnjače?

Klinička slika, odnosno simptomi i znakovi funkcionalnih poremećaja štitnjače, imaju širok spektar javljanja.

Hipotireozu obilježavaju tegobe poput kroničnog umora, porasta tjelesne težine uz smanjen apetit, nepodnošenja hladnoće, različitih depresivnih manifestacija, suhe i blijede kože, pojačane lomljivosti noktiju, pojačanog opadanja kose, manjka koncentracije, usporene crijevne peristaltike, poremećaja menstrualnih ciklusa i neplodnosti kod žena, kao i manjka libida te smetnji potencije kod muškaraca.

Hipertireozu je klinički lakše prepoznati, a prate ju smetnje poput ubrzanog rada srca, pojačanog znojenja, gubitka na tjelesnoj težini, ubrzane peristaltike crijeva, lošeg podnošenja topline/vrućine, nervoze, nesanice te poremećaja menstrualnih ciklusa.

Ako se vaše tegobe dobrim dijelom poklapaju sa spomenutima, nužno je procijeniti hormonalni status i učiniti TSH, T4/FT4, T3/FT3, antiTPO, antiTg, TRAb (kod sumnje na hipertireozu).

Interpretacija laboratorijskih nalaza

Osnovna probirna pretraga za procjenu funkcije štitnjače je mjerenje razine tireostimulacijskog hormona (TSH), čije se referentne vrijednosti kreću od 0,4-4 mIU/L uz mogućnost manjih varijacija ovih vrijednosti ovisno o laboratoriju i reagensu kojim se laboratorij koristi. Snižen ili suprimiran nalaz TSH upućuje na hipertireozu zbog učinka negativne povratne sprege perifernih hormona na lučenje hormona hipofize TSH. Usporeni rad štitnjače pak istim mehanizmom dovodi do porasta razine TSH.

Analize ostalih parametara funkcije svakako je nužno interpretirati u kontekstu anamnestičkih smetnji koje bi upućivale na poremećen funkcionalni status štitnjače, kao i učinjenog nalaza TSH.

Od dodatnih nalaza na raspolaganju su nam analiza tiroksina (T4), odnosno njegove slobodne frakcije (FT4) te trijodtironin (T3) i istoimena slobodna frakcija (FT3).

• Rasponi referentnih vrijednosti T4 kreću se od 58 – 140 nmol/L, a FT4 od 11.5 – 22.7 pmol/L.
• Vrijednosti raspona referentnih vrijednosti slobodnog trijodtironina (T3) kreću se od 0.92 – 2.79 nmol/L, a istoimene slobodne frakcije (FT3) od 3.5 – 6.5 pmol/L.
• Od dodatne pomoći nam je i analiza protutijela za štitnjaču od kojih se najčešće radi analiza protutijela na tiroidnu peroksidazu (antiTPO) s referentnim rasponom do 5.6 kIU/L i protutijela na tireoglobulin (antiTg) s referentnim rasponom do 4.1 kIU/L.

Od kliničkog značaja u procjeni funkcionalnog statusa štitnjače najvažniji je definitivno nalaz TSH te donekle FT4. Analiza T3/FT3, osim kod temeljite sumnje na hipertireozu, najčešće nije potrebna, a razine protutijela također nije potrebno serijski analizirati; povišene vrijednosti u nalazima protutijela definiraju osnovnu bolest štitnjače kao autoimuni poremećaj.

Zaključno

Kod sumnje na poremećaj funkcije štitnjače, a temeljem kliničkih i laboratorijskih pokazatelja, savjetuje se učiniti pregled kod endokrinologa ili specijalista nuklearne medicine. Sukladno tome indicira se ciljana terapija s lijekovima ili je, nerijetko, dovoljno kliničko praćenje.

Osim preporuka specijalista u „užem smislu“, pacijentima je potrebno objasniti narav bolesti štitnjače te kakav je daljnji plan liječenja, s obzirom na to da neke bolesti štitnjače zahtijevaju i trajno nadomjesno liječenje.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.