Visceralno masno tkivo i zašto predstavlja rizik po zdravlje
Kada je riječ o utjecaju pretilosti na zdravlje, često se spominje štetnost nakupljanja visceralnog masnog tkiva. Hrvatski dan osviještenosti o debljini prilika je da demistificiramo taj pojam i objasnimo zašto trebamo paziti
Masno tkivo jedan je od najvećih organa u ljudskom organizmu. Razlikujemo potkožno masno tkivo, smješteno neposredno ispod kože i visceralno masno tkivo.
Potkožno ili, kako se u literaturi spominje, smeđe masno tkivo, ima vodeću ulogu u stvaranju topline, no po novijim spoznajama, proizvodi i neke adipokine. Ono nije povezano s nepovoljnim kardiovaskularnim učincima. No visceralno ili, kako se negdje naziva, bijelo masno tkivo, jest vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti) i njegovo pretjerano nakupljanje predstavlja rizik po zdravlje.
Debljina je bolest koja se mora liječiti pod stručnim nadzorom i ne na svoju ruku
Zastupljenost masnog tkiva kod žena kreće se između 20 i 25%, a kod muškaraca između 15 i 20%. Predstavlja jedno od najvećih spremišta za pohranu energije i to posredstvom triglicerida, estera glicerola i masnih kiselina. Smješteno je dublje u trbušnoj šupljini gdje oblaže unutarnje organe te, osim fizičke, pruža i toplinsku zaštitu. Masno tkivo je i jedan od značajnijih endokrinih organa jer sintezom hormona, citokina i adipokina utječe ne samo na funkciju masnog tkiva, već i na metabolizam masti, čime ostvaruje utjecaj na okolna i udaljena tkiva i organe.
Kako obolijevamo od viška masnog tkiva?
Prekomjerno nakupljanje visceralnog masnog tkiva povezano je sa suvremenim načinom života kojeg dominantno obilježava nedostatno kretanje te konzumacija loše i neuravnotežene prehrane.
Adipociti, lučenjem niza svojih produkata, utječu na brojne fiziološke procese, ali i pojavu niza bolesti. Prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva dolazi do postupne disfunkcije adipocita, prije svega mehanizmom uvećanja (hipertrofije) i umnožavanja (hiperplazije) adipocita, što je u izravnoj vezi s pojavom kronične upale niskog intenziteta.
S obzirom na njihovu endokrinu funkciju, adipociti su podložni utjecaju nekolicine hormona, poput hormona rasta, glukokortikoida, prolaktina, hormona štitnjače i inzulina, a sami sintetiziraju hormone poput leptina, adiponektina i rezistina.
Nadalje, prekomjerno nakupljanje masnog tkiva dovodi do pojačanog oslobađanja slobodnih masnih kiselina čime se potiče stvaranje lipida i glukoneogeneza, što je jedan od značajnijih patofizioloških koraka u razvoju dislipidemije, ateroskleroze uz razvoj poremećaja metabolizma ugljikohidrata, poput inzulinske rezistencije.
Najčešće bolesti
Pa koje su to najčešće bolesti povezane s prekomjernim nakupljanjem visceralnog masnog tkiva?
Pretilost
Kaskadni procesi u okviru kronične upale niskog intenziteta u uskoj su vezi s poremećajem učinka inzulina na periferiji u sklopu inzulinske rezistencije. Inzulinska rezistencija obilježena je oslabljenim perifernim učinkom inzulina, uz posljedično otežan ulazak glukoze u ciljne stanice (mišićne, jetrene, masno tkivo). Kompenzatorni odgovor organizma je postupno pojačano lučenje inzulina, kako natašte, tako i pod opterećenjem obrokom, što uvjetuje pojavu reaktivne hiperinzulinemije, koja jednim dijelom doprinosi debljanju.
Dodatne rizične čimbenike debljine predstavlja i poremećena ravnoteža leptina i adiponektina te njihova povezanost sa središnjim živčanim sustavom, točnije hipotalamusom, što je izravno povezano s poremećenim osjetom gladi i sitosti.
Šećerna bolest
Višegodišnja posljedica kombiniranog metaboličkog poremećaja inzulinske rezistencije i pretilosti, neminovno dovodi i do najčešćeg oblika šećerne bolesti – tipa 2. Višegodišnja „prenapregnutost” beta stanica gušterače s posljedičnom hiperinzulinemijom dovodi do njihova postupnog iscrpljivanja, zbog čega gušterača svojom endogenom funkcijom ne može pratiti uobičajene oscilacije glikemije, pri čemu dolazi do porasta razine glikemije i pojave šećerne bolesti.
Uz pretilost i/ili šećernu bolest, nerijetko su od rizičnih čimbenika pridruženi povišeni arterijski tlak i poremećaj razine lipida (dislipidemija), što sve zajedno ima značajan kumulativni učinak u ubrzanom tijeku ateroskleroze ili ovapnjenja krvnih žila.
Bolesti srca i krvnih žila
Najznačajnije bolesti, i danas vodeće po udjelu smrtnosti, su kardiovaskularne bolesti, a koje su izravna posljedica kombiniranih rizičnih čimbenika. Kombinacija kronične upale niskog intenziteta, arterijske hipertenzije, dislipidemije, šećerne bolesti i/ili pretilosti, ubrzavaju tijek ateroskleroze. Pritom upravno kronična upala ima najznačajniji pojedinačni učinak u stvaranju nestabilnih aterosklerotskih plakova čijim pucanjem dolazi do pojave infarkta srca ili mozga.
Primarno pod utjecajem pretilosti i u uvjetima povišenog krvnog tlaka, dolazi do nepovoljne remodelacije srčanog mišića i do njihova funkcionalnog, a ponekad i strukturnog slabljenja – kardiomiopatije.
Zaključno
Prekomjerno nakupljanje visceralnog masnog tkiva povezano je s nizom patofizioloških procesa duljeg trajanja i posljedičnom pojavom kardiovaskularnih obolijevanja i smrtnosti.
Povišeni krvni tlak: odgovori stručnjaka na 16 najčešćih pitanja
Hipertenzija, tj. povišeni krvni tlak, naziva se i „tihim ubojicom“. Bolest može dugo biti bez simptoma, dok se ne...
SAZNAJTE VIŠEPrekomjerni kalorijski unos, kao i pretjerana konzumacija rafinirane prehrane uz manjak tjelesne aktivnosti, dovodi do poremećaja unutarnje ravnoteže u adipocitima i neadekvatnog lučenja hormona, citokina i adipokina, što dalje uvjetuje poremećaje tolerancije inzulina i u metabolizmu masnoća.
Osim nužne promjene u temeljnom pristupu, kroz prehranu i kroz uvođenje redovite tjelesne aktivnosti, a u svrhu sprječavanja najčešćih kardiovaskularnih bolesti, nužno je aktivnije liječiti sve pridružene rizične čimbenike – arterijsku hipertenziju, pretilost, šećernu bolest, dislipidemiju.
Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.