Utječe li štitnjača na vaš kolesterol?

Hormoni štitnjače utječu na gotovo sve organe i organske sustave te na metabolizam u cjelini. Metabolizam masti predstavlja jedan od ključnih čimbenika na metabolizam općenito i jedan je od temelja fiziološkog djelovanja na kardiovaskularni sustav.

Poremećaj metabolizma masti ili dislipidemija ubrzava ovapnjenje krvnih žila (ateroskleroza) predstavljajući, i pojedinačno i kumulativno s drugim rizičnim čimbenicima, povećan rizik za razvoj bolesti srca i krvnih žila.

U sklopu ubrzanog tijeka ateroskleroze, važnu ulogu u njenom početnom razvoju ima i imunosni sustav, mehanizmom kronične upale niskog intenziteta.

Uloga kolesterola i lipoproteini

Uloga kolesterola je značajno obuhvatnija od sudjelovanja u metabolizmu masnoća. Kolesterol je dio stanične membrane svake stanice u ljudskom tijelu. Ishodišna je točka vrlo složenog slijeda enzimatskih reakcija kojom naše tijelo sintetizira niz hormona, u čemu prednjače spolni hormoni, a dodatnu ulogu kolesterol ima kao sirovina za sintezu žučnih kiselina koje omogućuju probavu unesenih masnoća kroz prehranu.

S obzirom na to da je topljiv u mastima, a da bi se mogao transportirati kroz krvotok, veže se na bjelančevine i takav spoj nazivamo lipoproteinima. Ovisno o gustoći, razlikujemo:

• lipoproteine visoke gustoće (engl. high-density lipoproteins – HDL),
• lipoproteine niske gustoće (engl. low-density lipoproteins – LDL),
• lipoproteine vrlo niske gustoće (engl. very low-density lipoproteins – VLDL) i
• intermedijarne lipoproteine ( engl. intermediate-density lipoproteins – IDL).

HDL često nazivamo „dobrim kolesterolom” jer on pomaže u eliminaciji viška kolesterola iz krvi, a LDL se vrlo često naziva i „zločestim kolesterolom” zbog svoje povezanosti s kardiovaskularnim bolestima. I neka druga stanja i bolesti povezana su s povišenim LDL kolesterolom, kao što su bolesti štitnjače.

Funkcionalni poremećaji štitnjače i dislipidemija

Funkcionalni poremećaji štitnjače također utječu na razvoj najčešćih kardiovaskularnih bolesti današnjice. Po učestalosti prednjači usporen rad štitnjače (hipotireoza), dok se rjeđe manifestira kao ubrzan rad štitnjače (hipertireoza).

Međusoban utjecaj hormona štitnjače i koncentracije lipida je složen, slojevit i nije do kraja razjašnjen. Također nije razjašnjen niti utjecaj hormona štitnjače na razvojni tijek ateroskleroze. Zna se da hormoni štitnjače reguliraju aktivnost enzima koji imaju ključnu ulogu u metabolizmu masti i da uslijed poremećaja funkcionalnog statusa štitnjače može doći i do sekundarne dislipidemije.

Hormoni štitnjače, prvenstveno trijodtironin (T3), među brojnim ulogama, potiču uklanjanje kolesterola iz tijela.

Usporen rad štitnjače (hipotireoza) uslijed nedostatne proizvodnje hormona, usporava dinamiku uklanjanja LDL-a i ukupnog kolesterola, pa njihove koncentracije u krvi rastu.

U hipertireozi dolazi, iako ne isključivo, do sniženja razine kolesterola u krvi. Iznimke u tom slučaju samo dodatno upućuju na složenost međudjelovanja i utjecaja drugih sastavnica metabolizma poput metabolizma ugljikohidrata i bjelančevina te brojnih drugih poznatih i nepoznatih čimbenika.

Nadalje, hormoni štitnjače imaju i izravni antiaterosklerotski učinak proizvodnjom molekula koje dovode do širenja krvnih žila, uz usporedni inhibicijski učinak na neke proaterogene čimbenike poput receptora angiotenzina II. Nije poznato ima li u razvojnom tijeku ateroskleroze u procesu disfunkcije endotela krvnih žila veći utjecaj disfunkcija hormona štitnjače ili dislipidemija sama po sebi.

Više studija koje su ispitivale korelaciju subkliničke hipotireoze i dislipidemije dale su oprečne rezultate te su potrebna dodatna opsežnija istraživanja koja će pružiti zadovoljavajuće odgovore o utjecaju hormona štitnjače na metabolizam masti.

Kako pristupiti liječenju?

Na temelju kliničke procjene, prvenstveno na temelju kvalitetne endokrinološke anamneze, slijedi analiza hormona poput TSH, FT4, FT3, a od dodatne pomoći su i analize protutijela za štitnjaču – antiTPO, antiTg i TRAb (engl. TSH-related antibody).

Hipotireozu obilježava povišen TSH, uredni ili sniženi periferni hormoni (FT3 i FT3), uz različit stupanj porasta i protutijela. Hipotireoza se liječi nadomjesno, nadoknadom sintetskim ekvivalentom levotiroksina kojeg naša štitnjača ne proizvodi dovoljno.

Hipertireozu obilježavaju snižene vrijednosti TSH te povišene vrijednosti perifernih hormona. Razliku od hipotireoze po pitanju protutijela čini TRAb čije vrijednosti rastu u hipertireozi. Liječenje se provodi tireostaticima, lijekovima koji usporavaju rad štitnjače.

Liječenje dislipidemije ne ovisi samo o izmjerenim koncentracijama lipida. Važno je učiniti sveukupnu procjenu kardiovaskularnog rizika. Osim procjene funkcionalnog statusa štitnjače, važno je anamnestički ispitati je li do sada poznat povišen krvni tlak, kakva je obiteljska pozadina po pitanju najčešćih kardiovaskularnih bolesti poput srčanog udara i moždanog udara. Također se ne smiju zanemariti i drugi zdravstveni rizici poput debljine i šećerne bolesti. Uz promjene načina života (prehrana, tjelesna aktivnost), ovisno o kliničkoj procjeni, liječenje se provodi statinima.

Zaključno

Hormoni štitnjače i metabolizam masti, kao dio sveukupnog metabolizma, su višestruko isprepleteni. Prema više studija, poremećaj funkcionalnog statusa štitnjače utječe na dodatne poremećaje i metabolizam masnoća, no još nisu potpuno jasni mehanizmi kako ostvaruju patofiziološko djelovanje.

U svakodnevnoj praksi, kod povišenih vrijednosti lipidograma svakako ima smisla učiniti barem TSH u svrhu probira eventualne prisutnosti poremećaja funkcije štitnjače. Također, započeto liječenje hipo/hipertireoze prati i promjene u kontrolnim nalazima lipidograma.

Odluka o aktivnom liječenju štitnjače, kao i dislipidemije, mora biti primarno motivirana ukupnom procjenom kardiovaskularnih rizika.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.