Uči se od malih nogu: predvještine čitanja i pisanja temelj su razvoja pismenosti

Čitanje i pisanje služe nam kao alat za uspješno usvajanje znanja u školi. A kako bi dijete moglo nesmetano učiti, prije polaska u školu treba usvojiti predvještine čitanja i pisanja.

Predvještine čitanja i pisanja preduvjet su kasnijeg razvoja pismenosti, a usvajaju se u predškolskoj dobi. Razvijaju se tijekom svakodnevne komunikacije i interakcije od najranije dobi prepoznavanjem majčinog glasa preko upoznavanja sa slikovnicama, pjevanja pjesmica i recitiranja brojalica, pa sve do strukturiranog prepričavanja događaja ili priče. Stoga mogu biti jasan pokazatelj eventualnih teškoća u čitanju i pisanju tijekom školske dobi.

Ovisno o tome kako se predvještine razvijaju kod djece, razina kojom je (ili nije) dijete ovladalo, može pomoći u ranom prepoznavanju djece koja bi mogla imati teškoća kasnije tijekom školovanja. Neka djeca te vještine usvajaju spontano, dok ih je kod drugih nužno poticati.

Složenost vještina čitanja i pisanja

Čitanje je složena vještina koja se temelji na jezičnim sposobnostima, a cilj čitanja je razumijevanje pisane poruke. Da bi se to ostvarilo, dijete treba uočiti grafem (slovo), povezati ga s fonemom (glasom) te spajati i izdvajati glasove u riječima.

Pisanje je, pak, najsloženija vještina koja zahtijeva istovremenu integraciju pažnje, pamćenja, motoričkih vještina te jezika i znanja.

Dakle, pravovremeno usvajanje vještina čitanja i pisanja podrazumijeva uredan jezično-govorni razvoj te uredan razvoj koncentracije, pažnje, pamćenja, te auditivne i vizualne percepcije.

Rana pismenost

Pretpostavlja se da će dijete do polaska u školu spontano usvojiti rječnička znanja, vještine pripovijedanja, fonološku svjesnost, svjesnost o tisku te da će poznavati, odnosno imenovati slova abecede. Sve navedene sastavnice ubrajamo u ranu pismenost.

Fonološka svjesnost je sposobnost svjesnog razmišljanja o izgovorenoj riječi uočavajući njezine osnovne fonološke jedinice – slogove, rimu i foneme.

U kojoj se dobi razvija fonološka svjesnost?

• prepoznavanje i stvaranje rime (3 – 4 godine),
• spajanje i rastavljanje slogova u riječi – slogovna sinteza i analiza (4 – 5 godina),
• prepoznavanje i izdvajanje prvog i posljednjeg glasa u riječi (5,5 godina),
• sastavljanje glasova u riječi i rastavljanje riječi na glasove – glasovna sinteza i analiza (6 godina),
• stvaranje veze slovo-glas (6,5 godina),
• manipulacija fonemima, odnosno stvaranje novih riječi dodavanjem, oduzimanjem i premještanjem glasova (7 godina).

Rječnik čine riječi koje razumijemo (receptivni rječnik) i riječi koje proizvodimo (ekspresivni rječnik). Receptivni rječnik uvijek je opsežniji od ekspresivnog. Dijete širi rječnička znanja spontano; u svakodnevnim razgovorima, pjevanjem pjesmica, brojalica i slično.

Pripovijedanje podrazumijeva predstavljanje određenog sadržaja, primjerice kada dijete prepričava roditelju što mu se dogodilo u vrtiću. To je vrlo zahtjevna vještina jer dijete prenosi i opisuje događaje drugoj osobi koja u njima nije sudjelovala. Da bi to uspjelo, dijete mora dobro vladati jezičnim vještinama.

Svjesnost o tisku označava svjesnost o pisanim materijalima i pisanom jeziku te interes za istima.

Na kraju, dijete treba poznavati i imenovati slova abecede što svakako ne podrazumijeva ovladavanje vještinom čitanja.

Kada se javiti logopedu?

Pokazatelji u predškolskoj dobi koji upućuju na kasnije teškoće u usvajanju čitanja i pisanja su:

• siromašan rječnik,
• kasno progovaranje i sporiji jezično-govorni razvoj,
• teškoće u učenju pjesmica i brojalica,
• nerazvijena fonološka svjesnost (i nakon 6. godine),
• nemogućnost zadržavanja pažnje,
• nedostatak interesa za čitanje i slikovnice,
• prisutnost agramatičnih izraza,
• nespretnost u gruboj i finoj motorici,
• nezainteresiranost za crtanje i pisanje…

U tom slučaju, potrebno je obratiti se logopedu kako bi se pravovremeno poticale navedene vještine.

Važna uloga roditelja i savjeti

Roditelji imaju temeljnu ulogu u usvajanju djetetovih predčitalačkih vještina. Zato trebaju djeci osigurati sredinu bogatu mnoštvom raznolikih poticaja. Primjerice, trebaju omogućiti pristup slikovnicama, dječjim knjigama, bojicama, papirima te uključiti djecu u proces čitanja.

Tijekom čitanja se preporučuje da roditelj i dijete zajedno prate tekst prstom, listaju stranice i komentiraju slikovne prikaze; zajedničkim čitanjem dijete uočava da slikovnica ili knjiga sadrže pisani tekst koji se pretvara u priču.

Također, preporuka je roditeljima da postavljaju djetetu pitanja o pročitanom sadržaju, da potiču kritičko promišljanje i zaključivanje te da nastoje pročitano povezivati sa stvarnim događajima.

I za kraj, igrajte se i učite s vašim djetetom stvarajući mu poticajnu okolinu. Zajedno se zabavite te kroz igru proširujte i osnažujte djetetova znanja.