Top hrana budućnosti: klice i mikro povrće

U životu biljke, klijanje predstavlja trenutak iznimne vitalnosti i buđenja energije. Sjemenka, koja nakon dugog perioda mirovanja dolazi u uvjete pogodne za novu životnu fazu, aktivira se i započinje svoje putovanje prema površini zemlje, danjem svjetlu i zraku.

U vrijeme klijanja, u zdravoj sjemenki aktiviraju se različiti metabolički putevi. Dio sadržaja šećera pretvara se u vitamin C koji služi kao antioksidans i štiti od štetnih utjecaja koji prijete u novom okolišu. Također, započinje sinteza različitih enzima, od kojih su mnogi nužni u metabolizmu kisika koji je klici važan u svijetu nad zemljom.

Duga povijest primjene klica i mikro povrća

I medicinski i nutritivno gledano, klice imaju dugu povijest primjene. Postoje zapisi kako su liječnici u drevnoj Kini prepoznali i propisivali klice za liječenje raznih poremećaja, čak prije pet tisuća godina. Klice se od tog vremena spominju kao učestala namirnica Amerikanaca s orijentalnim porijeklom, sve do današnjih dana. Iako se prednosti klijanja opisuju još u Bibliji, u Knjizi o Danielu, zapadnjački orijentiranom svijetu trebala su stoljeća dok nisu prepoznate prednosti konzumiranja klica.

S druge strane, mikro povrće ili mikrozelenje (eng. microgreens), predstavlja mlade izdanke povrća, začinskog bilja ili žitarica s tek izniklim prvim listovima koji se uzgajaju u zemlji ili na sličnom supstratu.

Kolijevkom uzgoja mikro povrća smatra se Kalifornija, odnosno San Francisco u kojem se devedesetih godina 20. stoljeća prvi puta pojavila ideja o ovoj posebnoj vrsti malog i snažnog bilja.

U početku se je mikro povrće koristilo samo u dekorativne svrhe u odabranim restoranima te je bilo dostupno vrlo malom krugu ljudi. Međutim, osim u estetske svrhe, zbog izvanrednog nutritivnog sastava, odnosno bogatog sadržaja vitamina, minerala i antioksidansa, mikrozelenje je izuzetno poželjno uključiti u prehranu.

Što čini razliku?

Mikro povrće se vrlo često poistovjećuje s klicama, no riječ je o dva potpuno različita pojma. Naime, kod uzgoja klica potrebni su samo vlaga i određena temperatura, a konzumira se naklijano sjeme prije pojave supke i listića. Mikrozelenje možemo zapravo promatrati kao sadnice biljke ili povrća jer se konzumiraju stabljike, supke i prvi pravi listići, i to već 7 do 15 dana nakon sjetve.

Klice i mikro povrće bez sumnje su dragocjene namirnice koje su se tek posljednjih godina sramežljivo počele pojavljivati na našim stolovima.

Što se može uzgajati

Ipak, kako bi uživali u svim blagodatima ovih, mnogima novih i egzotičnih namirnica, treba se pridržavati korisnih uputa o uzgoju, čuvanju i pripremi.

Klice i mikrozelenje moraju biti sasvim svježi i treba ih čuvati u hladnjaku. Moguće ih je kupiti svježe, ali i uzgojiti kod kuće, a pritom se treba strogo pridržavati uputstava kako bi doista uzgojili klice i mikrozelenje s odgovarajućim nutritivnim i zdravstvenim karakteristikama.

Klice, odnosno sjemenke i grahorice u fazi germinacije, vrlo je jednostavno proizvesti. Ne treba im klasično tlo ili zemlja, potrebno im je samo stvoriti adekvatne temperaturne i vlažne uvjete. Za klijanje je potrebno dva do sedam dana, ovisno o vrsti sjemenke ili grahorice koja se koristi. Najučestalije se koriste klice alfa alfa, ali i sojine, pšenične, ječmene ili klice graha. Zapravo, klijati mogu najraznovrsnije biljne vrste, primjerice grahorice (soja, grah, alfa alfa), žitarice (pšenica, kukuruz, ječam), kupusnjače (brokula, rotkva, gorušica), biljke iz obitelji luka (luk, vlasac).

Za uzgoj mikro povrća potrebno je kvalitetno sjeme, supstrat i filtrirana voda. Mikro povrće, ovisno o vrsti biljke, može biti kiselkastog, slatkastog, gorkog ili pikantnog okusa, a za uzgoj se najčešće koriste grašak, suncokret, mungo grah, brokula, cikla, rikola, rotkvica, crveni kupus, bosiljak i pšenična trava. Treba naglasiti da se krumpir te povrće iz obitelji Solanaceae (paprika, rajčica, patlidžan) ne uzgajaju kao mikro povrće zbog sadržaja alkaloida.

Članak nastavite čitati na ovoj poveznici.