Tjelovježba prije i tijekom trudnoće utječe na razvoj fetusa i na porod

Kao što postoje brojna pozitivna istraživanja koja potvrđuju važnost vježbanja za žene u trudnoći, ne smijemo zaboraviti spomenuti važnost vježbanja i njezin pozitivan utjecaj na rast i razvoj samog ploda.

Važno je da tjelovježba bude primjerena stanju trudnice i fazi trudnoće te da se trudnica educira o važnostima i pozitivnim učincima vježbi koje izvodi na satu, ali i onim vježbama i pozicijama koje mogu negativno utjecati na njezino stanje i plod. Tako može u svakom trenutku prilikom izvođenja vježbi biti maksimalno fokusirana na pravilnu izvedbu i osjećaj u svome tijelu.

Kako bi utvrdili pozitivan utjecaj vježbanja na razvoj posteljice i fetusa, provedena su brojna istraživanja koja ću navesti u daljnjem tekstu.

Posteljica osigurava transport kisika i ugljik-dioksida između majke i fetusa. Rast posteljice, koji je mjeren ultrazvukom između 16 i 24 tjedna, bio je veći kod žena koje su vježbale u trudnoći (Clapp i Rizk 1992), što u konačnici poboljšava funkcionalni kapacitet posteljice te može bolje opskrbljivati fetus krvlju tijekom napora (Jackson i sur. 1995).

Utjecaj vježbanja tijekom trudnoće na porodnu težinu djeteta

Žene koje su vježbale prije i tijekom trudnoće, imale su manji prirast tjelesne mase i rađale lakšu djecu (Bell i sur., 1994.). Djeca su lakša u prosjeku 320 do 400 grama kod žena koje su vježbale prije i za vrijeme trudnoće (Clapp i Capeless, 1990.; Bell i sur., 1995.).

U istraživanjima nije pronađena incidencija rađanja djece s nižom porođajnom težinom kod žena koje su vježbale, iako njihova novorođenčad ima manji postotak masti. Isto tako, kod trudnica koje su rekreacijski vježbale, nije pronađena smanjena porodna težina (Duncombe i sur., 2006.).

Leiferman i Evenson, 2003. godine proučavali su utjecaj fizičke aktivnosti na smanjenje porodne težine te navode kako žene koje nisu vježbale tijekom trudnoće imaju veću vjerojatnost rađanja djece s niskom porođajnom težinom.

Utjecaj vježbanja tijekom trudnoće na tjelesnu težinu djeteta:

• godinu dana nakon poroda

Clapp, 1996. u svom je istraživanju pratio stotinu djece od majki koje su vježbale u trudnoći i kontrolne skupine koja nije vježbala u trudnoći. Nakon godinu dana između djece nisu pronađene značajne razlike glede visine, težine i ostalih mjera. No, djeca majki koje su vježbale imala su bolje rezultate na standardiziranom testu razvoja (Bayley Test of Infant Development) te neznatno bolje rezultate na testiranju mentalnih sposobnosti.

• pet godina nakon poroda

Nakon pet godina napravljena je ponovna usporedba dvadesetak djece koja su sudjelovala u istraživanju (iz kontrolne grupe i grupe čije su majke vježbale). Rezultati su pokazali da su djeca majki koje su vježbale imala manje masnog tkiva po porodu, a i kasnije te isto tako manji postotak masnog tkiva u organizmu. Ostale značajne razlike, kao što su postizanje rezultata u školi, vizualne motoričke vještine, koordinacija, težina, visina i opseg, nisu pronađene.

Na što treba obratiti pažnju kod vježbanja tijekom trudnoće?

Tijekom trudnoće, mali broj žena može imati problema s utero-placentarnom vaskularnom insuficijencijom. Njezina prisutnost tijekom vježbanja može imati učinak na fetoplacentarni protok krvi.

Kod trudnica s normalnom arterijskom cirkulacijom uterusa (maternice), vježbanje nema učinka na opskrbu fetusa. No kod tri od dvanaest žena s utero-placentarnom vaskularnom insuficijencijom dolazi do kompromitiranja umbilikalne cirkulacije (kroz pupčanu vrpcu) te se kod dvije od te tri razvija rani zastoj rasta ploda u maternici. Stoga je vježbanje kontraindicirano (Chadda i sur., 2005.).

Neka istraživanja bavila su se fetalnim markerima distresa, uključujući fetalnu srčanu frekvenciju, pojavu mekonija i fetalnog „disanja” kako bi se odredilo koja vrsta intenziteta i frekvencije vježbanja može dovesti do neželjenih komplikacija. Fetalni distres smanjuje dotok krvi prema crijevima te može doći do pražnjenja u plodnu vodu i zamućenja plodne vode mekonijem. Međutim, u istraživanjima koje je provodio Clapp 1991. godine nije došao do spoznaja kako dolazi do povećane učestalosti mekonijske vode kod žena koje su vježbale u trudnoći te onih koje nisu, ni kada je dolazilo do povišene frekvencije srca za 25 do 35 otkucaja u minuti.

Kao znak fetalnog distresa može se pojaviti odsutnost pokretanja i promjene u srčanoj akciji fetusa. Normalna fetalna frekvencija iznosi između 120 i 168 otkucaja u minuti. Ako je smanjen dotok krvi prema uterusu tijekom vježbanja, fetalna srčana frekvencija ostaje kratko povišena i nakon vježbanja (Polley i sur., 2002.; Clapp i sur., 1993. ).

Na fetalnu srčanu frekvenciju utječe intenzitet, vrsta i dužina trajanja vježbanja. Istraživanja pokazuju kako tijekom vježbanja dolazi do blagog, intermitentnog distresa fetusa koji može zaštiti fetus tijekom većeg distresa koji se može odvijati tijekom poroda te se time fetus prilagođava i bolje podnosi intermitentni distres.

Pozitivni učinci vježbanja na porod

Novija istraživanja provedena na trudnicama koje su vježbale pokazuju kako je porod olakšan, a njegovo trajanje smanjeno, žene lakše podnose napore tijekom poroda te se brže oporavljaju nakon poroda.

Ostanak u dobroj formi tijekom trudnoće ne doprinosi samo fizičkom blagostanju trudnice, već može olakšati sam porod, otkrivaju Sternfeld i suradnici , 1995. te navode primjere do kojih su došli u svom istraživanju:

• stopa carskih rezova kod žena koje su redovito vježbale iznosi 6,7% dok kod žena koje nisu bile aktivne u trudnoći iznosi 28,1%,
• porodna težina novorođenčadi bila je veća kod žena koje su vježbale u trudnoći,
• Apgar test kod novorođenčadi čije su majke vježbale u trudnoći bio je nešto viši,
• prosječni boravak nakon poroda u bolnici bio je kraći kod žena koje su vježbale u trudnoći.

Clapp, 1998. u svom istraživanju navodi da kod žena koje su tijekom trudnoće vježbale dolazi do značajno smanjene medicinske intervencije, što uključuje:

• 35% rodilja ima smanjenu bol pri porodu,
• 75% je smanjena iscrpljenost rodilje,

• 50% rodilja nema potrebe za probijanjem vodenjaka,
• 50% rodilja ima manju potrebu za izazivanjem umjetnih trudova,
• 55% rodilja ima manju potrebu za epiziotomijom,
• 75% je manje carskih rezova.

Bungam i suradnici (2000.) navode kako je tjelesnim vježbanjem smanjena mogućnost da će žena roditi carskim rezom, što je pozitivno, jer je takav način poroda puno opasniji i može dovesti do različitih komplikacija.

Članak nastavite čitati na blogu aplikacije LittleDot.