Tjelesna aktivnost može nas učiniti otpornijima na bol

O važnosti tjelesne aktivnosti toliko smo puta pisali, a nove studije samo je potvrđuju. Tjelesna aktivnost neophodna je čovjeku jer je naše tijelo evolucijski razvijeno za kretanje, a ne za sjedenje. Ona nije važna samo zbog izgleda, već je neophodna za očuvanje zdravlja. Bez tjelesne aktivnosti obolijevaju mišići, kosti i zglobovi, posebno stradavaju leđa i rameni pojas. Nužna je za regulaciju krvnog tlaka i šećera, dobru cirkulaciju, probavu. Važna je i za psihičko zdravlje, borbu protiv stresa, nagomilanog umora, nezadovoljstva, tuge.

Važna terapijska mjera

Terapija lijekovima i pridržavanje stroge prehrane kod oboljelih od hipertenzije, dijabetesa, pretilosti nisu dovoljno učinkoviti ako izostane preporučena tjelesna aktivnost.

No, znatan broj kroničnih bolesnika i osoba srednje i starije dobi izbjegava tjelesnu aktivnost jer su ili uvjereni da zbog bolesti ne smiju biti aktivni ili nemaju dovoljno volje za kretanjem ili pronalaze neopravdane isprike zbog apatije i prepuštanja jednostavnosti mirovanja. To je razumljivo i ne treba ih osuđivati, već poduprijeti. Takvim bolesnicima treba veća pomoć stručnjaka u podučavanju tjelesne aktivnosti koja je primjerena njihovom zdravstvenom stanju, ponekad i veća podrška obitelji ili prijatelja.

Razlike u doživljaju bola

Akutan bol čest je simptom raznih bolesti, obično ukazuje da se negdje u organizmu razvija bolest. Kroničan bol posljedica je niza oštećenja organa, bilo zbog ozljede ili razvoja druge kronične bolesti. To su različite neurološke bolesti, reumatske bolesti, gastrointestinalne bolesti, komplikacije dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i, najzad, one kojih se možda svi najviše bojimo, a to su karcinomi.

Doživljaj bola, odnosno percepcija, individualan je i svaka osoba ga drugačije doživljava i u intenzitetu i u psihološkim posljedicama. Dva su pojma koja treba razlikovati: prag bola i tolerancija na bol, odnosno trenutak kad osoba počne osjećati bol i intenzitet bola koji može podnijeti.

Postoje razlike u percepciji bola između spola, pa i između rasa. Za takve razlike postoje biološka objašnjenja. Na primjer, žene u odnosu na muškarce imaju više masnog tkiva, različit hormonalni status i sklonije su izražavanju osjećaja. Istraživanja ukazuju da žene imaju niži prag boli od muškaraca, ali bol podnose dugotrajnije.

Kako je doživljaj bola individualan i uključuje niz subjektivnih faktora, ne postoji instrument za mjerenje, već se određuje skalom bola. Pacijent vrednuje svoju bol jačinom od jedan do deset, pri čemu je jedan pojava vrlo blage boli, a deset najjača moguća bol koja se može zamisliti, odnosno ona prije koje pacijent zapada u agoniju. U ispitivanjima se za izazivanje bola često koristi ledena voda ili sam led, pri čemu ispitanik uranja ruku u led te se mjeri vrijeme kad nastaje bol, njegov intenzitet te koliko se dugo može trpjeti.

Više tjelesne aktivnosti, veća tolerancija bola

Najzad, kako tjelesna aktivnost utječe na intenzitet i izdržavanje bola? Objavljena je vrlo zanimljiva studija norveških znanstvenika koji su objedinili podatke više od 10 000 odraslih osoba, a koji su provodili redovitu umjerenu do jaku tjelesnu aktivnost tijekom provođenja studije u periodu od sedam do osam godina.

Tolerancija na bol ispitivana je uranjanjem ruke u ledenu vodu, a rezultati su pokazali da je tolerancija u osoba koje su provodile laganu tjelesnu aktivnost viša za 7% u odnosu na one koji su bili neaktivni, 14% viša kod osoba koje su provodile umjerenu aktivnost te 16% viša kod onih koji su provodili intenzivnu tjelesnu aktivnost. Podaci su izračunati iz duljine zadržavanja uronjene ruke u ledenu vodu, pa su tako osobe koje su provodile umjerenu do intenzivnu tjelesnu aktivnost izdržale u prosjeku 20,4 sekunde dulje od onih koje se nisu bile aktivne.

Tjelesna aktivnost i kronični bolesnici

Vjerojatno saznanje da je netko držao ruku 20,4 sekunde dulje u ledenoj vodi ne znači baš puno, no to ipak ukazuje na to da ta osoba može dulje podnijeti jaku bol. Za bolesnike koji pate od kronične boli, dakle, svakodnevno i stalno osjećaju bol, ova studija ipak nešto znači. Umjerena tjelesna aktivnost dovodi do stanja u kojem se bol lakše podnosi, a snižavanje osjećaja bola presudno je za kvalitetu života tih bolesnika.

Ne trebamo razmišljati o nekoj teškoj bolesti, dovoljno je razmišljati o starosti. Starije osobe često trpe različite boli, a tjelesna aktivnost tijekom života može značajno pomoći u odgađanju nastanka bola i u lakšem podnošenju kad se on pojavi.