Što treba znati o „operaciji žuči“, odnosno kolecistektomiji

Nastajanje žučnih kamenaca u žučnom mjehuru je vrlo česta pojava i smatra se da oko 10% do 15% populacije ima žučne kamence. Češće obolijevaju žene od muškaraca. Uzroci nastanka su različiti, a uključuju spol, dob, način ishrane, naglo mršavljenje i drugo.

Simptomi žučnih kamenaca

Žučni kamenci ne moraju izazivati nikakve tegobe (tad ih nazivamo asimptomatski), ali mogu uzrokovati tegobe poput bolova u žličici ili ispod desnog rebrenog luka, praćene mučninom ili povraćanjem.

Ponekad se bol širi u leđa i može trajati od nekoliko minuta do više sati, a obično se javlja nakon obroka – osobito nakon obilnije i masnije hrane.

Komplikacije

U bolesnika s tegobama tj. simptomima zbog žučnih kamenaca potrebno je kirurško liječenje jer kod 3% takvih bolesnika unutar godine dana nastane neka od komplikacija.

Komplikacije mogu nastati ako se žučni kamenac zaglavi na izlasku iz žučnog mjehura i onemogući istjecanje žuči. Tada u pravilu dolazi do akutne upale žučnjaka, takozvanog akutnog kolecistisa, stanja koje treba hitno liječiti, u pravilu što ranijom operacijom.

Žučni kamenci mogu biti uzrokom i drugih komplikacija poput koledoholitijaze (kamenci iz žučnog mjehura ulaze u žučne vodove koje mogu začepiti), kolangitisa (gnojne upale žučnih vodova), akutne upale gušterače, začepljenja crijeva kamencem (ako kamen prođe u dvanaesnik ili crijevo), pa čak i karcinoma žučnog mjehura.

Sve su to ozbiljne komplikacije koje zahtijevaju hitno i složeno liječenje.

Dijagnoza

Postojanje tegoba zahtijeva dijagnostičke pretrage kojim se dokazuje postojanje kamenaca ili promjena na žučnom mjehuru.

Ultrazvučni pregled trbuha je bezbolna, jednostavna i visoko osjetljiva pretraga kojom se dokazuju kamenci u žučnjaku. Liječnik će zatražiti i određene laboratorijske pretrage koje ukazuju na funkciju jetre i žučnog sustava.

Odluka o operativnom zahvatu

U bolesnika sa simptomatskim žučnim kamencima liječenje se sastoji u odstranjenju žučnog mjehura s kamencima koji su u njemu. Operacija odstranjenja žučnjaka zove se kolecistektomija, a može biti hitna ili planirana.

Hitna operacija je nužna kad nastane teška akutna upala koja može dovesti do puknuća, odnosno perforacije žučnjaka. Kod bolesnika koji imaju tegobe zbog kamenaca u žučnom mjehuru izvodimo planiranu operaciju odstranjenja žučnjaka. Kamenci sami po sebi neće nestati, a tegobe će se ponavljati s prijetnjom da nastane neka od mogućih komplikacija. Operacijom odstranjujemo žučni mjehur ne zato što sadrži kamence, već zato što ih stvara.

Zlatni standard: laparoskopska kolecistektomija

Danas se metodom izbora za odstranjenje žučnjaka smatra laparoskopska kolecistektomija. Operacija se izvodi u općoj anesteziji.

Tehnika izvođenja laparoskopske operacije sastoji se u uvođenju optičkog instrumenta, laparoskopa, i drugih instrumenata kojima operiramo, u trbušnu šupljinu kroz tri do četiri malena otvora veličine od 5 do 12 mm.

Kako bi se omogućila vizualizacija u trbušnoj šupljini, potrebno je načiniti prostor što se postiže upuhivanjem ugljikova dioksida u trbušnu šupljinu. U tome se koristi stroj poznat kao insuflator koji omogućava određivanje željene brzine upuhivanja i visine tlaka u trbušnoj šupljini.

Nakon napuhavanja trbuha postavljaju se troakari, odnosno instrumenti koji omogućavaju uvlačenje laparoskopa i drugih tankih instrumenata za hvatanje, prepariranje i rezanje tkiva u trbušnoj šupljini. Krvne žile i vod koji vodi žuč iz žučnjaka u žučovod (tzv. duktus cistikus) treba podvezati ili postaviti kvačicu od titanijuma (klip) te potom presjeći.

Nakon što se žučnjak odvoji od svog ležišta na jetri on se vadi kroz otvor u području pupka koji je ponekad potrebno proširiti kako bi se odstranio zajedno s kamencima.

Oporavak nakon operacije

Kod klasične, odnosno otvorene operacije odstranjenja žučnjaka, koristi se kirurški rez veličine od oko 15 do 20 cm. Ovako veliki rez produljuje vrijeme oporavka bolesnika i do nekoliko tjedana uz jaču i dulju bol. Nakon otvorene operacije pacijent se na posao vraća nakon četiri do šest tjedana.

Oporavak nakon laparoskopske operacije je znatno brži nego nakon otvorene operacije. Postoperacijska bol je manja i kraće traje, nema poremećaja plućne funkcije kao kod otvorene klasične operacije, bolesnik prije ustaje iz kreveta, kraće se zadržava u bolnici i, u konačnici, ima bolji kozmetički rezultat jer s vremenom ti ožiljci postaju jedva zamjetljivi. Nakon nekoliko sati bolesnik može ustati i započeti s unosom tekućine i laganije hrane.

Bolnicu napušta istog dana ili dan kasnije. Svakodnevne aktivnosti ovise o tome kako se bolesnik osjeća. Umjerena aktivnost i šetnja se preporučuju. U pravilu se sa svakodnevnim aktivnostima može započeti nakon šest do sedam dana.

Više stručnih savjeta potražite u Specijalnoj bolnici „Arithera“.