Štetne interakcije: koje lijekove ne smijete uzimati istovremeno?

Lijekovi uneseni u organizam mogu, pored poželjnog terapeutskog učinka, očitovati i neke neželjene, za organizam štetne učinke. To mogu biti tek neznatni poremećaji (mučnina, alergijska reakcija na koži, pospanost, kašalj, bolovi u želucu i drugi), teži problemi zbog kojih čak treba prekinuti terapiju ili pak rijetke, ali fatalne nuspojave koje uzrokuju smrt.

Što je interakcija?

Manji broj pacijenata u terapiji koristi samo jedan lijek, a većina bolesnika s kroničnim bolestima dugotrajno primjenjuje veći broj lijekova. Tada može doći do promjene učinka jednog lijeka zbog istovremenog uzimanja nekog drugog lijeka, što nazivamo interakcijom.

S povećanjem broja lijekova koje pacijent uzima, povećava se rizik od interakcija. Uzrok interakcije mogu biti i dodaci prehrani te hrana.

Istodobno uzimanje više lijekova ponekad je vrlo korisno, no svakako treba izbjegavati neracionalno i nesvrhovito propisivanje lijekova (tzv. polipragmazija), primjerice, kod starijih osoba koje boluju od više kroničnih bolesti.

Kakve interakcije mogu biti?

Rezultati interakcija lijekova mogu biti različiti te ovise o vrsti interakcije, kao i o kombinaciji lijekova.

• Učinak jednog lijeka pod utjecajem drugog može se pojačati, što može dovesti do neželjenih nuspojava ili toksičnosti.
• Isto tako, interakcija može smanjiti učinak lijeka, što može rezultirati nedjelotvornošću lijeka.
• Također, mogu se javiti novi učinci koji nisu prisutni kada se lijekovi koriste pojedinačno.

Nisu sve interakcije lijekova podjednako važne, bitno je koliko su klinički značajne, odnosno koliko su potencijalno opasne posljedice koje uzrokuju. Klinički značajne interakcije, tj. kombinacije lijekova koje ih izazivaju, treba izbjegavati kada god je to moguće ili primjenjivati uz oprez i dodatno praćenje pacijenta.

Kombinacije koje treba izbjeći

Kada istovremeno prisustvo jednog lijeka utječe na neku od faza u djelovanju drugog, odnosno dođe do promjene u apsorpciji, distribuciji, metabolizmu ili izlučivanju lijeka, to može rezultirati promjenom koncentracije lijeka na mjestu djelovanja i time utjecati na njegovu učinkovitost i sigurnost. Ovu vrstu interakcije nazivamo farmakokinetičkom.

• Primjer ovakve interakcije je korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova za ublažavanje bolova (kao što su npr. ibuprofen ili diklofenak) s varfarinom koji se koristi protiv zgrušavanja krvi. Kod ove kombinacije lijekova dolazi do porasta koncentracije varfarina i time se povećava rizik od krvarenja.
• Ili ako se, na primjer, tetraciklinski antibiotici uzimaju s mlijekom ili lijekovima koji sadrže metalne ione (Ca, Mg, Al…) kao što su npr. antacidi; stvaraju se takozvani kelati, pa se smanjuje resorpcija tetraciklina, odnosno umanjuje mu se djelotvornost.
• I hrana može ometati apsorpciju lijekova tako da ju smanjuje, pa se za većinu antibiotika preporučuje uzimati ih najmanje jedan sat prije ili dva sata nakon obroka.
• Također, ako se nesteroidni protuupalni lijekovi koriste s lijekovima za snižavanje tlaka, smanjit će se učinak na regulaciju tlaka, što će kod pacijenta rezultirati povećanjem tlaka.

Druga vrsta interakcija nastaje kada se dva ili više lijekova „natječu“ za isti receptor, tj. kada se djelovanje jednog lijeka promijeni zbog prisutnosti drugog lijeka na mjestu djelovanja. Takva kombinacija lijekova može djelovati sinergistički ili antagonistički, tj. može se pojačati ili smanjiti učinak. Takvu interakciju nazivamo farmakodinamičkom.

• Npr. kada se uzmu dva lijeka s istim učinkom, mogu se pojačati njihove nuspojave.
• Do dupliciranja terapije može doći i kada se nehotice uzmu dva lijeka koji imaju isti aktivni sastojak, npr. onaj koji je propisan od liječnika i lijek iz slobodne prodaje. Ova vrsta pojačanja učinka osobito je česta kod uporabe lijekova koji sadrže više sastojaka i prodaju se pod različitim zaštićenim imenima.

Ako se uzmu dva lijeka sa suprotnim djelovanjem, dolazi do smanjenja učinkovitosti jednog ili oba lijeka.

• Na primjer, nesteroidni protuupalni lijek (NSAR) protiv bolova (npr. ibuprofen) može smanjiti djelovanje diuretika (npr. hidroklorotiazid ili furosemid) i time uzrokovati štetno zadržavanje soli i tekućine u tijelu.
• Ili, primjerice, određeni beta-blokatori (kao što je propranolol) koji se primjenjuju za kontrolu visokog krvnog tlaka i srčanih bolesti, djeluju protiv beta-adrenergičkih agonista (kao što je salbutamol koji se uzima u liječenju astme). Oba lijeka se vežu na iste receptore, ali jedan lijek ih blokira, a drugi stimulira.

I biljni lijekovi, koji se tradicionalno smatraju prirodnim i stoga sigurnim proizvodima, imaju rizik od mogućih interakcija s drugim skupinama lijekova.

• Npr. biljni lijekovi koji sadrže gospinu travu koja se koristi kod ublažavanja simptoma blage do umjerene depresije, ubrzavaju metabolizam određenih lijekova u jetri (varfarin, oralni kontraceptivi, antikonvulzivi …) čime se snižava njihova koncentracija, pa u interakciji s gospinom travom neće biti učinkoviti.
• Pripravci s valerijanom se ne smiju koristiti usporedno s tabletama za spavanje.

Kako možemo izbjeći interakcije lijekova?

• Ako se zbog različitih zdravstvenih smetnji liječimo kod više liječnika, trebamo ih obavijestiti o svim lijekovima koje koristimo.
• Najčešći rizik za štetne interakcije imaju lijekovi iz skupina antikoagulansa, sedativa, antidepresiva i lijekova za srce, visoki tlak i epilepsiju.

• Kada imamo više lijekova u terapiji, nije dobro uzimati ih istovremeno, nego s vremenskim razmakom.
• Za lijekove koji stupaju u interakcije koje se događaju na razini procesa resorpcije lijeka, važno je napraviti dovoljno velik razmak između uzimanja pojedinog lijeka (dva do četiri sata).
• Kod odabira bezreceptnih (OTC) lijekova u svrhu samoliječenja, treba se savjetovati s farmaceutom.
• Treba čitati i upute o lijeku; u tekstu se nalazi i popis potencijalnih lijekova koji ulaze u interakciju.