Sindrom iritabilnog crijeva i prehrana: što se preporučuje, a što izbjegavati

Unatoč brojnim istraživanjima i studijama, točni uzroci nastanka iritabilnog crijeva i dalje predstavljaju nepoznanicu. Mehanizmi nastanka sindroma iritabilnog crijeva (SIC-a) su kompleksni i međusobno se isprepleću. U određenih osoba su neki organi (crijeva) obično osjetljiviji na bol. Spol, genetika, hormonske promjene, lijekovi, infekcije u probavnom sustavu, alergije i određene vrste hrane – sve se to povezuje s potencijalnim uzrokom SIC-a.

Mogući uzroci i rizični čimbenici

Ipak, sva dosadašnja ispitivanja pokazala su kako značajnu ulogu imaju psihološki čimbenici i stres. Naime, iako nema karakterističnog profila ličnosti za SIC, psihološki poremećaji susreću se u 70 do 90% bolesnika (somatizacija afekta, anksioznost, depresija). Razdoblja stresa i emocionalnog konflikta pogoršavaju epizode SIC-a.

Uz poremećaj gastrointestinalnog motiliteta, u nekih je bolesnika prisutna i ubrzana pokretljivost crijeva te izražena visceralna hipersenzitivnost. Bolesnici, uz osjećaj čestog pritiska na debelo crijevo i potrebu stvarnog ili lažnoga poziva za obavljanje velike nužde, imaju i učestalo mokrenje, osjećaj pritiska iznad stidne kosti s bolovima u cijelom trbuhu, mijenjajući lokalizaciju.

Uvijek ostaje otvoreno pitanje i nasljedne sklonosti jer se isti poremećaj često ponavlja i u nekoliko generacija iste obitelji. Moguća je i problematika vezana uz pripremu i vrstu hrane koja se konzumira, a prenosi se s majke na kćer. Tome značajno doprinosi i moderan način života i prehrane koji podrazumijeva brzu, konzerviranu hranu punu aditiva i konzervansa koju pojedinci slabo toleriraju.

Ulogu zasigurno imaju i neurohumoralni čimbenici (sekretin, glukagon, VIP, kolecistokinin), antibiotici koji mijenjaju normalnu crijevnu floru, pojedini lijekovi te antikolinergici koji usporavaju crijevnu peristaltiku.

Među brojnim rizičnim čimbenicima za nastanak bolesti su ponavljajući bolovi u trbuhu u djetinjstvu. Novija ispitivanja nalaze povezanost s prethodno preboljelim infekcijama probavnog sustava koje povećavaju rizik obolijevanja šest puta. Pretpostavlja se da je kod nekih bolesnika već minimalna upala u crijevnoj sluznici uzrok nastanka bolesti.

Alergija na hranu i sindrom iritabilnog crijeva

Gotovo dvije trećine bolesnika povezuje svoje SIC simptome s hranom te vjeruju da određena hrana pogoršava njihove simptome, a istraživanja pokazuju da alergija na hranu može biti „okidač“ za simptome SIC-a.

Naime, identificirani su neki prehrambeni čimbenici koji utječu na razvoj bolesti i pogoršanje simptoma, a to su pretjeran unos masnoća, osobito pržena hrana, kofein, preosjetljivost na laktozu, sorbitol i fruktozu, potom prejedanje, neredovito i prebrzo konzumiranje hrane te prevelik unos alkohola, kave, čokolade i gaziranih pića, zaslađivači bez šećera (umjetni), orašasti plodovi i netopiva vlakna poput žitarica.

Što jesti, a što izbjegavati?

Postoje namirnice koje mogu pomoći kod ovoga stanja. Preporučuje se:

• konzumiranje voća i povrća, mahunarki, cjelovitih žitarica (odnosno namirnica bogatih prehrambenim vlaknima),
• fermentiranih mliječnih proizvoda obogaćenih probiotičkim bakterijama,
• korisna su i topljiva prehrambena vlakna (npr. psyllium), posebno kod rješavanja konstipacije, dok netopljiva prehrambena vlakna (npr. mekinje) ne ublažavaju simptome.

U bolesnika sa sindromom iritabilnog crijeva koji su skloni nadutosti treba izbjegavati:

• grah,
• kupus,
• karfiol,
• brokulu,
• mahunarke poput graška, kikirikija, soje,
• prokulice,
• grožđice,
• luk,
• kiflice i
• netopiva vlakna poput žitarica.

Taj koncept eliminacijskih dijeta smanjenjem hrane koja je teško probavljiva u pojedinca sa SIC-om poznat je kao „FODMAP“ dijeta (Fermentable Oligosaccharides, Disaccharides and Monosaccharides and Polyols). Prije njezina započinjana važno je posavjetovati se s liječnikom i nutricionistom.

Prirodna sredstva za pomoć kod sindroma iritabilnog crijeva

• Ulje paprene metvice – djeluje tako da opušta glatku muskulaturu crijeva.
• Probiotici, odnosno živi mikroorganizmi primijenjeni u odgovarajućem broju. Oni utječu na zdravlje domaćina u smislu poboljšanja simptoma SIC-a. Probiotičke kulture prirodno su prisutne u fermentiranoj hrani, a sve se češće uzimaju kao dodatak prehrani kod raznih gastrointestinalnih tegoba u kapsuliranom obliku.
• Prebiotici su vlakna topljiva u vodi koja predstavljaju izvor supstrat korisnoj crijevnoj mikroflori, odnosno „hrana“ su probioticima. Inulin, prirodni ugljikohidrat koji ima prebiotičko djelovanje, u pripravcima se najčešće kombinira s probiotičkim sojevima, a takva se kombinacija naziva simbiotik.
• L- triptofan – uzimanje ove aminokiseline može biti korisno jer stimulira serotoninergičku aktivnost. Izravan lokalni učinak manifestira se preko 5-HT receptora u probavnom sustavu te tako modulira motoričku aktivnost, visceralnu osjetljivost i sekrecijske procese. Od posebne je koristi kod SIC-a s predominantnom konstipacijom.

Povezanost SIC-a s nastankom zloćudnih bolesti

Nema dokaza o povećanoj učestalosti zloćudnih ili upalnih bolesti crijeva u oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva. Također, nema veće učestalosti dugoročnih posljedica ove bolesti, iako SIC značajnije snižava kvalitetu života u usporedbi sa zdravom populacijom.

Ono što je iznimno važno jest da bolesnik shvati kako su stres i hrana najčešći okidač tegoba te da se njihovim izbjegavanjem, uz lagane sportske aktivnosti i šetnje, može postići stanje prirodne ravnoteže.

Izvor: Specijalna bolnica „Sv. Katarina“