Sideropenična i megaloblastična anemija: što našem tijelu nedostaje?

Anemija, odnosno stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji i/ili smanjenom količinom hemoglobina, najučestaliji je poremećaj krvi. Može imati razne uzroke, a postoji i više vrsta.

Ovom prilikom doznajte više o sideropeničnoj i megaloblastičnoj anemiji.

Sideropenična anemija

Sideropenična anemija predstavlja najčešći oblik anemije, a nastaje kao posljedica manjka željeza u organizmu. Mogući uzroci manjka željeza su:

• nedovoljan unos željeza hranom,
• poremećena (smanjena) apsorpcija željeza u probavnom sustavu,
• povećane potrebe za željezom te
• gubitak krvi.

Nedovoljna količina željeza u hrani malokad uzrokuje anemiju, a glavni i najčešći uzrok sideropenične anemije je krvarenje. Akutno krvarenje je obično izravno i anamnestički lako prepoznatljivo, a posljedica je traume ili, primjerice, krvarenja iz gastrointestinalnog trakta.

Ipak, sideropeničnu anemiju najčešće uzrokuje kronično krvarenje i to u žena generativne dobi zbog obilnih mjesečnica. Razvoju anemije u žena također pridonose trudnoća i dojenje jer su tada potrebe za željezom povećane.

Odrastao muškarac praktički ne gubi željezo te je često u muškaraca anemija posljedica kroničnog krvarenja iz probavnog sustava.

Simptomi

Karakteristični, iako nespecifični simptomi sideropenične anemije jesu:

• umor,
• slabost,
• glavobolja,
• nepodnošenje napora i
• nemogućnost koncentracije.

Angularni stomatitis, koilonihija (krhki nokti) te atrofični gastritis danas su rijetki znakovi i simptomi jer se manjak željeza otkrije i liječi mnogo ranije od njihova nastanka. Rijedak klinički znak jest pojava crvenog urina nakon obroka veće količine cikle. Pigment betanin prisutan u cikli u prisutnosti iona željeza gubi boju. Ako nema željeza, betanin se izlučuje urinom nepromijenjen, pa je urin crvene boje.

Dijagnosticiranje i liječenje

U liječenju sideropenične anemije najprije treba liječiti i ukloniti uzrok. Dobro uzeta anamneza može s velikom sigurnošću upozoriti na uzrok anemije. Uzrok krvarenja može biti jasan, osobito u žena reproduktivne dobi. Pri okultnom pak krvarenju anamneza može govoriti u prilog ulkusne bolesti, zloćudnog tumora probavnog sustava ili nasljednih poremećaja krvarenja. Uvijek treba isključiti i celijakiju, osobito u bolesnika koji ne odgovore na supstitucijsku terapiju željezom.

Željezo se najčešće primjenjuje peroralnim putem u obliku fero-sulfata. Ti su pripravci relativno jeftini te ga je najbolje primijeniti na prazan želudac jer je tada apsorpcija najveća. No nuspojave (mučnina, opstipacija, bol u žličici) često zahtijevaju promjenu doze ili istovremenu primjenu s hranom. Terapiju treba primjenjivati najmanje četiri do šest mjeseci, ponajprije zbog toga da se popune rezerve željeza.

Megaloblastična anemija

Megaloblastična anemija najčešće je posljedica manjka vitamina B12 ili folne kiseline, no može se pojaviti i zbog poremećaja metabolizma tih dvaju vitamina ili manjka transkobalamina – bjelančevine koja prenosi vitamin B12 u serumu.

Tipična morfološka promjena eritroidne loze jest pojava megaloblasta (velike stanice s jezgrom, nezrele forme iz kojih nastaju patološki promijenjeni eritrociti).

Simptomi

U većine megaloblastičnih anemija simptomi umora i slabosti razvijaju se vrlo postupno, pa anemija može biti vrlo teškog stupnja, a da bolesnik nema većih tegoba.

• Bolesnik je blijedo žućkast, jezik je jarko crven, uz česti angularni somatitis.
• Mogu biti prisutni umjereni znakovi malapsorpcije (gubitak na težini).
• Ako je prisutna trombocitopenija, može se pojaviti i purpura.
• Neuropatija u bolesnika s manjkom vitamina B12 očituje se poremećajem perifernog osjeta. Neuropatija je simetrična i zahvaća donje udove, rjeđe gornje udove. Bolesnik navodi trnce, nesigurnost pri hodu te često pada, posebno noću. Manjak folata ne uzrokuje neuropatiju.
• Malokad se razvijaju i atrofija vidnog živca te znakovi psihoze.

Jedna od najčešćih megaloblastičnih anemija zbog manjka vitamina B12 jest perniciozna anemija. To je autoimuna megaloblastična anemija koju karakterizira atrofija želučane sluznice, s posljedičnim nedostatkom sekrecije unutarnjeg faktora i solne kiseline. Bolest se pojavljuje u starijoj životnoj dobi (oko 60. godine), češće u žena i pokazuje pridruženost drugim autoimunim bolestima (npr. Hashimotov tireoiditis, vitiligo).

Liječenje

Liječenje megaloblastične anemije je jednostavno. Ako uzrok nije jasan, bolje je primijeniti oba vitamina, jer sama folna kiselina ne liječi neurološke promjene, već ih pogoršava. Folna kiselina se daje u dozi od 5 mg kroz četiri mjeseca, a vitamin B12 se aplicira intramuskularno.