Ravno, odnosno spušteno stopalo: zablude i činjenice
Otprilike 15% stanovništva ima spuštena stopala koja ne predstavljaju poremećaj. No stopalo koje više nije funkcionalno i počinje uzrokovati bolove mora se liječiti
Uz sveprisutnu „krivu kičmu“, ravno stopalo je učestali razlog većine zdravstvenih problema na ovim našim prostorima. Taj nerazdvojivi par dijagnoza koristi se u odgoju od najranije dobi; zbog toga je vjerojatno toliko duboko ukorijenjeno i samorazumljivo u narodu. Činjenice su ipak drugačije.
Anatomska varijanta, a ne poremećaj
Ravno, odnosno spušteno stopalo je anatomska varijanta prisutna kod oko 15% populacije. Do otprilike 5. godine djetetova života potpuno je normalno. Usporediti ga s poremećajem je kao da osobu višu od dva metra proglasimo nenormalnom.
Postoje elitni maratonci i niz profesionalnih sportaša s izraženo ravnim stopalima. Djecu je dovoljno uključiti u sportsku aktivnost i pustiti ih da hodaju bosi. Ako se ne žale na bolove, sve je u redu.
Kada se javiti liječniku?
Stopalo koje više nije funkcionalno te počinje uzrokovati bolove i poteškoće prilikom kretanja, naziva se fleksibilno spušteno stopalo (eng. Adult acquired flatfoot ili AAFD). To je složen deformitet kod kojeg dolazi do popuštanja određenih struktura i smanjene funkcionalnosti. Pacijenti počinju osjećati bolove koji se s vremenom pogoršavaju, opisuju kako se stopalo „spustilo“ i prilikom hoda sve više šepaju.
Na pregledu se stopalo promatra u stojećem položaju i prilikom hoda. Postoji više stupnjeva fleksibilnog spuštenog stopala. Nakon kliničkog pregleda i uvida u RTG snimke definira se stupanj deformiteta i prema njemu indicira liječenje.
Konzervativno, odnosno neoperacijsko liječenje obuhvaća modifikaciju obuće i fizikalnu terapiju. Vrlo često su pacijenti već pokušali olakšati svoje stanje nošenjem visoke i čvrste obuće bez većeg poboljšanja. Na pregledu stoga razgovor ide u smjeru operacijskog liječenja.
Operacijsko liječenje fleksibilnog spuštenog stopala
Operacija se za svakog pacijenta individualno definira prema obliku i stupnju deformiteta. Tijekom operacijskog zahvata djeluje se na različite strukture kao što su kosti, zglobovi, ligamenti i tetive.
Na kostima se izvode korektivne osteotomije, odnosno rezanje kosti i poboljšanje osovine te fiksacija titanskim vijcima i pločama. Kod zglobova se rade artrodeze – ukočenje zglobova u korigiranom položaju kako bi se dobila stabilnost stopala i uklonila bol. Oštećeni ligamenti i tetive mogu se rekonstruirati odnosno „pojačati“ zdravom tetivom i posebnim koncima.
Prije operacije potrebno je imati jasan plan koji se predoči pacijentu zajedno s poslijeoperacijskim protokolom. Bitna je suradnja i realno postavljeni ciljevi kako bi tri do četiri mjeseca nošenja ortoze i štaka te specifične fizikalne terapije nakon same operacije prošli što efikasnije i bezbolnije za samog pacijenta. Kao što pacijent želi „najboljeg doktora“, tako i doktor želi „najboljeg pacijenta“ što podrazumijeva jasnu komunikaciju s obje strane.
Kako prepoznati spušteno stopalo i kada potražiti pomoć
Kako izgleda normalan razvoj stopala, a kada je potrebno potražiti stručni savjet i terapiju? Doznajte što treba znati o...
SAZNAJTE VIŠEZaključno
Operacije fleksibilnog spuštenog stopala zahtjevne su procedure kirurgije gležnja i stopala. Svaki pacijent zahtijeva individualan pristup. Uspješno liječenje podrazumijeva jasno definiran i proveden kirurški zahvat te adekvatan period imobilizacije i rehabilitacije.
Kod pacijenata se dramatično poboljšava kvaliteta života. Bezbolno kretanje, zadovoljstvo i zahvalnost pacijenata opravdavaju cijeli proces i uspješnost ovakvih procedura.
Za liječenje svih ortopedskih bolesti, kao i bolesti stopala javite se u Specijalnu bolnicu dr. Nemec.