Rasprave o primjeni vitamina C, D i cinka u liječenju COVID-a

Pandemija COVID-19 znatno je utjecala na razmišljanja o zdravlju. Svaki dan smo suočeni sa sve većim brojevima zaraženih, onima koji se liječe kod kuće i onima koji moraju biti hospitalizirani te sve većim brojem oboljelih s teškim oblikom infekcije. Nažalost, sve je veći i broj preminulih. Prateći te brojčane pokazatelje i pitajući se hoćemo li se i mi naći na nekoj od tih lista, suočeni smo s potpunom promjenom načina života. Ne samo da slobodno vrijeme više ne možemo provoditi kao prije, već smo suočeni s egzistencijalnim razmišljanjima što ćemo, gdje i kako raditi, odnosno hoćemo li zarađivati za život. Sve nas to plaši i želimo rješenje čim prije.

Postoje preporuke, ali mnoge su problematične. Često se mijenjaju, neke su kontradiktorne, oko mnogih se znanstvenici nisu usuglasili. Nejasne i nekonzistentne preporuke zbunjuju nas i plaše. Ipak, to je nešto što treba razumjeti.

Još uvijek se traže lijekovi

Jednostavno, SARS-CoV-2 prvenstveno je virus (o čemu smo mnogo puta pisali), pripada mikroorganizmima protiv kojih se i inače teško borimo te nemamo mnogo lijekova. Nadalje, smjernice za liječenje oboljelih koje su trenutno važeće uključuju moguću primjenu lijekova kortikosteroida i remdesivira te, eventualno, imunosupresiva tocilizumaba prema vrlo strogim kriterijima i uz suradnju različitih specijalista. Postoje još neki lijekovi, no njihova je primjena zasad preporučena samo u kliničkim studijama. Dakle, imamo vrlo malo mogućnosti za terapiju lijekovima, jer ih nemamo.

O cjepivu ili cjepivima svakodnevno doznajemo nešto novo, a nerijetko se plasiraju posve neprovjerene, pogrešne ili pak nerazumljive informacije koje mogu navesti dio stanovništva da se odbije cijepiti.

Podvojena mišljenja o korištenju mikronutrijenata

Napokon smo došli i do eventualne primjene vitamina C, D3 i cinka kod oboljelih od COVID-19. U medijima se često prenose rasprave zdravstvenih stručnjaka o ovim mikronutrijentima, treba li ih davati oboljelima od COVID-a ili ne.

Mnogi smatraju da ne treba jer nema znanstvenih dokaza o njihovoj djelotvornosti te se ne nalaze u službenim preporukama za liječenje. Oni koji smatraju da ih ne treba koristiti, prvenstveno naglašavaju liječnički postulat “Primum non nocere”, odnosno “Prvo, ne naškodi!” te ne žele pacijentima davati nešto za što nema preporuke medicine temeljene na dokazima.

Drugi pak smatraju da većina svjetskog stanovništva ima deficit ponajprije vitamina D3, pa i cinka te smatraju da su to lako dostupni i jeftini lijekovi koje je opravdano davati, jer i tako nema lijekova za liječenje, a ovi nemaju značajnih nuspojava. Službene preporuke su zasad protiv njihove primjene.

Nedavno su i u našim medijima objavljene preporuke KoHoM-a (Koordinacije hrvatske obiteljske medicine) koje kažu da nema dokaza o učinku ovih vitamina i cinka u liječenju COVID-a. A onda, bombastični naslovi govore o nužnosti primjene vitamina C, D3 ili cinka. Nakon takvih vijesti znatan broj ljudi počne uzimati velike doze ovih dodataka prehrani, a potom sve bace u smeće.

Razlike u terapijskoj primjeni i dopuni prehrane

Treba reći da se radi o posve pogrešnom prenošenju informacija koje prosječnog čitatelja zbunjuju. Ponajprije treba razlikovati primjenu vitamina C, D3 i cinka kao lijekova koji se daju u terapijskim dozama i kao dodataka prehrani u preporučenim dnevnim dozama. Primjerice, vitamin C se protiv COVID-a istraživao kao intravenozna terapija u dozi od 200 mg/kg tjelesne mase na dan, što bi za odraslu osobu iznosilo između 13 i 15 grama dnevno izravno u krv.

Kao dodatak prehrani vitamin C ne dolazi u dozi većoj od 1 g i uzima se na usta. Očito je da se te dvije činjenice ne mogu uspoređivati. Isto je i s vitaminom D3 i s cinkom. Ogromna je razlika u dozi, načinu primjene i namjeni.

Dodaci prehrani ne liječe, ali čine organizam snažnijim

Kad govorimo o vitaminu D3, C i cinku kao o dodacima prehrani, govorimo o dozama koje bismo trebali unositi hranom, ali je današnjim načinom prehrane ili sadržajem namirnica to gotovo nemoguće. Dodaci prehrani nisu namijenjeni liječenju. Namijenjeni su dopuni prehrane za održavanje pravilnog rada našeg organizma, odnosno za zaštitu zdravlja. No, kad o njima govorimo u kontekstu COVID-a, ne mislimo da će nas oni izliječiti ili će nas baš oni posebno zaštititi, već mislimo na to da organizam „dopunimo“ esencijalnim mikronutrijentima koji su nam nužni za niz bioloških funkcija, pa tako i za što bolju funkciju našeg imunosnog sustava i odgovor na bilo koju bolest ili stres.

U tom kontekstu sasvim je razumno, u preporučenim dozama, pokušati osnažiti organizam, posebno ako se ne hranimo raznovrsno, nemamo pristup kvalitetnim namirnicama, ne boravimo u prirodi i izloženi smo svakodnevnom stresu.

Vitamin C, D i cink nas neće izliječiti od COVID-a, ali sigurno mogu pomoći našem organizmu da je općenito snažniji. A dokle god ih uzimamo u preporučenim dozama dodataka prehrani, sigurno nam neće naškoditi.