Pripremate se za endoskopsku pretragu? U sigurnim ste rukama anesteziologa

Gastrointestinalni (GI) endoskopski postupci brojčano su nadmašili većinu medicinskih postupaka, kako u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), tako i u Hrvatskoj. Postoji velik broj različitih endoskopskih postupaka koji se izvode; primjerice ezofagogastroduodenoskopija (EGDS), kolonoskopija, enteroskopija, pa do endoskopskog ultrazvuka (EUS) ili endoskopske retrogradne kolangiopankreatografije (ERCP). Svi ti postupci su više ili manje bolni i neugodni (ovisno o kojem postupku se radi) te se, jasno, javila potreba za sedacijom, a i anestezijom tijekom tih procedura.

Sedacija pod nadzorom anesteziologa

Međutim, čak i u velikim sveučilišnim bolnicama, pružanje usluga anestezije za GI endoskopske postupke sve je zahtjevnije zbog velikog broja postupaka te manjka liječnika anesteziologa.

U samim počecima sediranja pacijenata za GI endoskopske postupke, takve sedacije uglavnom su davali liječnici koji su izvodili pretrage (gastroenterolog), uz povremenu pomoć anesteziologa. Međutim, u posljednjem desetljeću došlo je do značajnog napretka medicine u ovom području, od same prirode sve kompleksnijih endoskopskih postupaka koji se izvode do savladavanja anestezioloških izazova kod teško bolesnih i visokorizičnih pacijenata. Stoga je u današnje vrijeme nezamislivo takve anestezije ili sedacije izvoditi bez liječnika anesteziologa.

Sedacija u gastrointestinalnoj endoskopiji

Tijekom vremena, za ovakve postupke testirane su opće anestezije s tehnikom osiguravanja dišnih putova, no one se uglavnom smatraju „pretjeranim“ u GI endoskopiji. Stoga se za GI endoskopske postupke anestezija uglavnom izvodi intravenskim anesteticima i sedativima, dok pacijent samostalno diše. Dakle, ne provodi se intubacija, osim u slučaju potrebe (ako dođe do komplikacija te se dišni put mora hitno osigurati).

Propofol (2,6 – diisopropilfenol), intravenski anestetik, najpopularniji je lijek koji se koristi za ove postupke, pogotovo za bolesnike koji pripadaju klasifikaciji Američkog anesteziološkog društva (ASA) I-II, što znači da su to uglavnom pacijenti dobrog općeg stanja bez težih komorbiditeta (popratnih bolesti). Propofol se inače koristi za uvod i održavanje opće anestezije, sedaciju pri zahvatima u regionalnoj anesteziji, sedaciju bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja, a kako je navedeno gore, naročito je popularan za kratke operacijske i dijagnostičke zahvate zbog povoljnog farmakokinetskog profila. On izaziva vrlo brz nastup anestezije, ali i brzo i ugodno buđenje.

Međutim, važno je spomenuti i da se pacijenti sa značajnim komorbiditetima često podvrgavaju GI endoskopskim procedurama, osobito onim složenijima, pa je kod takvih slučajeva i anestezija rizičnija. Tada se izvodi kombinacijom različitih lijekova, što procjenjuje liječnik anesteziolog, a ovisno o stanju pacijenta.

Kako se pripremiti za endoskopiju?

Prije anestezije za endoskopsku pretragu, kao i prije svake druge anestezije, potrebno je učiniti anesteziološki pregled. Liječnik će na temelju anamneze i kliničkog pregleda procijeniti vašu sposobnost da podnesete anesteziju, provjeriti koju kroničnu terapiju uzimate i što treba uzeti ili isključiti na dan pretrage (ili nekoliko dana prije) da bi se potencijalni rizici sveli na minimum.

U pravilu, ne smijete ništa jesti ni piti najmanje šest sati prije zahvata. Jako je važno slijediti sve upute za pripremu kako biste bili sigurni da će i anestezija i sama endoskopska pretraga proći uspješno i bez komplikacija ili sa što manje njih.

Što se događa tijekom gornje endoskopije?

Prije početka postupka, pacijentu se postavi intravenska kanila za davanje lijekova i tekućina, a ako se radi o EGDS-u u usta se stavlja plastični štitnik kako bi se zaštitili zubi pacijenta, usta i endoskop. Potom se postavi standardni anesteziološki monitoring da se mogu pratiti vitalni parametri tijekom anestezije.

Najčešće se pretraga izvodi dok pacijent leži na boku. Nakon što je pacijent pod anestezijom, liječnik umeće endoskop te obavlja pretragu. S obzirom na to da govorimo o općoj anesteziji, pacijent tijekom pretrage spava, a nakon završetka pretrage ga se budi i premješta u sobu za buđenje. Ondje boravi još minimalno dva sata prije otpusta iz bolnice. Ako je riječ o bolničkom pacijentu, nakon pretrage ga se uputi natrag na odjel.

Osim totalne intravenske anestezije, ovakve pretrage (naročito jednostavnije i one koje traju  kraće) mogu se obaviti i u svjesnoj sedaciji kada pacijent dobije lijekove za sedaciju te protiv bolova ako je potrebno.