Prepoznajte na vrijeme simptome i spriječite nastanak dijabetičkog stopala

Dijabetičko stopalo je izravna posljedica šećerne bolesti i jedna od najčešćih komplikacija koju ova bolest uzrokuje.

Dijabetes je kronična bolest koja može imati ozbiljne posljedice na cjelokupno zdravlje čovjeka, a osobitu pozornost treba posvetiti prevenciji njegovih komplikacija. Jedna od težih je dijabetičko stopalo. Srećom, redovitom i pravilnom njegom stopala moguće je prevenirati nastanak ove komplikacije.

Osnovno što treba znati o dijabetičkom stopalu

Pod dijabetičkim stopalom podrazumijevaju se promjene na stopalu koje nastaju međusobnim djelovanjem dijabetičke neuropatije i angiopatije. Kao rezultat tih procesa nastaju deformacije, vrijedovi (ulkusi) i gangrena koja može rezultirati i amputacijom noge kao konačnim ishodom. Ovisno o dominaciji uzročnih čimbenika, razlikujemo:

• „neuropatsko“ i
• „ishemično“ stopalo,
• najčešća je njihova kombinacija – „neuroishemično“ stopalo.

Dijabetičko stopalo naziv je komplikacije koja se javlja na stopalu bolesnika sa šećernom bolešću, a potencijalno nosi rizik za niz patoloških posljedica, uključujući vrijed, infekcije, destrukciju dubokih tkiva uzrokovanu neuropatijom, mikroangiopatijom i makroangiopatijom (perifernom vaskularnom  bolešću) te infekcijom.

Sindrom dijabetičkog stopala podrazumijeva svaku patologiju stopala koja je izravna posljedica šećerne bolesti i njenih dugotrajnih komplikacija.

Dijabetički ulkus (vrijed) kritičan je i središnji događaj kaskade sindroma dijabetičkog stopala. Stoga vrijedi uzrečica: nema ulkusa, nema amputacije. Razvoj vrijeda stopala uglavnom je odraz naše skrbi za bolesnika, a prvenstveno bolesnikove brige o sebi. Zato je čuveni i prvi američki dijabetolog Elliott P. Joslin još prije gotovo jednog stoljeća napisao da „dijabetička gangrena nije Božja kazna, već naš propust“.

Simptomi i znakovi dijabetičkog stopala

Dijabetičko stopalo može se manifestirati na različite načine, a simptomi se mogu razlikovati ovisno o težini bolesti i individualnim čimbenicima. Oni često uključuju karakteristične znakove povezane s oštećenjem živaca (neuropatijom) i promjenama u cirkulaciji krvi:

• Smanjen osjet ili gubitak osjeta. Oštećeni živci mogu rezultirati smanjenim osjetom boli, dodira i temperature. Osobe s dijabetičkim stopalom imaju odsustvo ili smanjeni osjećaj boli pri ozljedama i nastanku rana.
• Trnci i peckanje. Neuropatija može uzrokovati senzorne poremećaje poput trnaca, peckanja ili utrnulosti u stopalima.
• Promjene na koži.  Zbog oštećenja autonomnog živčanog sustava, koža stopala je suha, ispucana, sklona ljuštenju i jako podložna mehaničkom oštećenju. Događaju se i promjene boje, pa koža može postati plavkasta, a može biti i prekomjerno topla ili hladna.
• Deformacije. Neuropatija uzrokuje deformacije stopala i iskrivljeno hodanje. Poremećaj motorne inervacije uzrokuje atrofiju mišića stopala što, uz prisutnu dijabetičku osteoartropatiju, remeti normalnu statiku stopala te stvara nove točke pritiska; zato je najčešća pojavnost vrijeda iznad glavice prve i pete metatarzalne kosti te na prstima. Čak i mala trauma uzrokovana, primjerice, neudobnom obućom, hodanjem bez obuće ili pak akutna ozljeda, mogu zbog neuropatije dovesti do nastanka kroničnog vrijeda. Gubitak osjeta, deformiteti stopala i smanjena pokretljivost zglobova, mogu uzrokovati abnormalno biomehaničko opterećenje stopala. Nakon uobičajenog stvaranja kalusa, dolazi do pucanja kože, čemu često prethodi potkožno krvarenje. Kako bolesnik nema osjet ili mu je osjet smanjen, nastavlja hodati, a cijeljenje je otežano. Dijabetičko stopalo može uzrokovati deformacije stopala, kao što su izbočene kosti ili promjene oblika stopala.

• Žuljevi i rane. Smanjen osjet može dovesti do stvaranja žuljeva, rana i oštećenja koje osoba možda ni ne primijeti sve dok se ne pogoršaju.
• Loše zacjeljivanje rana. Visoke razine šećera u krvi usporavaju proces zacjeljivanja rana. Čak i manjim ranama potrebno je dugo vremena kako bi zacijelile.
• Infekcije. Rane koje se ne primijete ili ne liječe, mogu se lako inficirati. Bolesnici s dijabetičkim vrijedovima ne mogu razviti zadovoljavajući upalni odgovor zbog imunosne slabosti (disfunkcije neutrofila), oslabljene periferne cirkulacije i metaboličkih poremećaja. Infekcija se razvija kada mikroorganizmi u vrijedu nadvladaju prirodne mehanizme obrane. Infekcije stopala mogu dovesti do crvenila, otoka, gnojenja i neugodnog mirisa.
• Gangrena. U najozbiljnijim slučajevima, ako se infekcija ne liječi na vrijeme, može doći do gangrene – nekroze, odnosno odumiranja tkiva. U slučaju duboke infekcije javljaju se vrućica, tresavica i pad krvnog tlaka, što zahtijeva hitno bolničko liječenje.

Prepoznajte simptome i znakove pravovremeno

Posljedice dijabetičkog stopala mogu biti ozbiljne, čak i do te mjere da je potrebna amputacija dijela stopala ili noge. Točnije, osobe oboljele od šećerne bolesti imaju 25 puta veći rizik od amputacije (gubitka noge), a do 70% svih amputacija diljem svijeta događa se upravo kod osoba s dijabetesom.

Stoga je izuzetno važno da osobe koje boluju od šećerne bolesti budu svjesne znakova dijabetičkog stopala, redovito provjeravaju svoja stopala i na vrijeme traže stručnu medicinsku pomoć kako bi spriječili daljnje komplikacije. Rano prepoznavanje simptoma ključno je kako bi se moglo pružiti odgovarajuće liječenje i njega te spriječiti daljnji razvoj komplikacija, a pravilna prevencija i briga o stopalima omogućuju očuvanje mobilnosti i kvalitete života.

Liječenje dijabetičkog stopala

Liječenje dijabetičkog stopala vrlo je zahtjevno pa je nužno uključiti multidisciplinarni tim stručnjaka dijabetologa/endokrinologa, kirurga (općeg kirurga, plastičnog kirurga, vaskularnog kirurga i ortopeda), interventnog radiologa, dermatologa, kliničkog mikrobiologa i fizijatra.

Inficirano dijabetičko stopalo zahtijeva, uz strogu kontrolu glikemije, i hitno kirurško liječenje, čiju osnovu čini odstranjenje odumrlog tkiva (nekrektomija). Tako se stvaraju preduvjeti za stabilizaciju narušenog općeg stanja i olakšava regulacija glikemije. Ako je infekcija očita, nužno je dati antimikrobnu terapiju, u početku empirijsku, a nakon dospijeća mikrobiološke analize, prema testu osjetljivosti uzročnika. Ispravno je antibiogram odrediti iz uzorka tkiva, a ne iz brisa rane. U slučaju suhe gangrene treba razmotriti mogućnost revaskularizacije, provođenje ciljane antimikrobne terapije mora biti dovoljno dugo (od 12 do čak 24 tjedna) zbog teškoće u postizanju suficijentne koncentracije antibiotika u tkivu stopala i zbog prisutnosti dijabetičke angiopatije koja smanjuje cirkulaciju krvi u nogama. Hitnost kirurškog liječenja ubrzava slika nekrotizirajućeg fascitisa, plinske gangrene ili kritične ishemije noge.

U liječenju dijabetičkog stopala vrlo je važan postupak „rasterećenja“ posebnom obućom (off-loading). Njome se omogućuje rasterećenje ugroženog dijela stopala i redistribucija tlačnih sila, čime se olakšava hod i pošteđuje defekt na stopalu.

U posljednje vrijeme sve je više studija koje nastoje dokazati učinak suplementarne terapije kojom se poboljšavaju lokalni uvjeti za cijeljenje rane: upotreba modernih obloga, lokalna aplikacija čimbenika rasta i proupalnih i protuupalnih citokina, primjena hiperbaričnog kisika, terapija negativnim tlakom čiji učinak, uz kiruršku terapiju i dobru regulaciju glikemije, pridonosi sve boljem ishodu u liječenju dijabetičkog stopala.

Za uznapredovale slučajeve, posebice kod teže inficiranih rana ili gangrene, može biti potrebna kirurška intervencija kako bi se uklonilo mrtvo tkivo ili spriječilo daljnje širenje infekcije.

Redovite konzultacije sa specijalistom za dijabetes, ali i drugim stručnjacima, ključne su za praćenje i kontroliranje stanja. Također, važno je da osobe s dijabetičkim stopalom budu aktivno uključene u svoje liječenje, pridržavajući se svih preporuka i surađujući s liječnicima kako bi se osiguralo najbolje moguće zdravstveno stanje stopala.

Mjere prevencije

• Redovito provjeravajte stopala. Redoviti samopregled stopala može pomoći u otkrivanju ranih znakova problema, odnosno promjena koje mogu prethoditi pojavi vrijedi. Svakodnevno dobro pregledajte svoja stopala uz pomoć ogledala kako biste uočili bilo kakve promjene na vrijeme; promjene boje kože i noktiju, urasle nokte, žuljeve, otok i bolove stopala, hladna stopala, gubitak osjećaja u prstima ili stopalu, rane (posebice otvorene rane koje ne zacjeljuju) ili oštećenja kože (ogrebotine).
• Održavajte pravilnu higijenu i njegu stopala. Temeljita higijena stopala ključna je za sprječavanje infekcija. Perite stopala svakodnevno mlakom vodom i sapunom, nakon toga temeljito i pažljivo osušite kožu čistim ručnikom, osobito između prstiju, tako da koža bude potpuno suha. Ujedno pažljivo odstranite površinski rožnati sloj kože. Za tvrđu kožu upotrijebite drvenu rašpicu ili kamen plavučac. Utrljajte hidratantnu kremu za sprječavanje suhoće kože, a između prstiju posipajte puder za njegu stopala. Posebnu pažnju treba posvetiti održavanju noktiju – pažljivo podrežite nokte ravno i ne režite ih prekratko. Lakše je to učiniti nakon kupke.
• Nosite odgovarajuću obuću. Odabir obuće izuzetno je važan. Obuća bi trebala biti udobna, dobro prilagođena (koja pruža potporu i smanjuju pritisak na stopalima) te ne bi smjela stvarati trenje koje može oštetiti kožu. Uvijek nosite udobnu obuću koja nije tijesna. Nosite cipele izrađene od meke kože, odgovarajuće veličine i udobnosti. Tenisice i gumena obuća smiju se upotrebljavati samo za sport, budući da koža ne može dobro disati u takvoj obući. Posebice to vrijedi za gumene čizme koje se smiju nositi samo po kišnom vremenu. Izbjegavajte nošenje otvorenih cipela ili sandala koje mogu izložiti stopala ozljedama. Često  pregledajte unutrašnjost cipela kako biste otkrili eventualne neravnine.                
• Mijenjajte svakodnevno čarape. Najbolje su pamučne, vunene ili frotir čarape. Nosite udobne čarape koje dobro pristaju uz nogu.
• Kontrolirajte razinu šećera u krvi. Redovito praćenje razine glukoze u krvi pomaže održavanju šećera u ciljanim rasponima, što može uvelike smanjiti rizik od komplikacija.
• Redovito idite na preglede. Redovite posjete liječniku ili specijalistu za dijabetes mogu pomoći u boljem praćenju stanja stopala te identificiranju simptoma u ranoj fazi. Pregled stopala u zdravstvenoj ustanovi trebali biste napraviti barem jednom godišnje.
• Vježbajte i održavajte zdravu težinu. Redovita tjelesna aktivnost i održavanje zdrave tjelesne težine pomažu u poboljšanju cirkulacije krvi i regulaciji dijabetesa.
• Riješite se nezdravih navika. Izbjegavate ili barem smanjite pušenje, konzumaciju alkohola, nezdravu prehranu, neaktivnost i slično.

Zaključno

Dijabetičko stopalo nije neizbježna komplikacija dijabetesa. Za njegovo uspješno liječenje od iznimne je važnosti prepoznati rane znakove upozorenja kako bi se ono preveniralo ili kako bi se pravodobno započelo liječenje sa što većim šansama za oporavak.

Držanjem šećerne bolesti pod kontrolom, redovitom pregledima i pravilnom njegom stopala, moguće je značajno smanjiti rizik od nastanka ove komplikacije. Procjenjuje se da do 85% svih amputacija nogu uzrokovanih šećernom bolešću može biti spriječeno. Stoga, brinite o sebi i svojim stopalima te reagirajte na vrijeme!

Više stručnih savjeta potražite u Centru za endokrinologiju i dijabetes Specijalne bolnice „Sv. Katarina“.