Pred-alkoholizam: zašto je važno ne čekati „dno“

U trenutku kada netko potraži pomoć zbog ovisnosti, možda je već pretrpio brojne bolne gubitke u životu. Ovisnost može ukrasti nečiju sreću, posao, prijatelje i obitelj te može narušiti njihovu slobodu.

Prečesto se očekuje da netko mora dotaknuti „dno” prije nego što liječenje započne. No, to je mit koji može imati strašne posljedice. Do tada je oštećenje značajno i mnogo je teži put do oporavka. Zapravo, najbolje vrijeme za pomoć je što je prije moguće. Ipak, često kada osoba rano zatraži pomoć, društvo (prijatelji i obitelj, kolege s posla, zdravstveni sustav) to ne prepoznaju kao ozbiljan problem. Oni to mogu ignorirati ili poricati.

Na stranicama Klinike za psihijatriju Vrapče, stoga je objavljen članak kojeg potpisuje dr. Nora Volkow, direktorica NIDA, a kojeg je preveo dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med.

Zašto naziv „pred-ovisnost“ i što je to?

U komentaru objavljenom u JAMA Psychiatry (1), Tom McLellan iz Instituta za istraživanje liječenja, direktor Nacionalnog instituta za zlouporabu alkohola i alkoholizam George Koob, i ja (op.a. dr. Volkow) ističemo mogućnost kretanja prema planu za bolje otkrivanje i podršku onima u ranoj fazi poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari koji, ako se ne liječi, može dovesti do razvoja teškog zdravstvenog stanja – ovisnosti.

Kako bismo definirali ovu ranu fazu koju nazivamo „pred-ovisnost”, predlažemo razmatranje kriterija blagog ili umjerenog poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari (SUD). Prepoznavanje „pred-ovisnosti” kao ranog stanja ovisnosti moglo bi potaknuti veću pozornost na rizike povezane s ranim stadijem poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari te pomoći u usmjeravanju politika i zdravstvenih resursa koji će podržati mjere prevencije i rane intervencije.

Predlažemo termin „pred-ovisnost” jer daje lako razumljiv naziv za osjetljivo razdoblje u kojem bi preventivna skrb mogla pomoći u izbjegavanju ozbiljnih posljedica uzimanja droga i teškog poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari. To je slično načinu na koji savjetujemo i pružamo skrb za prevenciju kroničnih bolesti poput bolesti srca ili dijabetesa za pacijente koji pokazuju veći rizik od razvoja tih stanja.

Probir i rana intervencija su mogući

Zdravstvo u SAD-u notorno je loše po pitanju preventivne medicine. Unatoč dobro poznatoj konvencionalnoj mudrosti da je unca prevencije vrijedna funte lijeka (jedna funta jednaka je 16 unca, op. prev.), sustav je uvijek bio postavljen da liječi bolesti i poremećaje nakon što se manifestiraju, a ne da ih sprječava. Međutim, to se počelo mijenjati za neka stanja. Na primjer, sada je standard pratiti rizične čimbenike poput kolesterola, krvnog tlaka i indeksa tjelesne mase (BMI) tijekom rutinskih pregleda, tako da se mogu poduzeti koraci za sprječavanje srčanog ili moždanog udara nekom kombinacijom promjene životnih stilova i lijekova.

Isti mentalitet mogao bi se primijeniti na poremećaje uzimanja psihoaktivnih tvari. Više nije potrebno niti razumno natjerati ljude s problemom droge ili alkohola da „dođu do dna” prije nego što se poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari prepozna i počne rješavati. Nije istina ni da će ljudi razmišljati o liječenju tek kada njihov poremećaj dosegne tu točku.

Moguće je, putem probira i rane intervencije—uključujući kratku intervenciju tijekom rutinskih pregleda—upozoriti ljude na problematične obrasce uporabe droga ili alkohola koji (još) ne prelaze prag ovisnosti, koji se ponekad definira kao teški poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari.

Pred-ovisnost kao upozorenje i poziv na promjenu

Jedna od definicija ovisnosti jest nemogućnost kontrole uporabe droga unatoč štetnim zdravstvenim posljedicama, pa čak i unatoč želji za promjenom. Za one koji ispunjavaju kriterije teškog poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari, često su potrebni liječenje i vanjska podrška za oporavak. Nažalost, samo 10% osoba kojima bi liječenje moglo koristiti, to liječenje i dobije. Međutim, prije nego što dosegnu ovu točku, ljudima je lakše uspostaviti kontrolu, uključujući postavljanje ograničenja i veću pozornost prema uzimanju psihoaktivnih tvari.

Povećana svijest o štetnosti teškog opijanja i prepijanja (binge drinking), čak i izvan dijagnosticiranog poremećaja uzimanja alkohola, na primjer, upozorila je ljude na nezdrave obrasce koji su u ranijem razdoblju izmakli pozornosti jer ključni kriterij ovisnosti — nemogućnost kontrole uporabe — nije bio zadovoljen.

Dijagnoza pred-ovisnosti može na sličan način poslužiti kao upozorenje pojedincu o obrascu ponašanja s potencijalno velikim, ali također vrlo preventabilnim, zdravstvenim i životnim posljedicama u budućnosti. To bi moglo stvoriti drugačiju točku preokreta, onu koja aktivnije angažira pacijenta kao onoga koji nešto čini za vlastito zdravlje i dobrobit.

To bi, također, moglo spasiti živote.

Članak nastavite čitati na stranici Klinike za psihijatriju Vrapče.