Pravila samokontrole glikemije: kako ispravno mjeriti glukozu u krvi

Mjerenje razine šećera u krvi (glukoze) nužna je svakodnevnica oboljelima od šećerne bolesti. Po postavljanju dijagnoze šećerne bolesti, jedna od ključnih pretpostavki povoljnih ishoda liječenja je edukacija, kako o šećernoj bolesti, tako i o načinu primjene lijekova te korištenju potrošnih materijala. Dobra i kvalitetna edukacija nužan je preduvjet daljnjeg provođenja samokontrola glikemije.

Nakon posjete specijalistu dijabetologu, nadležni liječnik obiteljske medicine po datim preporukama izdaje doznake za potrošni materijal koji sadrži dijagnostičke trakice, aparat za mjerenje glukoze (glukometar), lancetar i nekoliko lanceta.

Kako koristiti pomagala za praćenje glukoregulacije

S ciljem odgovarajućeg praćenja glukoregulacije nužno je pridržavati se nekih bitnih preporuka:

• prije određivanja razine glukoze iz prsta, odnosno iz kapilarne krvi, potrebno je oprati ruke toplom vodom i sapunom, a nakon primjene alkohola u svrhu dezinfekcije, prst previđen za ubod je potrebno osušiti,
• pripremite lancetar s novom lanceom,
• pripremite glukometar s odgovarajućim test-trakicama,
• nakon uboda, lagano istisnuti krv (ne prejako) i aplicirajte kapljicu krvi na test-trakicu,
• u slučaju poteškoća u dobivanju odgovarajuće krvi iz prsta, prethodno prst ugrijte toplom vodom ili trljanjem dlanova.

Dobivene vrijednosti glikemije potrebno je voditi u dnevniku samokontrole. Prema nalazu dnevnika samokontrole, dijabetolog procjenjuje jesu li potrebne promjene u terapiji.

Iako je nezaobilazna metoda praćenja šećerne bolesti, dnevnik samokontrole ne isključuje periodične kontrole laboratorijskih nalaza koji se uzorkuju iz venske krvi.

Laboratorijsko praćenje glukoregulacije

Ključni laboratorijski parametri za praćenje šećerne bolesti su:

• glukoza u plazmi natašte (GUP nt),
• glukoza u plazmi postprandijalno (GUP pp),
• glikirani hemoglobin (HbA1c) .

Od ostalih važnih parametara, za izdvojiti su parametri bubrežne funkcije poput kreatinina, albumina u porciji urina ili u 24-satnom urinu, nužno je i praćenje jetrene funkcije analizom aminotransferaza (AST, ALT, GGT), a isto tako je važno mjeriti i razinu masnoća u krvi – lipidogram. Zbog procjene očuvanosti, odnosno suficijentnosti beta stanica gušterače (proizvođača inzulina), nužno je odrediti parametar koji se zove C peptid. Također, u kontekstu dugoročnog praćenja šećerne bolesti, barem jednom godišnje preporučuje se kontrola očne pozadine, kao i samopregledi stopala s ciljem prevencije dijabetičkog stopala.

O čemu ovisi razina šećera u krvi?

Vrijednosti glikemije nisu konstanta, već ovise o mnogim čimbenicima, među kojima su za istaknuti unos hrane, tjelesna aktivnost, stres, akutne bolesti te određeni lijekovi.

S prehrambene strane, razina glikemije značajno je podložnija oscilacijama kod uzimanja ugljikohidrata, osobito onih jednostavnijih.

Redovita tjelesna aktivnost pogoduje boljoj iskoristivosti glukoze, stoga se preporučuje doslovno svakome.

Kod određenih akutnih bolesti, poput nekih infektivnih stanja koja zahtijevaju bolničko liječenje, od ranije poznata šećerna bolest se privremeno pogorša, ali po sanaciji osnovnog zbivanja se i vrijednosti glikemije postupno vrate na prethodno stanje.

Na glukoregulaciju djeluju i neki lijekovi, a među najznačajnijima su kortikosteroidi, često i po višestrukim indikacijama propisivani lijekovi.

Kada mjeriti razinu šećera u krvi?

Sukladno tipu šećerne bolesti, ovisi i učestalost praćenja glikemije.

Kod najčešćeg, tipa 2 šećerne bolesti, u počecima je potrebno češće provoditi kontrole glikemije, no po ustaljivanju terapije, samokontrole se mogu provoditi i svakih nekoliko dana, po preporukama i dogovoru sa svojim dijabetologom. Kod pogoršanja glukoregulacije i određenih promjena u terapiji, potrebno je ponovno provoditi češće kontrole.

Kod tipa 1 šećerne bolesti zlatni standard terapije je intenzivirana inzulinska terapija. Ovdje su kontrole glikemije neizbježno svakodnevne i to više puta dnevno.

Referentni vremenski intervali za kontrolu glikemije su:

• prije doručka,
• 2 sata nakon doručka,
• prije ručka,
• 2 sata nakon ručka,
• prije večere,
• 2 sata nakon večere,
• prije spavanja,
• povremeno i tijekom noći (oko 3h ujutro),
• svakako kod manifestacije hipoglikemije.

Kontinuirano mjerenje glukoze

Tehnološki napredak u posljednjih nekoliko godina omogućio je praćenje razine glukoze bez uboda. Danas su na tržištu dostupna pomagala koja se sastoje od senzora i čitača, pri čemu se senzor aplicira najčešće straga na dnu nadlaktice, a sa senzorom se po uključivanju u vrlo kratkom roku mogu očitati vrijednosti glikemije. Ovakav način praćenja glikemije predstavlja, slobodno se tako može reći, revolucionarni korak u praćenju glukoeregulacije čime se pojednostavljuje način kontrole glikemije, poboljšava kvaliteta života i eliminira bol s kojom su se najviše susretale osobe s tipom 1 šećerne bolesti u kontekstu svakodnevnog korištenja lanceta.

Zaključno

Uz standardne načine praćenja šećerne bolesti mjerenjem ciljanih laboratorijskih parametara iz venske krvi, na svakoj osobi koja se liječi zbog šećerne bolesti je nužna svakodnevnica provođenja samokontrole glikemije. Dobra glukoregulacija, odnosno dobro regulirana šećerna bolest, jedan je od ključnih preduvjeta bolje kvalitete života, boljeg općeg zdravlja, kao i smanjenja rizika za obolijevanje ili preuranjenu smrt od najčešćih kardiovaskularnih bolesti poput infarkta miokarda i moždanog udara.

Uz redovite samokontrole, također je važno redovito se kontrolirati kod svog dijabetologa jer je svakoj oboljeloj osobi nužno osigurati najbolje moguće lijekove, pomagala i ostale potrošne materijale, uz kontinuiranu edukaciju o zdravoj i uravnoteženoj prehrani, kao i tjelesnoj aktivnosti.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.