Porodna trauma: koje su posljedice za bebu? 

Neke ozljede mogu se primijetiti neposredno nakon porođaja, dok se druge otkrivaju tek tijekom razvoja djeteta. Premda je u posljednjih nekoliko desetljeća učestalost porodnih ozljeda uvelike smanjena, iste se još uvijek ponekad pojavljuju.

Što može uzrokovati porodnu traumu?

Porođajne ozljede ili porođajne traume djeteta definiraju se kao oštećenja tjelesne funkcije ili strukture novorođenčeta koje su se dogodile tijekom porođaja. Ozljede se mogu pojaviti tijekom ili nakon porođaja, osobito u djece kojima je potrebna reanimacija (oživljavanje).

Prema istraživanjima, ozljede novorođenčadi češće se događaju tijekom vaginalnog porođaja, prilikom upotrebe instrumenata za izvlačenje djeteta iz porođajnog kanala (forceps, vakuumski ekstraktor).

Čak 3,6% vaginalnih porođaja završava s ozljedama novorođenčadi.

Upravo iz tog razloga, kod rizičnih trudnoća odabire se carski rez što uvelike smanjuje rizik za pojavu ozljeda povezanih s porođajem.

U nastavku navodimo nekoliko rizičnih čimbenika povezanih s nastankom porođajnih ozljeda djeteta:

• abnormalan stav djeteta,
• produžen ili prijevremen porođaj,
• pretilost i šećerna bolest majke.

Vrste porođajnih ozljeda

Porođajne ozljede ili porođajne traume uzrokovane su mehaničkim pritiskanjem djetetovog tijela duž porođajnog kanala i mogu se podijeliti na:

• ozljede glave,
• ozljede živaca,
• prijelome kostiju,
• ozljede mekih tkiva i
• perinatalna asfiksija (smanjena opskrba ploda kisikom)

Ozljede glave

Trauma glave djeteta posljedica je pritiska dijelova porođajnog kanala na mekanu glavu ploda.

Tri su najčešće ozljede glave:

1. Porođajna oteklina – nastaje pritiskanjem glave djeteta na vrat maternice. Obično je posljedica dugotrajnih poroda te poroda pomoću vakuumskog ekstraktora. Oteklina tjemena je bezazlena, povlači se nekoliko dana nakon poroda i ne zahtijeva liječenje. 
2. Kefalhematom – posljedica je pucanja krvnih žila uslijed djelovanja velikog tlaka prilikom porođaja. Nakupina krvi ili hematom obično se pojavljuje u prostoru između djetetova vlasišta i lubanje. Kefalhematom je ozbiljnija i najčešća ozljeda pri porođaju. Međutim, obično nije potrebna daljnja medicinska intervencija i hematom se spontano povlači unutar tri mjeseca.
3. Subkonjunktivalno krvarenje – posljedica je pucanja malih krvnih žila u oku novorođenčeta. Povlači se za desetak dana i ne uzrokuje nikakvo oštećenje oka.

Treba spomenuti i prijelome lubanje, odnosno puknuće kostiju lubanje, no ono se pojavljuje iznimno rijetko.

Ozljede živaca

Najčešći moždani živac koji biva oštećen prilikom porođaja je živac lica ili facijalni živac. Ozljeda živca lica očituje se u asimetriji lica djeteta, što je lako vidljivo kod plakanja. Naime, dio lica zahvaćen oštećenjem ne može se pomicati. Mišićna slabost obično prestaje nekoliko mjeseci nakon poroda.

Najčešće ozlijeđen periferni živac je brahijalni pleksus, a do oštećenja dolazi prilikom porođaja zatkom zbog zastoja ramena. Spomenuta porodna trauma često je praćena ozljedama poput prijeloma ključne ili nadlaktične kosti, a budući da brahijalni pleksus oživčuje mišiće ruku, njegova se ozljeda očituje kao slabost ruku. Dijete se može oporaviti od ozljede, međutim, može doći do trajne paralize.

Ozljeda kralježnične moždine, kao posljedica istezanja djeteta tijekom poroda, događa se vrlo rijetko. Najčešće uzrokuje nepovratna oštećenja.

Prijelomi kostiju

Prijelom ključne kosti najčešći je prijelom tijekom porođaja i događa se u 1 – 2% novorođenčadi. Kost zacjeljuje spontano, bez dugotrajnih posljedica po zdravlje djeteta.

Ozljede mekih tkiva

Ozljede mekih tkiva predstavljaju manje ozljede na koži novorođenčeta koje nastaju kao posljedica instrumentalnog dovršetka porođaja, primjenom forcepsa ili vakuumskog ekstraktora.

Porođaj u ispravnom stavu obično je povezan s ozljedama u području kože lica, dok je za porođaj na zatku karakteristična prisutnost ozljeda u području mošnji u muške, odnosno stidnih usana u ženske djece.

Perinatalna asfiksija

Perinatalna asfiksija ili smanjenje dotoka krvi i dopreme kisika djetetu u razdoblju prije, tijekom ili neposredno nakon poroda, druga je najčešća porodna trauma, a može nastati zbog prignječenja pupkovine, oštećenja posteljice, puknuća maternice, štetnog djelovanja pojedinih lijekova i drugog.

Tijekom porođaja, znakovi koji ukazuju na perinatalnu asfiksiju su sljedeći:

• slabo disanje ili potpuni izostanak disanja,
• usporen rad srca,
• blijedilo ili plavkasta koža,
• slabi refleksi,
• dahtanje.

U spomenutoj situaciji, potrebno je reanimirati novorođenče. Oporavak te preživljenje djeteta ovise o stupnju oštećenja. Pravovremenom intervencijom u velikom broju slučajeva uspijevaju se spriječiti teže posljedice i neželjeni ishodi.