Odgovorni prema spolnom zdravlju: znate li što je trihomonijaza?

Uzročnik trihomonijaze, odnosno bolesti urogenitalnog trakta je praživotinja (bičaš) Trichomonas vaginalis. Organi zahvaćeni kod muškaraca su mokraćna cijev, a kod djevojaka rodnica i stidnica.

U velikoj većini slučajeva prenosi se spolnim kontaktom. Žene se smatraju rezervoarom infekcije, a muškarci faktorom širenja.

Kako se trihomonijaza prenosi?

Prijenos spolnim putem je glavni put prijenosa, a infekcija se najčešće javlja u dobi između 16 i 35 godina, kada je i najintenzivnija seksualna aktivnost. Kako je trihomonas otporan u vanjskoj sredini, na mokroj spužvi može preživjeti nekoliko sati, a u urinu više od 24 sata.

I premda se radi o spolno prenosivoj bolesti, moguć je nastanak infekcije i bez seksualnog kontakta. Opisan je prijenos preko kade za kupanje, mokrih zajedničkih ručnika, zajedničkog toaleta i sl.

Također je moguć prijenos infekcije s inficirane majke na dijete za vrijeme njege djeteta.

Od nespolnih načina prenošenja treba izdvojiti i kontaminirane sanitarne čvorove i kontaminirane instrumente koji se koriste pri ginekološkom pregledu.

Simptomi trihomonijaze

Od znakova bolesti (simptoma) javljaju se:

• pjenasti žućkasti iscjedak,
• neugodan miris iz rodnice te
• peckanje i svrbež u području spolovila.

Simptome češće imaju žene. Vrlo se često na osnovnu bolest nadoveže i gljivična i bakterijska flora, što dodatno pojačava upalu. Sluznica stidnice je otečena i crvena, uz svrbež te bol u zdjelici. Moguće je i krvarenje nakon spolnog odnosa. Kod žena je ovo stanje vrlo neugodno. Nakon dužeg perioda, bolest prelazi u kroničnu fazu.

Kod muškaraca, trihomonijaza prolazi s blažim simptomima, najčešće uz slabiji iscjedak i peckanje pri mokrenju ili dolazi do upale glansa penisa, ali bolest često ostaje neprepoznata.

Postavljanje dijagnoze

Poslije virusa i klamidije, Trichomonas vaginalis treći je po učestalosti vaginitisa (oko 25% svih vaginitisa) i vrlo je čest razlog posjeta ginekologu.

Dijagnoza se postavlja temeljem uzimanja anamneze, ginekološkog pregleda, određivanja vaginalnog pH i mikroskopskog pregleda nativnog preparata vaginalnog iscjetka. Prisutnost ovog parazita teže je ustanoviti kod muškaraca nego kod žena.

Liječenje trihomonijaze

Neliječena trihomonijaza nosi povećan rizik od ostalih spolno prenosivih bolesti, upalne bolesti zdjelice i posljedične neplodnosti te postoperativne infekcije.

Liječi se metronidazolom i potrebno je da se oba partnera istodobno liječe. Liječe se i asimptomatske žene i muškarci. Kod 90% pacijentica nastupa brzo izlječenje, a u nekih 10% javljaju se recidivi. S obzirom na to da nije poznata rezistencija trihomonasa prema ovoj medikamentoznoj terapiji, radi se uvijek o reinfekcijama, zbog čega se terapija ponavlja kod oba partnera.

Uz medikamentoznu terapiju, nužno je obratiti pažnju i na prehranu, gdje se preporučuje povećati unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt, acidofil, AB kultura).

Prevencija trihomonijaze

Sve što narušava pH ili vaginalnu bakterijsku ravnotežu, može potpomoći nastanku infekcije. Važno je prakticirati i zaštićeni spolni odnos (s kondomom) te voditi računa o higijeni.

Izvor: Spolnozdravlje.hr