Timus i njegov utjecaj na imunitet

Timus ili prsna žlijezda je organ smješten u prednjem gornjem dijelu prsnog koša koji nazivamo medijastinumom. Središnji je organ imunološkog sustava te sudjeluje u njegovoj regulaciji stvarajući prve stanice limfatičkog sustava, a koje kroz daljnji proces sazrijevanja postaju zrele T-limfocitne stanice.

Riječ timus potječe iz grčkog jezika te u prijevodu znači „duša“. Naime, tada se smatralo da se duša doista na tom mjestu i nalazi. Veličina i aktivnost timusa su najizraženiji u ranom djetinjstvu (do druge, odnosno treće godine). Nakon puberteta pod utjecajem spolnih hormona slijedi smanjivanje ove žlijezde te do odrasle dobi njezinu strukturu u potpunosti zamijeni masno tkivo.

Povijest

Tek u drugoj polovici 20. stoljeća razjašnjena je funkcija prsne žlijezde, a to je proizvodnja prvih imunološki kompetentnih stanica u ranoj dobi. U ranom djetinjstvu je timus glavno mjesto stvaranja i sazrijevanja T-limfocita, čija je uloga prvenstveno zaštita od infekcija. Stvaranje T-limfocita se ostvaruje uz pomoć hormona timozina. Po završetku sazrijevanja, T-limfociti migriraju u limfne čvorove po cijelom tijelu.

Bolesti prsne žlijezde

Hiperplazija timusa

U nekim situacijama timus pokazuje prekomjernu aktivnost zbog pretjeranog umnožavanja stanica te takav poremećaj nazivamo hiperplazijom timusa. Takvo stanje često se javlja s drugim bolestima poput ubrzanog rada štitnjače (hipertireoze) ili mijastenije gravis, kao i s tumorom prsne žlijezde (timom).

Simptomi i znakovi prekomjerne aktivnosti timusa obuhvaćaju:

• uvećane limfne čvorove
• blijedu kožu
• upalu tonzila/krajnika (tonzilitis)
• upalu nosne sluznice (rinitis)

Liječenje se sastoji u primjeni joda, vitamina A i D, kalcija, talaso- i helioterapije te, ponekad, i primjeni zračenja.

Nedostatno razvijena prsna žlijezda kod novorođenčadi pogoduje razvoju infekcija zbog oslabljenog imunosnog odgovora, uz zamijećen povećan rizik razvoja autoimunih bolesti. Dodatni rizični čimbenici za bolesti prsne žlijezde su stres, anksioznost, konzumacija alkohola, nikotinizam te zlouporaba opojnih droga što, između ostalog, može dovesti i do hiperplazije u odrasloj dobi te aktivacije autoimunih bolesti poput već spomenute mijastenije gravis.

Benigne promjene timusa

Među najčešćim benignim promjenama u prsnoj žlijezdi su ciste i timolipomi (dobroćudni tumor masnih stanica). Simptomi takvih promjena primarno su ovisni o veličini promjene i o kompresivnom učinku na okolne strukture. Stoga mogu, nakon duljeg asimptomatskog tijeka, dovesti do kašlja, otežanog disanja i bolova u prsima.

Maligne promjene timusa

Zloćudne promjene stanica unutar prsne žlijezde su izuzetno rijetke, no podosta agresivnog ponašanja što podrazumijeva i brzo širenje do kojeg dolazi najčešće uslijed maligne transformacije stanica timoma. Uz već spomenute simptome i znakove, u sklopu malignih bolesti timusa, mogu se očekivati i pojava hrapavog glasa, gubitak apetita i teškoće pri gutanju. Kod mlađih osoba se u sklopu zloćudne preobrazbe malignih stanica može razviti Hodgkinov ili ne-Hodgkinov limfom.

Dijagnostička obrada

Po ustanovljenoj kliničkoj sumnji slijede slikovne metode, počevši od rendgenskog snimanja, zatim CT-a medijastinuma te, ponekad, i PET-CT-a. Kad se locira određena promjena u medijastinumu, potrebno je učiniti ciljanu biopsiju s ciljem postavljanja konačne dijagnoze kroz daljnju patohistološku analizu.

Liječenje

U slučaju benignih promjena koje ne dovode do nikakvih simptoma, dovoljno je praćenje. Aktivnije liječenje benignih promjena je ponekad nužno kod istovremene prisutnosti autoimunih bolesti kada je timus moguće ozračiti.

Kod zloćudnih bolesti timusa je indicirano kirurško liječenje, a ovisno o patohistološki definiranoj vrsti i stadiju tumora, planira se i dodatno onkološko liječenje (kemoterapija i zračenje).

Zaključno

Bolesti timusa nisu česte, stoga se o njima i ne govori puno. Uslijed porasta incidencije i prevalencije autoimunih bolesti posljednjih nekoliko desetljeća, i bolesti timusa bi trebale biti dio diferencijalno dijagnostičkog promišljanja. Također bi trebale biti dio i dodatnih znanstvenih istraživanja kako bi se jasnije definirala moguća uloga prsne žlijezde u razvoju autoimunih bolesti, kao i općenito uloga u poremećaju imunosnog sustava.

Za dodatna pitanja i informacije javite se liječnicima Poliklinike Perić-Staničić.