Alkoholizam nije lako pobijediti, ali je moguće

Konzumacija alkohola, psihoaktivne adiktivne tvari, u našem je društvu široko rasprostranjena, povijesno i kulturološki utkana u tkivo društva. Gotovo je nemoguće zamisliti značajnije životne događaje bez „čašice“ alkohola. Uz alkohol se slavi rođenje djeteta, ali i tuguje na karminama. No mnogi posežu za alkoholom i u svakodnevnim situacijama poput druženja, zabave, opuštanja, stresa, dosade…

Alkohol je jeftin i dostupan gotovo na svakom koraku, legalan i društveno prihvaćen, a vrlo često ga se spominje u dvojbenom kontekstu prehrambenog proizvoda ili lijeka za srce. Stoga su u pravu bili naši učitelji kada su govorili da je društvo licemjerno jer potiče konzumaciju alkohola, a osuđuje „alkoholičara“.

Alarmantni podaci

Nedavno objavljeno istraživanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar donosi alarmantne podatke. Istraživanje pokazuje kako postoji statistički značajan porast konzumacije alkohola u općoj populaciji Republike Hrvatske (15 – 64 godine) u periodu od 2015. do 2019. 83.3 % osoba izjasnilo se da je konzumiralo alkohol u posljednjih godinu dana, a 62.9 % u posljednjih mjesec dana. Barem jednom u životu alkohol je konzumiralo 90.9 % ispitanika. Opijanje (ispijanje šest ili više pića zaredom) jednom mjesečno ili češće potvrdilo je 17.6 % ispitanika.

Prekomjerna konzumacija alkohola smatra se jednim od najčešćih rizika za zdravlje koji se mogu spriječiti, uz pušenje, povišeni krvni tlak, debljinu, tjelesnu neaktivnost, povišenu razinu šećera i masnoća u krvi… Alkoholom uzrokovani poremećaji ogroman su javnozdravstveni problem, tim više što ne utječu samo na osobu koja je ovisna o alkoholu, već na cijelu obitelj. Američko društvo za adiktologiju (ASAM) procjenjuje kako je jedna trećina bolničkih troškova te jedna četvrtina svih smrti u vezi s uporabom psihoaktivnih tvari.

Simptomi koji se ne smiju zanemariti

Alkohol svoje psihoaktivno lice pokazuje vrlo brzo, no ono adiktivno pokazuje s odgodom, podmuklo oduzimajući osobi komadić po komadić života, a da ona toga nije ni svjesna. Iako se upozoravajući signali pojavljuju relativno rano u tijeku bolesti, razvijena slika bolesti pokazat će se nakon više godina.

Neki od simptoma su:

• toleriranje znatno većih količina alkohola od osoba koje alkohol ne konzumiraju (potrebno im je više alkohola za isti učinak),
• gubitak kontrole,
• uporaba alkohola u situacijama kada to nije primjereno ili je opasno,
• pojava žudnje i apstinencijske krize kada osoba prestane konzumirati alkohol,
• konflikti u obitelji,
• neispunjavanje radnih obaveza,
• zanemarivanje drugih područja u kojima je osoba ranije bila aktivna,
• uporaba alkohola po ustaljenim obrascima,
• pojava tjelesnih bolesti povezanih s prekomjernim pijenjem,
• promjene u psihičkom funkcioniranju,
• smetnje apetita,
• rascjepkan san,
• provođenje sve više vremena u aktivnostima koje su izravno ili neizravno povezane s alkoholom,
• subjektivan osjećaj pozitivnog učinka,
• nastavljanje uporabe unatoč svjesnosti o šteti koju alkohol osobi čini i drugo.

Nažalost, drugi članovi obitelji posredno također trpe, a nerijetko ne uspijeva nijedna od njihovih intervencija. Dapače, ponekad će i obitelj svojim ponašanjem nesvjesno podržavati situaciju i izbjegavati odlazak na liječenje.

Faze liječenja

Rana faza liječenja obično se provodi u protektivnim bolničkim uvjetima, s obzirom na to da se u razdoblju neposredno nakon prestanka pijenja mogu pojaviti komplikacije, od kojih neke mogu biti i po život opasne. Bolesnika je potrebno detoksicirati, provesti kroz apstinencijski sindrom, fizički i psihički stabilizirati te podučiti o osnovama bolesti i ciljevima liječenja.

U daljnjem tijeku liječenja preferira se dnevnobolnički tip liječenja, što znači da osoba dio dana provodi u specijaliziranom bolničkom programu, a ostatak u svom domu, svojoj zajednici. U ovoj fazi liječenja osobu se potiče na aktivnost, proaktivnost, samopromatranje, učenje, preuzimanje različitih uloga, rad na odnosima, savladavanje konkretnih alata za održavanje apstinencije i sprječavanje recidiva, promjenu stila života. Često se krucijalnim pokaže uključivanje obitelji u proces liječenja i oporavka.

Dosad opisano liječenje u pravilu traje nekoliko mjeseci. Potom se nastavlja manjim intenzitetom kroz individualne kontrole i obiteljsku terapiju. Posebno mjesto u kasnijoj fazi oporavka imaju grupe samopomoći (AA-Alcoholics Anonymus) i kod nas Klubovi liječenih alkoholičara (KLA), koji djeluju u lokalnoj zajednici, vode ih kvalificirani terapeuti i imaju više od pola stoljeća tradicije i dokaza iza sebe kao metoda izbora. Preporuka je redovitih odlazaka u Klub nekoliko godina.

Najbolja prevencija ovisnosti

Iskustvo rada s ovisnostima pokazuje nam da kod osobe koja je razvila ovisnost nema povratka prigodnom, kontroliranom pijenju, čemu se naši pacijenti u početku nadaju. Stoga je rad s otporima prema apstinenciji i liječenju češće pravilo nego iznimka, a tijek liječenja obilježen usponima i padovima, odnosno kraćim ili dužim vraćanjima pijenju (recidivima). Iako se kaže da se ovisnosti ne mogu izliječiti već „samo“ zaliječiti, praksa, nasreću, često pokaže suprotno.

Razvoj kapaciteta za nošenje s izazovima života najbolja je prevencija ovisnosti, jer tko je sretan, ispunjen i miran sada i ovdje, taj nema potrebu za promjenom stanja svijesti konzumacijom psihoaktivnih tvari.