Nova epidemija majmunskih boginja

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je najnoviju epidemiju bolesti javnozdravstvenom hitnom situacijom nakon što se novi soj virusa mpox, prvi put identificiran u Demokratskoj Republici Kongo, počeo širiti u druge susjedne zemlje.

Mpox se prenosi bliskim fizičkim kontaktom, uključujući seksualni kontakt, ali nema dokaza da se lako širi zrakom. Novi soj izazvao je globalnu zabrinutost jer se čini da se lakše širi među ljudima nego raniji sojevi virusa.

Mpox prisutan u Africi već desetljećima

Prije dvije godine, SZO je proglasila mpox hitnom situacijom kada se je oblik bolesti, uzrokovanom granom IIb, počeo globalno širiti, uglavnom među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima. Ta epidemija stavljena je pod kontrolu nakon što su promjena ponašanja, sigurne seksualne prakse i cjepiva pomogli ljudima u riziku da se zaštite u mnogim zemljama.

Međutim, mpox je javnozdravstveni problem u dijelovima Afrike već desetljećima. Prvi slučaj među ljudima zabilježen je u Kongu 1970. godine, a od tada se bilježe epidemije ove bolesti.

Što se događa u Kongu?

U trenutnoj epidemiji, najgoroj ikada zabilježenoj u Kongu, zabilježeno je 27.000 oboljelih i više od 1.100 smrtnih slučajeva od siječnja 2023., uglavnom među djecom.

Dva soja virusa mpox sada se šire u Kongu – endemski oblik virusa, grana I, i novi soj nazvan grana Ib, pri čemu se izraz „grana” odnosi na varijantu virusa.

Novi soj sada se proširio iz istočnog Konga u Ruandu, Ugandu, Burundi i Keniju. Švedska je u četvrtak prijavila prvi slučaj nove varijante, grane Ib, izvan Afrike. Glasnogovornik SZO-a rekao je da ovaj slučaj naglašava potrebu za partnerstvom te da agencija i dalje ne savjetuje uvođenje ograničenja putovanja s ciljem sprečavanja širenja mpoxa. Pakistan je također potvrdio slučaj virusa mpox kod pacijenta koji se vratio iz jedne zaljevske zemlje, iako nije bilo jasno radi li se o novoj varijanti ili grani koja se globalno širi od 2022. godine.

Od kuda naziv „majmunske“ boginje?

Mpox se nakon iskorjenjivanja velikih boginja smatra najznačajnijom infekcijom ortopox virusom koja utječe na ljude.

Virus majmunskih boginja (MPXV) je prvi put izoliran 1958. iz lezija boginja tijekom izbijanja vezikularne bolesti među makakima u zatočeništvu (Macaca fascicularis) uvezenima iz Singapura u Dansku radi istraživanja.

Iako je prethodni naziv bolesti (tj. majmunske boginje) upućivao na to da su majmuni primarni domaćini, specifičan životinjski rezervoar MPXV-a (primarni domaćin) ostaje ipak nepoznat. U prirodi je otkriveno da su mnoge životinjske vrste zaražene MPXV-om, uključujući razne vrste vjeverica, gambijske štakore (Cricetomys gambianus), prugaste miševe, puhove i primate.

Neki dokazi upućuju na to da bi autohtoni afrički glodavci, kao što su gambijski štakori i vjeverice, mogli biti prirodni rezervoar virusa.

Prvi pacijenti i prve epidemije

Virus majmunskih boginja je prvi put otkriven u čovjeka 1970. godine u ekvatorijalnoj regiji DR Konga, devet mjeseci nakon iskorjenjivanja velikih boginja u toj zemlji. Nakon toga prijavljeni su sporadični slučajevi iz područja prašuma središnje i zapadne Afrike. Javljale su se i velike epidemije bolesti, uglavnom u DR Kongu, gdje se bolest trenutačno smatra endemskom.

Majmunske boginje prijavljene su prvi put izvan Afrike 2003. godine, kada je nastala epidemija u Sjedinjenim Američkim Državama. Ukupno 81 slučaj majmunskih boginja u nekoliko država SAD-a prijavljen je među ljudima koji su imali bliske kontakte s kućnim ljubimcima, prerijskim psima. Prerijski psi su se zarazili zato što su bili smješteni s glodavcima zaraženima MPXV-om uvezenima iz Gane. U toj epidemiji nije utvrđen prijenos s čovjeka na čovjeka i nije zabilježen nijedan smrtni slučaj među ljudima. Nakon ove epidemije nije bilo dokaza da je virus postao enzootski u divljini u Sjedinjenim Američkim Državama.

Porast broja slučajeva u posljednjem desetljeću

Iako se većina dokumentiranih slučajeva boginja u Africi dogodila u DR Kongu, broj slučajeva u drugim zapadnoafričkim i srednjoafričkim zemljama također se povećao u posljednjem desetljeću. To se povećanje djelomično može pripisati smanjenju kolektivnog imuniteta u populacijama nakon prestanka programa cijepljenja protiv velikih boginja početkom 1980-ih. Drugi čimbenici koji objašnjavaju porast oboljelih mogu biti promjene u samom virusu i promjene u ekosustavima koje su mogle uzrokovati porast gustoće populacije prirodnih rezervoara i dovesti do češćih interakcija između ljudi i divljih vrsta.

U razdoblju od 2016. do 2022. potvrđeni slučajevi majmunskim boginjama prijavljeni su u sljedećim afričkim zemljama: Kamerun (grana II.), Srednjoafrička Republika (grana I.), DR Kongo (grana I.), Liberija (grana II.), Nigerija (grana II.), Republika Kongo (grana I.) i Sijera Leone (grana II.) Sporadični uvezeni slučajevi boginja zabilježeni su i u zemljama izvan Afrike: Ujedinjeno Kraljevstvo, Izrael i Singapur. Svi ovi slučajevi importirani su iz Nigerije.

Ujedinjeno Kraljevstvo izvijestilo je 2021. godine o jednom obiteljskom grupiranju: primarni slučaj zaražen je u Nigeriji i nakon toga zarazio je članove obitelji po povratku u Velikoj Britaniju.

Od 2022. do danas

U svibnju 2022. proglašeno je multinacionalna epidemija majmunskih boginja, a sve zemlje EU-a/EGP-a (osim Lihtenštajna) imale su lokalno stečene slučajeve. Epidemija bolesti potaknuta je prijenosom MPXV-a s čovjeka na čovjeka putem bliskog kontakta sa zaraženim pojedincima. Većina slučajeva su bili muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima. Više informacija o epidemiji majmunskih boginja 2022. u Europi dostupno je u Zajedničkom biltenu ECDC-a i WHO-a o nadzoru velikih boginja u Europi.

U rujnu 2023. otkrivena je epidemija majmunskih boginja (tada nove) podgrane Ib na istoku DR Konga, uz kontinuiran prijenos s čovjeka na čovjeka. Nakon toga, slučajevi zaraženi podgranom Ib otkriveni su u Burundiju, Keniji, Ruandi i Ugandi. U zemljama koje su prijavile slučajeve majmunskih boginja uzrokovanih granom Ib dokumentiran je prijenos s čovjeka na čovjeka, spolnog i nespolnog kontakta.

Trenutačno i sojevi grane Ia i grane Ib uzrokuju epidemije u DR Kongu i drugim srednjoafričkim zemljama.

Afrički centar za sprječavanje i kontrolu bolesti objavio je u kolovozu 2024. da je najmanje 13 afričkih zemalja prijavilo 2 863 potvrđena slučaja boginja (sve grane zajedno) i 517 smrtnih slučajeva do 2024. (do kolovoza) te proglasio izvanredno javnozdravstveno stanje. Nakon toga glavni direktor SZO-a proglasio je porast broja boginja u DR Kongu i drugim afričkim zemljama izvanrednim javnozdravstvenim događajem od međunarodnog značaja (PHEIC) te je spomenuo rizik od daljnjeg širenja nove grane te od pojavljivanja drugih grana virusa.

Članak nastavite čitati na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.