Ne obolijevaju samo djeca: trebate li se i vi testirati na celijakiju?

Celijakija ili glutenska enteropatija je kronična bolest koja primarno zahvaća tanko crijevo, ali se manifestira raznorodnom simptomatologijom sa strane više organskih sustava. Nastaje kao imunosna reakcija organizma na gluten, u dijela osoba s genetskom predispozicijom.

Još se traži objašnjenje za celijakiju

Danas se zna kako 30 do 40% osoba ima gene koji ih predisponiraju za celijakiju, no, na sreću, samo 2 do 3% razvije bolest. Iako se celijakija istražuje desetljećima, još uvijek nije sasvim objašnjeno što pokreće proces nastanka, tj. zašto neke osobe s istom genskom podlogom razviju bolest, a druge ne.

Provokativni faktor je svakako gluten koji je sastojak žitarica pšenice, ječma i raži te njihovih srodnih žitarica (pir, kamut, durum, bulgur). Gluten unesen hranom kod osoba koje obolijevaju uzrokuje specifičnu imunosnu reakciju organizma koja rezultira upalom i oštećenjem crijevne površine te slabom apsorpcijom hranjivih tvari. Stoga je dobar dio simptoma, ali ne svi, sa strane probavnog sustava. Učestalost bolesti se kreće od 0,5 do 1%, a pojavnost ispitivana u određenim regijama u Hrvatskoj je 1 na oko 500 osoba.

Česta zabluda

Jedna od većih zabluda je da se bolest javlja samo u djece. Točno je da se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće otkriva u male djece jer su tada simptomi najtipičniji; kasnije su tegobe nespecifične pa se teže prepoznaje.

Stoga stariji pacijenti često lutaju bez dijagnoze, a za celijakiju kažemo da je poput sante leda – vrh viri, a dobar dio je skriven.

Simptomi celijakije

Simptomi sa strane gastrointestinalnog trakta, obično kod manje djece, su:

• kronični proljev,
• napuhnutost trbuha i
• slabo napredovanje na tjelesnoj masi.

Kod starije djece i odraslih češći su:

• ponavljani bolovi u trbuhu,
• mučnina,
• povraćanje i
• opstipacija.

Simptomi koji nisu vezani za probavni trakt su:

• nizak rast,
• odgođeni pubertet i/ili amenoreja,
• ponavljane afte u ustima,
• oštećenje zubne cakline,
• tvrdokorna anemija,
• neobjašnjivo povišene jetrene probe,
• osteopenija i osteoporoza,
• bolovi u zglobovima,
• kožne promjene tipa herpetiformnog dermatitisa,
• kronični umor,
• razdražljivost,
• glavobolja i još brojni drugi.

Zašto je važno dijagnosticirati celijakiju?

Postoji i takozvani „tihi“ oblik bolesti u kojem simptomi nisu vidljivi ili su minimalni, ali promjene na crijevnim resicama postoje. I tu je važno dijagnosticirati bolest jer oboljeli od celijakije (čak i oni bez jasnih simptomima) ako se ne liječe imaju rizik za nastanak kasnijih komplikacija.

To su, između ostalog, i maligne bolesti u odrasloj dobi: limfomi, tumori jednjaka i crijeva, za koje se pokazalo da su učestaliji u osoba s neliječenom celijakijom nego u ostalih.

Stoga je važno da liječnici misle o celijakiji i aktivno ju traže kod različitih simptoma, ali i u rizičnim skupinama.

Tko se treba testirati na celijakiju?

Prema smjernicama europskog i hrvatskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva, na celijakiju treba testirati osobe s tipičnim gastrointestinalnim simptomima, ali i one koji imaju ranije nabrojane tegobe koje nisu vezane za probavni trakt. U ovoj skupni je bitno da liječnici (primarni pedijatri, obiteljski liječnici, endokrinolozi, dermatolozi, reumatolozi) ciljano provjeravaju serologiju na celijakiju kako bolest ne bi ostala skrivena.

Celijakiju treba testirati i kod posebno rizičnih skupina, čak ako i nemaju simptome. Rizični su prvi srodnici (braća i sestre) oboljelih koje uvijek treba testirati jer imaju 22% veću šansu za celijakiju. Kod njih se preporučuje učiniti i gensku analizu kako bismo ustanovili postoji li uopće predispozicija za celijakiju te, ako postoji, misliti o tome ako se pojave bilo kakvi simptomi u budućnosti.

Dalje se preporučuje testirati i osobe koje imaju bolesti za koje se zna da mogu biti pridružene celijakiji: autoimune bolesti štitnjače, šećerna bolest tip 1, autoimuni hepatitis i sl.

Također se zna da je pojavnost celijakije češća u osoba s nedostatkom imunoglobulina IgA te osoba sa sindromom Down, Williamsovim sindromom i Turnerovim sindrom zbog čega se i kod njih treba učiniti probir.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se kod djece postavlja na temelju krvnih nalaza serologije koja je specifična za celijakiju (protutijela anti tTG, anti DGP i EMA),  a ponekad je nužna i biopsija sluznice tankog crijeva. Kod odraslih se, uz protutijela, uvijek radi i biopsija.

Dijagnostičku obradu za celijakiju vode pedijatri i internisti subspecijalisti gastroenterolozi, prema etabliranim europskim i hrvatskim smjernicama tj. postupniku za potvrdu dijagnoze celijakije.

Liječenje celijakije

Jednom ispravno postavljena dijagnoza znači bolest za cijeli život, a liječi se strogom bezglutenskom prehranom. Ukoliko se bolesnik pridržava dijete, dolazi do potpune normalizacije strukture sluznice tankog crijeva te nestanka svih simptoma, kao i rizika za komplikacije.

Kako bi provođenje dijete bilo efikasnije, a prehrana nutritivno što kvalitetnija, danas se nastoji svakog pacijenta uputiti i na nutricionističko savjetovanje kod nutricionista koji dobro poznaju bezglutensku prehranu. Također, veliku ulogu ima i udruga oboljelih od celijakije, „CeliVita“, koja je pacijentima oslonac u nedoumicama, a provodi i razne akcije kako bi se potrebe koje imaju oboljele osobe za bezglutenskom prehranom implementirale u razne sfere društva.

Registar bezglutenskih proizvoda

Udruga je oformila i „Registar bezglutenskih proizvoda“ s ciljem olakšanja kupovine sigurnih proizvoda za oboljele. Sigurni tvornički proizvodi su oni koji, prema europskoj regulativi, sadrže manje od 20 mg/kg glutena, a označeni su na jedan od sljedećih načina:

• „bez glutena“,
• znakom prekriženog klasa (vidi sliku niže),
• < 20 mg/kg glutena.

Po pitanju lijekova, poželjno je u sastavu pročitati sadrže li gluten, iako ga većina ne sadrži. Označavanje oznakom „bez glutena“ za lijekove dozvoljeno je ako je količina glutena u njima manja od 20 mg/kg. Ako lijek sadrži gluten, njegova količina po pojedinoj tableti trebala bi biti navedena u uputama koje dolaze uz lijek.

Za dodatke prehrani je bitno proučiti deklaraciju kako bi bili sigurni da nema glutena jer je on u ovakvim proizvodima češće prisutan nego u lijekovima i može biti u značajnijoj količini.

Kozmetički proizvodi koji se nanose na kožu, a sadrže gluten, mogu se koristiti, budući da zaobilaze probavni trakt, a ni koža ne dopušta prolaz molekulama glutena. Također su sigurni i higijenski proizvodi.

Izuzetno su bitne redovite kontrole liječnika i ponavljanje protutijela koji su važan parametar praćenja dobre kontrole bolesti.

Zaključno

Celijakija je bolest s bezbroj lica koju je lako propustiti jer samo mali broj bolesnika ima očekivane gastrointestinalne simptome.

Stoga je važno misliti na nju i kod nespecifičnih prezentacija te poznavati rizične skupine kod kojih treba vršiti probir. Terapija je stroga bezglutenska prehrana koja se provodi doživotno.