Naučite pravila pružanja pomoći nakon ugriza zmije otrovnice

Vrijeme je sve intenzivnijeg boravka u prirodi, planinarenja, odlaska na more. Međutim, uz uživanje u svim tim blagodatima, neke činjenice valja imati na umu. Jedna od njih je da u prirodi i zmije traže svoje mjesto pod suncem.

Zmije otrovnice u našim krajevima

Na našem području živi 14 vrsta zmija, od kojih su samo dvije otrovnice, poskok i riđovka. Iako je poskok nešto otrovniji od riđovke, obje su zmije manje otrovne od, primjerice, afričkih ili azijskih zmija otrovnica pa je njihov ugriz rijetko smrtonosan.

Poskok (modras, kamenjarka; Vipera ammnodytes) je pepeljasto-sive boje i naraste do jednog metra. Glava mu je srcolikog izgleda s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Uzduž hrpta se nalazi tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku viperu (tzv. Kainov znak). Sa strane linije se nalaze tamne mrlje. Poskok živi uglavnom u južnim, krševitim krajevima.

Riđovka (šarka; Vipera berus) se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 cm i također ima „cik-cak” liniju uzduž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.

Kako prepoznati zmiju otrovnicu?

Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna ili nije. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Ipak, valja naglasiti da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe.

Vrste iz porodice Viperidae iz Sjeverne i Južne Amerike te Azije, kao što su na primjer čegrtuše, imaju i udubljenje između očiju i nosnica koje im služi za otkrivanje topline. Međutim, naše vrste iz porodice Viperidae (poskok, riđovka i planinski žutokrug) nemaju takvo udubljenje pa nam ono ne može služiti kao jedan od kriterija za razlikovanje zmija otrovnica i neotrovnica u našem podneblju.

U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu zbog točne identifikacije, što bitno utječe na terapijski postupak.

Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, međusobno udaljene šest do osam milimetara, premda je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo. Prema podacima, čak 22% dokazanih ugriza nema znakova otrovanja.

Simptomi zmijskog ugriza

• Na mjestu ugriza se unutar dva sata javlja bol i otok. Kod težih se otrovanja bol javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima.
• Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem.
• Neposredno nakon ugriza u gotovo polovice ugrizenih se javljaju opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otoka regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku).
• Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka, znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.

Postupak kod zmijskog ugriza

Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa te je li, ako je prošlo više od pet godina, potrebno docjepljivanje.

Kod sumnje na zmiju otrovnicu, ugrižena osoba mora strogo mirovati, odnosno treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati.

Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također se ne preporučuje i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno educirani zdravstveni djelatnici u izvanrednim slučajevima.

Neophodno je hitno prevesti ugrizenu osobu u bolnicu. U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.

Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza!

Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potječe iz konjskog seruma, a sadrži protutijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov. Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uvjetima intravenski i to samo kada je strogo indiciran, budući da može izazvati ozbiljne pa čak i po život opasne reakcije.

Prevencija zmijskog ugriza

Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da vas zmija ugrize:

• Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju
• Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), te se, što je moguće više, krećite postojećim stazama
• Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (primjerice, nemojte zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije
• Posebno budite oprezni i pripravni ako se penjete po stijenama

Izvor: Hrvatski zavod za javno zdravstvo