Naporni paraziti: najčešća pitanja i odgovori o malim dječjim glistama

Mala dječja glista (lat. Enterobius vermicularis) parazit je iz skupine crva (helminta) koji kod ljudi, koji su im jedini prirodni domaćini, izazivaju bolest koju nazivamo enterobiozom ili enterobijazom. Glista izgleda poput bijelog končića; ženka je duga 8-13 mm, a mužjak 2-5 mm te ima zavinut stražnji dio tijela.

Kakav je životni ciklus male dječje gliste?

Odrasli crvi žive u crijevima čovjeka (na kraju tankog i početnom dijelu debelog crijeva) te se hrane crijevnim sadržajem i sluznicom, pa katkad i oštećuju epitel stvarajući sitne ranice. Gravidne ženke nose oko 11.000 jajašaca, spuštaju se prema anusu, kroz kojeg aktivno izlaze, osobito noću. Ondje polažu ljepljiva jajašca na kožu analne i perianalne regije, skrotuma, na genitalnom području, ali i u vagini, mjehuru i uterusu, pa čak i u trbušnoj šupljini te nakon toga ugibaju. U jajima su ličinke koje već za četiri sata postaju invazivne, a mogu u povoljnim vanjskim uvjetima preživjeti oko dva tjedna. Čovjek se zarazi ako takva jajašca proguta. U tankom se crijevu iz njih oslobađa ličinka koja se presvlači dva puta i postaje odrasli oblik. Spolnu zrelost gliste dostižu za 15 do 43 dana, a žive oko dva mjeseca.

Koji su simptomi enterobijaze?

Simptomi infekcije dječjom glistom uglavnom nisu teški i ozbiljni po zdravlje, ali ipak mogu biti jako neugodni te značajno pogoršavati kvalitetu života.

Glavni simptom zbog kojeg se pacijent javlja liječniku je svrbež perianalne regije koji je osobito jak noću kad ženke parazita polažu jajašca. Zbog jakog svrbeža bolesnici se često grebu, pa time oštećuju kožu i sluznicu, a na oštećenjima mogu nastati sekundarne bakterijske upale ili ekcemi.

Kod djece se katkada javljaju razdražljivost, nemirno spavanje ili enureza (nekontrolirano mokrenje tijekom sna). U određenom broju slučajeva infekcija može biti i bez simptoma, a u ekstremnim situacijama mogu nastati i komplikacije zbog migracije glista u slijepo crijevo, prolaza u peritonealnu šupljinu ili u reproduktivni trakt djevojčica gdje uzorkuju upalne procese.

Kako se prenosi mala dječja glista?

Zaraza kod čovjeka nastaje analno-oralnim putem, u djece najčešće autoinfekcijom preko onečišćenih prstiju prijenosom jajašaca ispod noktiju (dijete se češe zbog svrbeža anusa).

Moguć je prijenos zaraze preko kontaminiranih predmeta, donjeg rublja, posteljine, pa čak i udisanjem prašine u kojoj se nalaze jajašca. Opisana je i retroinfekcija, odnosno povratak ličinki s perianalne regije u crijevo.

Kada posumnjati na zarazu malom dječjom glistom?

Na enterobijazu treba posumnjati ako se dijete često češe po guzi (anusu). Također, nemiran san i/ili nekontrolirano mokrenje u snu, također mogu biti simptomi. U slučaju pojave ovih simptoma, potrebno je dijete odvesti pedijatru.

Kako se otkriva mala dječja glista?

Što se tiče dijagnostike enterobioze, pretraga stolice od male je koristi jer se jajašca u stolici nalaze samo iznimno (u oko 5% slučajeva), a rijetko se na površini stolice mogu prostim okom vidjeti odrasli crvi.

Metoda izbora u dokazivanju infekcije malom dječjom glistom je uzimanje perianalnog otiska ljepljivom celofanskom trakom („selotejp“). Perianalni otisak se uzima ujutro nakon ustajanja, a prije pranja ili kupanja. Ljepljivu traku je potrebno odlijepiti sa stakalca, raširiti stražnjicu i nalijepiti traku preko analnog otvora uz blago pritiskanje. Nakon toga traka se skine s kože i zalijepi na stakalce koje se stavi u ambalažu i dostavi u laboratorij unutar 24 sata. Otisak je potrebno uzimati tri do pet dana zaredom, a rezultati pretraga su dostupni istog dana.

Kako se liječi enterobijaza?

U liječenju zaraženosti malom dječjom glistom lijek izbora je mebendazol koji se daje u jednokratnoj dozi od 100 mg. Doza je ista za djecu i odrasle, a terapija se treba ponoviti za 14 dana.

U prvom navratu se nastoje uništiti odrasli crvi, a ponovljeno liječenje služi da se unište crvi koji su se eventualno u međuvremenu razvili iz preostalih jaja ili ličinki. Učinak liječenja provjerava se dva do tri tjedna nakon provedene terapije, ponovnim pregledom perianalnog otiska.

Na kojim se područjima javlja enterobijaza?

To je jedna od najčešćih parazitarnih crijevnih infekcija i godišnje se u svijetu inficira oko 500 milijuna osoba, uglavnom djece. Raširena je po cijelom svijetu bez obzira na klimatske i socioekonomske prilike. Zaraza je najčešća u predškolskim ustanovama, školama i domovima gdje su zarazi i profesionalno izloženi odgajatelji i nastavnici.

Kako spriječiti širenje male dječje gliste?

Suzbijanje enterobioze je prilično složeno.

• Vrlo je važna edukacija ljudi o osobnoj higijeni uz obvezno pranje ruku sapunom i toplom vodom prije jela i rada s namirnicama, poslije korištenja toaleta i mijenjanja pelena.
• Preporučuje se skratiti nokte, izbjegavati grizenje noktiju i češanje oko anusa, a prostorije u kojima se boravi redovito održavati čistima.
• Ako ima više inficiranih u jednoj grupi ili u obitelji, treba istodobno provesti liječenje svih članova, djece i odraslih, bez obzira na simptome ili nalaze pretrage.
• Nakon svakog liječenja treba, uz osobne higijenske postupke te prokuhavanje rublja i posteljine, provesti čišćenje prostorija da bi se spriječila ponovna infekcija iz okoline.

Životni ciklus crva traje približno šest tjedana, stoga je važno barem toliko dugo provoditi pojačane higijenske mjere.

Izvor: Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije