Može li se spriječiti opasna preeklampsija u trudnoći?

Preeklampsija, poznata kao EPH-gestoza, predstavlja poremećaj specifičan za trudnoću koji utječe i na majku i na nerođeno dijete. Karakterizirana je visokim krvnim tlakom i prisutnošću proteina u urinu, a rano prepoznavanje simptoma može vam spasiti život. Razvija se između 20. tjedna gestacije te kraja 1. tjedna nakon poroda, dok je pojava preeklampsije prije 20. tjedna trudnoće rijetka.

Preeklampsija pogađa pet do osam posto svih trudnica. Češća je u prvoj trudnoći i kod žena koje već imaju povišen krvni tlak ili bolest krvnih žila. U svijetu svake godine oko 76.000 trudnica umire od preeklampsije i srodnih poremećaja hipertenzije.

Tko je izložen povećanom riziku?

Korisno je identificirati trudnice koje su u skupini povišenog rizika za nastanak preeklampsije. Među nosiocima povećanog rizika na prvom su mjestu mlađe žene (do 20 godina), žene s pozitivnim naslijeđem, s autoimunim bolestima, prva trudnoća, višeplodna trudnoća te trudnoća iz medicinski potpomognute oplodnje.

Razvijen je test pomoću kojeg možemo predvidjeti kod kojih će se trudnica, kod kojih postoji sumnja na preeklampsiju, pojaviti to stanje. Rezultati testa imaju dijagnostičku točnost veću od 99% pa se liječnici sa sigurnošću mogu usredotočiti na one pacijentice koje će vjerojatno razviti preeklamspiju, a zdrave poslati kući.

Simptomi kod kojih odmah morate reagirati

Preeklampsija se može pojaviti i vrlo brzo napredovati, stoga budite oprezni i odmah se obratite liječniku ako imate iduće simptome:

• natečenost lica, dlanova i stopala,
• nagli porast tjelesne težine,
• intenzivna glavobolja koja ne prolazi unatoč uzimanju analgetika,
• zamućen vid,
• mučnina i povraćanje,
• bol, grčenje u trbuhu i slabost,
• otežano disanje ili bol u prsima.

Opasnosti do kojih dovodi preeklampsija

Premda većina ovih trudnoća završi povoljnim ishodom za majku i dijete, preeklampsija je još uvijek jedan od vodećih uzroka maternalnog morbiditeta i mortaliteta diljem svijeta, a osobito u zemljama u razvoju. Može dovesti do niza komplikacija koje uključuju akutno zatajenje bubrega i jetre, plućni edem, moždani udar, abrupciju posteljice, a, također, dugoročno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti. Jedan je od vodećih uzroka prijevremenog porođaja i, posljedično, perinatalnog morbiditeta i mortaliteta.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Na dijagnozu ukazuju simptomi ili povišen krvni tlak. Pretrage obuhvaćaju analizu urina, KKS (kompletnu krvnu sliku), testove jetrene funkcije i bjelančevine u 24-h urinu.

Preeklampsija se dijagnosticira kad trudnica razvije hipertenziju (tlak ≥ 140/90 mmHg ) uz neobjašnjivu proteinuriju, odnosno prisutstvo proteina u urinu. Ponekad se pretragama otkrije HELLP sindrom (engl. hemolysis, elevated liver enzymes, low platelet count, u prijevodu: hemoliza, patološki testovi jetrene funkcije, nizak broj trombocita).

Kod terminskih trudnoća najsigurniji je hitni porod. Kod trudnoća manjih od 37. tjedna opasnost od ranog poroda se odvagne prema težini preeklampsije te odgovora na liječenje. Liječenje je usmjereno ka poboljšanju zdravlja majke, što posljedično poboljšava i zdravlje fetusa.

Ako je preeklampsija blaga moguće je ambulantno liječenje koje obično uključuje strogo mirovanje u krevetu, ležanje na lijevom boku, normalan unos soli i nadzor svaka dva do tri dana. No ako je riječ o težem obliku, trudnica se mora hospitalizirati te nadzirati.

Preeklampsija u idućoj trudnoći i mjere prevencije

Rizik od ponovne pojave ovisi o tome koliko je ozbiljna preeklampsija bila prvi put. Što se bolest ranije javi, to će njen tijek biti teži te je veća vjerojatnost da će je žena dobiti i u idućoj trudnoći. Do 20% žena koje su imale preeklampsiju, ponovno će je imati u idućoj trudnoći.

Zasad nema strategije preventivnih mjera, niti lijekova kojima bi se mogao prevenirati razvoj preeklampsije kod svih žena. Međutim, u skupini visokorizičnih žena postoji mogućnost prevencije, a dosad se učinkovitim pokazao aspirin. Studije su pokazale da niske doze aspirina smanjuju rizik razvoja preeklampsije za 17%.

Izuzev aspirina, korisnim se pokazao još jedino kalcij, ali isključivo u populacijama s niskim unosom kalcija, što nije slučaj u razvijenim zemljama.

Imate li jedan od simptoma ili sumnjate na preeklampsiju, svakako se obratite svom liječniku te obavite dodatne pretrage kako biste sačuvali svoje zdravlje, kao i zdravlje svog djeteta.