Dijete još ne govori: kada se zabrinuti?

Da bi dijete ovladalo govorom treba postojati organska osnova za razvoj govora, a to prije svega podrazumijeva dobar sluh, normalnu inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova i jezične sposobnosti. Dijete usvaja osnovne elemente jezika od svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i potreba (kao što uči hodati, crta ili trči).

Normalan razvoj govora

Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se. Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga ili petoga mjeseca, sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je karakteristično da sadrže i glasove koji ne postoje u govoru okoline, počinju se mijenjati. Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu.

Bitno obilježje prvih riječi je da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili situaciju već istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji. Među djecom u dobi od dvije godine postoje velike razlike u pogledu ovladavanja govorom, jer neka djeca na svoj prvi rođendan već govore kratkim rečenicama, dok druga to ne čine niti na drugi. Ipak, većina djece progovara u tom razdoblju.

Ponekad se može dogoditi da dijete od pune dvije godine ne govori ili govori tek nekoliko u pravilu loše artikuliranih riječi. Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga u vezi s predmetima i osobama iz svoje najbliže okoline, primjerice, “Daj mi žličicu!”,” Pokaži gdje je mama!”, zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i slično, ono najvjerojatnije nema teškoća u recepciji govora, pa će se i izražajna strana govora vjerojatno doskora razviti.

Kada govorimo o kašnjenju u razvoju govora

Nerazvijeni govor odgovara kronološkom uzrastu djece od dvije do šest godina, čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo dijete je u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti, lateralizacija je nesigurna (dijete nije sigurno u odnose lijevo-desno ), a tjelesna shema slabo uklopljena.

Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivane razine za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje veće od šest mjeseci može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju, od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga, do nesposobnosti složenijih gramatičkih struktura.

Međutim, češće kasni samo sposobnost govorenja, dok u razumijevanju nema većih teškoća. S obzirom na to da razumijevanje govora normalno ide nekoliko mjeseci ispred sposobnosti govora, ako je i ovaj poremećaj u pitanju onda je kašnjenje mnogo veće.

Razumije ili ne razumije?

Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj govora se u najtežim slučajevima može prepoznati već kod djeteta od godine i pol. Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori, već i ne razumije tuđi govor. Tako bi dijete od godine i pol već trebalo razumjeti mnogo toga – svakodnevne rečenice, a i situacijski mnogo više.

Dijete koje ne razumije govor i ne govori (jer razumijevanje uvijek prethodi govoru) ponašat će se drugačije od ostale djece jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim ponašanjem – plačem, vriskom i sličnim. U svojoj komunikaciji upotrebljavat će geste te se izražavati mimikom.

Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su djeca povučena, neka agresivna, a to ovisi o tipu usporenog govora -motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori.

Savjet roditeljima

Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta, trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu zbog utvrđivanja uzroka kašnjenja u govoru te mogućnosti upućivanja specijalistima da se otklone neke sumnje koje bi mogle biti uzrok kasnijem progovaranju djeteta. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim kasnije.

Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk-slika te tako dijete poticati na govor putem onomatopeja iz prirode, davati mu slikovnice s velikim slikama bez puno detalja. Treba pridružiti i zvučne stimulanse tako da dijete može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka.

Treba znati da svaki poticaj, pa bio i mali, daje veću šansu da dijete ima što uredniji govorno- jezični razvoj.