Oštećenje jetre uzrokovano lijekovima

Lijekovi se daju na različite načine, no najčešće na usta (peroralno), u različitim ljekovitim oblicima, odnosno tablete, kapsule i drugi. Koja je njegova sudbina u organizmu, odnosno što organizam čini s lijekom, objašnjava farmakokinetika koja se bavi procesima apsorpcije (ulazak lijeka u sistemski krvotok s mjesta primjene), distribucije (raspodjela po tkivima), metabolizma (pretvorba, odnosno biotransformacija lijeka) i eliminacije (odstranjivanje iz organizma).

Sve tvari koje unosimo u organizam, uključujući i lijekove, „pročišćava“ jetra, organ koji obavlja velik broj vitalnih funkcija u našem tijelu. Među ostalim je zadužena za čišćenje krvi, uklanjanje toksina iz organizma, pretvaranje hranjivih tvari u energiju te čuvanje vitamina i minerala. Ovaj organ igra ključnu ulogu, ne samo u metaboliziranju hrane koju jedemo, već i u procesu detoksikacije, odnosno štiti nas od štetnog utjecaja brojnih toksina kojima smo izloženi. Zato je važno očuvati jetru zdravom te izbjegavati čimbenike rizika kao što su prekomjerna i učestala konzumacija alkohola, debljina, učestala konzumacija velikih količina masne, pržene i ostale nezdrave hrane, pušenje… Lijekovi, kao strane i neprirodne tvari za organizam, također opterećuju jetru pa nikad nije suvišno naglašavati da se oni moraju trošiti racionalno – samo kada su potrebni i tada na ispravan način.

Što se događa s lijekovima u jetri?

Raznovrsnim kemijskim reakcijama u jetri se događa proces metabolizacije, odnosno većina lijekova se mijenja, s ciljem da se olakša njihovo izlučivanje (većinom mokraćom ili stolicom). Enzimi potrebni za te reakcije nalaze se u mnogim tkivima, no najviše su izraženi u jetri. Premda se biotransformacijom lijekovi u pravilu inaktiviraju, neki su metaboliti farmakološki aktivni, ponekad i djelotvorniji od ishodne tvari pa zbog toga mogu biti i više toksični ili karcinogeni od izvornog lijeka.

Velik broj lijekova i biljnih pripravaka može se dovesti u vezu s oštećenjem jetre. Nastanak jetrenog oštećenja izazvanog lijekovima složen je proces u kojem važnu ulogu imaju lijek sam po sebi, njegovi metaboliti te imunosni sustav domaćina (osobe koja ga uzima).

Tipovi oštećenja jetre

Dva su tipa oštećenja, intrinzično oštećenje te idiosinkratske reakcije.

Intrinzično oštećenje je predvidljivo, tj. poznato je da ga neki lijekovi mogu izazvati. Incidencija mu raste s povećanjem doze i nastaje u kratkom vremenu. Vjerojatno diljem svijeta najčešće korišten analgetik i antipiretik paracetamol, pri niskim je dozama bezopasan, no dugotrajna terapija u maksimalnim dozama (4 g na dan) dovest će do reverzibilnog povišenja jetrenih transaminaza. Takvi slučajevi su uglavnom asimptomatski i nakon prestanka uzimanja lijeka dolazi do normalizacije laboratorijskih nalaza. No, povećanje doze, čak i u jednokratnoj uporabi, može dovesti do teške hepatotoksičnosti, a u konačnici i do zatajenja jetre i smrti.

Za razliku od toga, tzv. idiosinkratske reakcije su nepredvidljive, nastaju najčešće jedan do tri mjeseca, pa čak i do godinu dana od uporabe lijeka, a mogu biti metabolički ili imuno (tj. alergički) posredovane. Primjer su lijekovi diklofenak, amiodaron, alopurinol ili vrlo često propisivan antibiotik amoksicilin + klavulanska kiselina i drugi.

Poznato je da je povećana hepatotoksičnost primijećena i kod istovremene konzumacije mnogih lijekova s alkoholom ili, na primjer, interakcija lijekova sa sokom grejpa. Ostali faktori rizika su prethodno dijagnosticirana akutna ili kronična jetrena bolest.

Dijagnosticiranje oštećenja jetre i liječenje

Velik broj lijekova se može povezati s toksičnim oštećenjem jetre. Neki od njih mogu uzrokovati više tipova oštećenja, bilo akutno ili kronično.

Klinička manifestacija uključuje: od blago asimptomatskog povećanja laboratorijskih jetrenih testova, preko kolestaze (smanjenje ili zastoj protoka žući) sa svrbežom, akutne bolesti jetre sa žuticom koja nalikuje na virusni hepatitis pa do akutnog jetrenog zatajenja.

S druge strane, kronično oštećenje jetre lijekovima može nalikovati drugim uzrocima kronične jetrene bolesti (npr. alkoholnoj bolesti jetre, može progredirati i do ciroze). Posebno se to odnosi na metotreksat, amiodaron, enalapril, valproična kiselina, izoniazid i neke druge.

Liječenje se sastoji od čim ranijeg prestanka uzimanja lijeka za kojeg se sumnja ili utvrdi da je uzrokovao oštećenje jetre. Međutim, problem je, kod velikog broja bolesnika, istovremena primjena više lijekova zbog brojnih komorbiditeta, a uz to i dodatna terapija raznim dodacima koji možda i nisu potrebni.

Antibiotici, antiepileptici i antidepresivi redom su lijekovi čijeg hepatotoksičnog djelovanja su liječnici svjesni te će s pažnjom pristupiti propisivanju terapije. I kod lijekova za snižavanje razine kolesterola u krvi koji su izrazito učinkoviti i često propisivani, tijekom terapije se kontroliraju jetreni enzimi.

Što je s dodacima prehrani i OTC lijekovima?

Zaboravlja se da jetru oštećuju i lijekovi koji se mogu dobiti bez recepta, pa i dodaci prehrani, biljni pripravci, vitamini i minerali… Često se shvaćaju olako i zato predstavljaju opasnost po jetru.

Nesteroidni antireumatici i paracetamol, sastojci brojnih lijekova protiv bolova i prehlade, puno se koriste u samoliječenju i mogu se dobiti bez recepta. Njihovo pretjerano korištenje i prevelike doze unesene u organizam već i u kratkom vremenu mogu oštetiti jetru čak i kod zdravih ljudi. Zato se uvijek preporučuje oprez – kratkotrajna uporaba i najmanja djelotvorna doza