Liječenje i prevencija karcinoma debelog crijeva

Rak (karcinom) debelog crijeva jedna je od najčešćih zloćudnih bolesti kod oba spola. Kirurški zahvat je osnovni oblik liječenja, a prognoza ovisi o stadiju bolesti u trenutku postavljanja dijagnoze. Preventivnim testovima i pregledima može se otkriti u ranoj fazi, ali nespremnost „zdravih“ osoba na takav oblik zaštite zdravlja rezultira postavljanjem dijagnoze tek nakon pojave simptoma kod dvije trećine pacijenata.

Standardno liječenje ili sudjelovanje u istraživanjima

Pacijentima su na raspolaganju različiti oblici liječenja. Neki terapijski postupci su standardni (trenutno se koriste), a nove ideje i pristupi testiraju se kliničkim istraživanjima. Prije početka standardnog liječenja, bolesnici s liječnikom mogu razgovarati o mogućnosti sudjelovanja u kliničkim istraživanjima.

Lijekovi kojima je dozvoljeno istraživanje na pacijentima prije toga trebaju proći rigorozna testiranja u laboratoriju i na laboratorijskim životinjama. Kliničko istraživanje lijekova je znanstvena studija kojoj je cilj poboljšati trenutne mogućnosti liječenja ili dobiti više informacija o novim terapijama. Kad klinička istraživanja pokazu kako je nova terapija bolja od standardne, novo liječenje postaje dio standardne terapije.

Tri oblika standardne terapije su:

• kirurški zahvat,
• kemoterapija i
• zračenje.

Kirurški zahvat

Kirurški zahvat je najčešći oblik liječenja za sve stadije karcinoma. Mogućnosti su sljedeće:

• lokalna ekscizija – ako se karcinom otkrije u ranom stadiju, liječnik ga može odstraniti bez otvaranje trbušnog zida. Umjesto toga se karcinom može odstraniti kroz unutrašnjost crijeva. Ako se karcinom nađe u polipu, operacija odstranjenja se naziva polipektomija.
• resekcija – ako je karcinom veći, liječnik izvodi kolektomiju (odstranjivanje karcinoma i određenog dijela okolnog zdravog tkiva). Liječnik nakon toga može izvesti anastomozu (zašivanje zdravih dijelova debelog crijeva). Kirurg obično odstranjuje limfne čvorove oko debelog crijeva koje patolog kasnije pregleda pod mikroskopom kako bi se provjerilo sadrže li tumorske stanice.

• resekcija i kolostomija – ako liječnik ne može zašiti dva kraja crijeva nakon odstranjenja tumora, napravi se otvor (stoma) na površini tijela za odstranjenje crijevnog sadržaja. Ovaj se postupak naziva kolostomija. Stoma se još naziva anus praeter naturalis (lat. = anus prije prirodnog). Ponekad stoma služi samo dok crijevo ne zaraste. Ako liječnik treba odstraniti cijeli donji dio debelog crijeva kolostomija je često trajna.

Čak ako liječnik odstrani cijelu vidljivu tumorsku masu, nakon operacije se ponekad preporučuje kemoterapija kako bi se uništile preostale karcinomske stanice. Liječenje nakon kirurškog zahvata kojem je cilj povećati mogućnost potpunog izlječenja naziva se adjuvantna terapija.

Kemoterapija

Kemoterapija je uporaba lijekova protiv stanica karcinoma. Kemoterapija se može uzeti preko usta, venskim putem ili injekcijom u mišić. Sva tri oblika predstavljaju sustavnu terapiju jer lijek ulazi u krv i djeluje u cijelom tijelu.

Zračenje

Radijacijska terapija je uporaba zračenja za ubijanje tumorskih stanica i smanjenje tumorske mase. Razlikuje se vanjsko zračenje (uporaba aparata izvan tijela) i unutrašnje zračenje (postavljanje izvora zračenja, radioizotopa, u tjelesne šupljine putem plastičnih cjevčica).

Karcinom debelog crijeva može se liječiti vanjskim zračenjem. Nakon terapije se radi krvni test kojim se mjeri razina karcinoembrijskog antigena (CEA) zajedno s drugim pretragama kako bi se utvrdio eventualni rekurentni karcinom.

Biološka terapija

Biološka terapija je liječenje kojim se stimulira imunološki sustav u borbi protiv karcinoma. Tjelesni ili laboratorijski proizvodi koriste se za pojačanje, usmjeravanje ili obnavljanje tjelesnih obrambenih mehanizama.

Biološka terapija se ponekad naziva modifikator biološkog odgovora (biological response modifier, BRM) ili imunoterapija. Biološku terapiju znanstvenici intenzivno istražuju.

Kontrola nakon završenog liječenja

Cilj nadzora nakon terapije jest otkrivanje ponovne pojave bolesti (rekurentni karcinom) dovoljno rano kako bi se provelo uspješno liječenje. Trenutni protokol obično uključuje povremene kliničke preglede, laboratorijske testove, radiološka snimanja i mjerenje razine karcinoembrijskog antigena (CEA).

Ne postoji suglasje medicinskih stručnjaka o najboljem protokolu kontrole te se još ne zna jesu li sve navedene medicinske pretrage (s obzirom na njihovu agresivnost i visoku cijenu) uistinu potrebne. Četiri od pet randomiziranih istraživanja koja su usporedila intenzivan nadzor s rjeđim testiranjem, nisu dokazala prednost intenzivnog nadzora te poboljšanje ukupnog preživljenja. Intenzivna testiranja su skupa te ne dovode do poboljšanja kvalitete života. Daljnja istraživanja se provode kako bi se riješila dvojba.

Preventivne mjere

Izvedene temeljem rizičnih čimbenika, mjere prevencije uključuju prehranu s niskim udjelom masti, jedenje velikih količina voća i povrća, malih količina crvenog mesa, redovnu tjelesnu aktivnost te odražavanje preporučene tjelesne mase.

Izraz kemoprevencija odnosi se na „uporabu kemijskih sastojaka u prevenciji, zaustavljanju rasta ili odstranjenju nastalih karcinomskih stanica“. Istražuje se učinak vitamina A, E, D, C, folne kiseline, kalcija, selena, aspirina, cox-2 inhibitora te hormonskih pripravaka u svrhu kemoprevencije, odnosno sprječavanja ili zaustavljanja rasta polipa i karcinoma. Još ne postoje preporuke za njihovo korištenje no istraživanja se nastavljaju.

Kalcij, vitamin D i folati se u posljednjim objavljenim istraživanjima navode kao obećavajući kemopreventivni agensi.

Članak u cijelosti pročitajte na stranicama ILCO saveza.