Laboratorijske pretrage za štitnjaču: od pripreme do nalaza

Laboratorijske pretrage su jedne od najkorištenijih i najvažnijih pretraga u zdravstvu. Primjenjuju se pri probiru, dijagnozi, praćenju te prognozi bolesti. Uzorak iz kojeg se najčešće izvode biokemijske pretrage je krv, a zatim urin, stoga će se ovaj članak bazirati na pravilnoj pripremi za određivanje pojedinih analita iz ta dva uzorka (analit je sastavni dio uzorka koji se može identificirati kvalitativnom analizom ili odrediti kvantitativnom analizom).

Poseban naglasak bit će na pretragama vezanim za metabolizam štitnjače, no kako se redovito pri određivanju T3, T4 i TSH određuju i drugi analiti, bit će i oni spomenuti.

1. 
   

   1. korak: pravilna priprema

Vrlo je važna pravilna priprema bolesnika prije uzorkovanja krvi i urina jer se time osigurava da je nalaz odraz zdravstvenog stanja pacijenta.

Priprema za vađenje krvi

Prije svega, važno je vrijeme vađenja krvi koje je uvijek u ranim jutarnjim satima, idealno između sedam i devet sati prijepodne, osim u hitnim stanjima. To je važno iz više razloga. Naime, referentni intervali su određivani mjerenjem koncentracije analita ujutro. S druge strane, neki analiti poput željeza i kortizola imaju izražen cirkadijalni ritam (značajno im se mijenja koncentracija tijekom dana). Također, krv se vadi ujutro i iz praktičnih razloga jer je potrebno da je pacijent natašte. Natašte podrazumijeva da se ne jede ništa 12 sati prije vađenja krvi. Ujutro prije vađenja se ne smije konzumirati čaj, kava, niti se smije pušiti (pušenje poveća broj leukocita), već je dozvoljeno samo piti vodu.

Kod određivanja hormona T3, T4 i TSH u pacijenata koji su na nadomjesnoj terapiji, važno je da terapiju ne uzmu prije, već poslije vađenja krvi.

Priprema za urin

Najčešće se kod određivanja tvari iz urina koristi prvi jutarnji urin ili, kod određivanje kvantitativnog sastava tvari (količine), 24-satni urin. Važno je koristiti čiste spremnike, idealno iz ljekarne.

Srednji mlaz prvog jutarnjeg urina nakon jutarnje higijene se smatra najadekvatnijim uzorkom za prvi jutarnji urin. Kod sakupljanja 24-satnog urina prvi jutarnji urin se ne skuplja, već se nakon prvog jutarnjeg urina u idućih 24 h mokri u čistu posudu zaključno s prvim jutarnjim urinom idućeg dana.

1. 
   

   2. korak: određivanje T4 i TSH

Kod ispitivanja metabolizma štitnjače diferencijalna dijagnoza kreće s T4 i TSH.

Osnovna dijagnostička pretraga za ispitivanja stanja štitnjače prema svim vodećim društvima za štitnjaču je TSH. To je hormon koji izlučuje hipofiza, a uloga mu je da potiče štitnjaču na sintezu i izlučivanje njezinih hormona T4 i T3. Hormoni štitnjače negativnom povratnom spregom djeluju na hipofizu suprimirajući izlučivanje TSH. Sukladno tome, kada je koncentracija T3 i T4 povećana (hipertireoza) TSH će biti najčešće snižen, a kada je koncentracija T4 i T3 snižena (hipotireoza), koncentracija TSH je najčešće povećana.

Tek nakon utvrđivanja abnormalnosti u radu štitnjače pomoću TSH i T4 kreće se s ostalim pretragama.

1. 
   

   3. korak: određivanje protutijela

U toj fazi uobičajeno je određivanje protutijela. Kod hipotireoze određuje se titar protutijela na tiroidnu peroksidazu (anti-TPO) i protutijela na tireoglobulin (anti-TG), pri čemu anti-TPO imaju veću dijagnostičku vrijednost jer su specifičniji za štitnjaču.

Tiroidna peroksidaza je enzim u štitnjači čija je uloga prevođenje joda u oblik kojeg štitnjača može iskoristiti. Tireoglobulin je pak protein za koji su T3 i T4 vezani dok su u štitnjači. Ta protutijela tipična su za Hashimotovu bolest gdje vlastiti imunosni sustav prepoznaje tireoglobulin i tireoidnu peroksidazu kao strane, stvara protutijela na njih i dovodi do uništenja tkiva štitnjače.

Kod hipertireoze određuju se titar protutijela na TSH receptore koja su tipična za Gravesovu bolest. Protutijela na TSH receptore djeluju tako da se vezuju na mjesto vezivanje TSH te dovodi do povećane sinteze hormona štitnjače.

Specijalističke pretrage po potrebi

T3 i TRH se smatraju specijalističkim pretragama te bi se trebali rijetko izvoditi samo kada za to ima potrebe. Međutim T3  se vrlo često neopravdano zadaje uz T4.

TRH je hormon koji nastaje u dijelu mozga zvanom hipotalamus te potiče izlučivanje TSH.  Određuje se kod sumnje na centralnu hipotireozu (stanje gdje je manjak T3 i T4 posljedica manjka TSH i/ili TRH).

Određivanje T3 je rjeđe jer on, za razliku od T4 čiji je jedini izvor štitnjača, nastaje većim dijelom izvan štitnjače. Određivanje slobodnih frakcija T3 i T4 pouzdanije je od određivanje ukupnih koncentracija jer slobodne frakcije ne ovise o proteinima za koje su hormoni vezani u cirkulaciji.

Važnost pravilnih uputa i suradnje

Važno je za kraj napomenuti da pravilna dijagnoza započinje pravilnom pripremom pacijenta. Stoga je važno da zdravstveno osoblje pravilno uputi pacijente, a oni da se pridržavaju smjernica.

Izvor: Hrvatska udruga za bolesti štitnjače