Kako prepoznati poremećaj socijalne komunikacije kod djeteta

Mnoge roditelje zanima prva komunikacija djeteta i kada ona zapravo započinje: s prvom riječi ili nekako drugačije?

Važno je znati da dijete počinje komunicirati prije nego se pojavi prva riječ. Što to znači? Znači da je rana komunikacija važna za rano učenje kojim se dijete oblikuje i formira u mentalnom segmentu. Predverbalna i verbalna komunikacija temelj su za učenje, kao i socijalni te kognitivni razvoj djeteta.

Poremećaj socijalne komunikacije može biti izoliran, ali se može javiti i u okviru drugih stanja, kao što su poremećaji iz autističnog spektra, kašnjenje u jezičnom razumijevanju i govoru, intelektualne teškoće, opće razvojno kašnjenje te deficit pažnje. Vještine socijalne komunikacije mogu biti u deficitu i kod emocionalnih teškoća, kao i kod oštećenja sluha. Potrebno je što prije krenuti s ranom intervencijom čim se ustanovi razvojno odstupanje.

Utvrđivanje odstupanja u govorno-jezičnom razvoju

Roditelji su često zbunjeni kada primijete neka odstupanja u jezičnom razvoju djeteta, a da bi se na vrijeme prepoznao poremećaj i omogućila pravovremena terapija, izuzetno je važno uzeti dobru anamnezu prilikom obrade te evaluirati dijete što objektivnije, bez uplitanja vlastite subjektivnosti.

Prilikom evaluacije djetetovog govorno-jezičnog razvoja, važno je dobro ispitati razvoj prediktora govora i jezika, a to su: brbljanje, razvoj združene pažnje, leksičko razumijevanje te kombinatorička i simbolička igra.

Odgođena pojava brbljanja upozoravajući je znak za kasniji jezično-govorni razvoj djeteta. Združena pažnja važna je za učenje riječi te je također značajan prediktor jezičnog razvoja. Izostanak razvoja igre tijekom druge godine zahtijeva preventivni logopedski tretman, s ciljem poticanja razvoja kombinatoričke (dijete stavlja predmete u određene odnose, npr. lutku u krevet) i simboličke igre (dijete koristi određeni predmet kao neki drugi, stavljanje predmeta pored uha i razgovor kao da razgovara na telefon).

Prvi znakovi odstupanja u socijalnoj komunikaciji

Dijete s teškoćama socijalne komunikacije će krajem prve i tijekom druge godine života:

• slabije uvoditi druge ljude u svoju svakodnevicu,
• rjeđe će donositi ili pokazivati predmete svojoj okolini,
• neće obraćati pažnju na lice sugovornika,
• pogled će biti slabiji u vidu kratkoće ili neusmjeravanja,
• te će slabije slijediti gestu pokazivanja.

Naime, već krajem prve godine djeca tipičnog razvoja znaju kako predjezičnim sredstvima utjecati na okolinu, dobiti njihovu pažnju ili željeni predmet. Ako ovih ponašanja nema ili su izuzetno rijetka, to je već razlog za reagiranje i odlazak logopedu na evaluaciju, gdje će tada logoped dalje uputiti na ostale preglede: neuropedijatrijski pregled, pregled audiologa, psihologa, pregled terapeuta senzorne integracije te, ako bude potrebno, i psihijatrijski pregled.

Kod djece s rano ustanovljenim razvojnim teškoćama, poticanje treba započeti što ranije, a ono treba biti kontinuirano i učestalo (najidealnije 2x tjedno).

Kako poticati socijalnu komunikaciju?

• Potrebno je poticati očni kontakt, što znači da predmete koje imenujete ili dijete želi, stavite u blizinu svoga lica. Tada dijete pozovite, usmjerite njegovu glavu prema svom licu te svaki uspostavljeni kontakt očima pohvalite i nagradite onim što dijete voli ili želi raditi.
• Treba poticati geste pokazivanja; na primjer, predmet koje dijete želi stavite izvan njegova dosega. Kad ono bude htjelo predmet, potaknite ga da pokaže na željeni predmet tako što ćete oblikovati njegovu ruku u gestu pokazivanja. Ono što je važno jest da budete model, koristeći u tom trenutku gestu pokazivanja, a potom djetetu pružite željeni predmet.
• Potičite geste traženja; kada dijete želi određeni predmet, tada oblikujte njegovu ruku u gestu traženja te mu pružite ono što želi.
• Potičite usvajanje imenovanja pomoću geste pokazivanja tako da zatražite dijete neka vam pokaže predmet koji želi (igračku, hranu, piće) te da ga pritom imenuje. Važno je da svaki put oblikujete djetetovu ruku u pokaznu gestu. Svakako nagradite dijete pohvalom ili nekom drugom željenom nagradom od strane djeteta.
• Potičite igru tako da potičete dijete neka stavlja lutku spavati, da ju hrani, daje joj piti, da ju mazi, ljubi… Bilo bi dobro da nakon tih radnji dijete nastavi tu lutku „pripremati“ za svakodnevne situacije koje i dijete radi, kao što su češljanje, kupanje, obuvanje, oblačenje.
• Važno je dijete poticati da u igru uključuje sebe kako spava, jede, pije, da se oblači, da kuha, da se igra nekih zanimanja, da se pretvara kao da razgovara na telefon, da zapravo u igri radi svakodnevne stvari u dnevnoj rutini kroz dan ili večer.

• Kada se potiče igra, treba se djetetu obraćati jednostavno, s jednostavnim zahtjevima i nalozima koji su popraćenim gestama i onomatopejama. Kroz dan se i vi trebate uključiti u igru tako da komentirate ono što dijete radi i na što je usmjereno.
• Važno je poticati imitaciju jer ako se ne stimulira verbalna imitacija, odnosno dijete ne može ponoviti određene elemente govora, potrebno je poticati imitaciju globalnih pokreta (pljeskanje, mahanje kao pozdrav), kao i imitaciju pokreta artikulatora (oblizivanje usana, plaženje jezika).
• Važno je poticati dijete da maše na „pa-pa“ prilikom odlaska, da šalje puse, „daje pet“ na zahtjev. 

Kada potražiti stručni savjet

Čim primijetite ili imate sumnju na odstupanja u govorno-jezičnom razvoju kod svog djeteta, potrebno je što prije krenuti u dijagnostiku i slijedom toga u pravodobne terapije koje će s čim ranijom intervencijom uvelike pridonijeti napretku kod vašeg djeteta.