Kako lakše podnijeti stres selidbe

Preselila sam prije osam mjeseci iz starog kvarta u nov, meni malo poznat kvart. Mislila sam da sam gotovo rođena spremna za taj pothvat, no čini se da je za spremnost potrebno mnogo više pripreme.

‍Selidba je zahtjevan psihološki proces i na ljestvici stresa nalazi se odmah nakon gubitka važnih osoba. Nerijetko predstavlja kraj jednog i početak nekog drugog poglavlja u životu. Može biti željena i očekivana (npr. planirano preseljenje radi studija), ali i iznenadna i neočekivana (npr. uslijed rata, potresa i ostalih užasa).

Što nas motivira na selidbu?

Prema nekim američkim statistikama (a slična su kretanja i u europskim okvirima), prvi je razlog za preseljenje promjena posla (30%), potom nov životni početak nakon određenih životnih promjena (24,4%), preseljenje radi bivanja s obitelji (22,3%), promjena mjesta stanovanja zbog obrazovanja (12,1%) ili preseljenje radi partnerove promjene posla (12,7%).

• Milenijalci (1981. – 1996.) se najčešće sele zbog promjene posla te su se u zadnjih deset godina preselili barem dva puta.
• Pripadnici generacije baby boomera (1946. – 1960.) sele se zbog novog, svježeg životnog početka, a to su u zadnjih deset godina napravili jednom.
• Generacija X  (1960. – 1980.) seli se najčešće također radi novog početka, što je u zadnjih deset godina bilo jednom do dvaput.
• Zoomeri (1997. – 2012.) i Alphe (2013. – 2022.) sele se pretežito zbog obrazovanja, iako generalno duže od prijašnjih generacija ostaju u kućanstvu s roditeljima.

I odrastanje je „selidba“

Kasna adolescencija je vrijeme velikih promjena i procesa kroz koje mladi prolaze – selidba (tranzicija) od dječje prema odrasloj dobi nosi niz novih uloga, odgovornosti, odnosa. Riječ je o čestim i snažnim promjenama (u tjelesnom, akademskom, obiteljskom, vršnjačkom i radnom okruženju, ali i u dostupnosti resursa zajednice, promjene uloga i odgovornosti) koje su karakterizirane postizanjem ekonomske i psihološke autonomije, a koja danas kasnije započinje.

Stres i prilagodba na novo

Selidba uvijek uključuje promjenu, bilo da govorimo o novom životnom razdoblju ili onoj selidbi koja uključuje fizičku promjenu stanovanja. Stresna je jer obuhvaća:

• nove izazove i potrebu za adaptacijom,
• nemogućnost sudjelovanja u poznatim (i ranije dostupnim) aktivnostima,
• gubitak ili udaljenost od mreže podrške bliskih ljudi,
• katkada je riječ i o jezičnim ili nekim drugim kulturološkim poteškoćama/novinama.

Svaka takva promjena djeluje tako da su neki razdražljiviji nego inače, neki osjetljiviji, neki nemirniji, no generalno smo nesigurniji jer nam se mijenja ono poznato i on što nismo dovodili u pitanje. Kao da sjedimo na stolcu s tri noge, ipak nastojimo balansirati te postaviti realne i dostižne ciljeve.

Treba nam neko vrijeme dok novi životni kontekst ne postane malo više naš i dok ne razvijemo nova ponašanja kojima se prilagođavamo novim situacijama. Naš lager poznatih ponašanja traži nove snage s obzirom na promijenjene okolnosti.

Što može pomoći u fizičkoj i mentalnoj selidbi

U selidbi pomažu dobro planiranje i organizacija, rješavanje smeća, pakiranje, donošenje odluka, čišćenje… Čini mi se kako bi ove korake svako toliko trebalo raditi i kao svojevrsnu mentalnu higijenu. Ne mislim, naravno, samo na onaj fizički aspekt, nego i na dovođenje u red misli koje njegujemo kao i navika u odnosu s drugima i prema sebi.

Svjesno odabrati povjerenje, ohrabrivanje, podržavanje, prihvaćanje, pregovaranje, poštovanje, slušanje umjesto kritiziranja, prigovaranja, kažnjavanja, potkupljivanja, prijetnji, žaljenja ili okrivljavanja, velika je seoba prema ostvarivanju dobrog odnosa sa sobom i s drugima.

Dobrobiti selidbe

Selidba može imati brojne dobrobiti za mentalno zdravlje. Za vrijeme studija izvan Hrvatske živjela sam u kampusu s brojnim studentima iz cijelog svijeta. Neizmjerno sam zahvalna na tom jedinstvenom iskustvu koje je svakodnevno tražilo fleksibilnost, prihvaćanje i prilagodbu. Bilo je potrebno razumjeti i prihvatiti kulturu i navike drugog, biti spremna ne inzistirati na bivanju u pravu ako sam željela dobar odnos, biti spremna argumentirati i pregovarati, učiti i pomicati vlastite granice. Tim su procesima pomagali otvorenost, spremnost na prilagodbu i dobar odnos s cimericama i prijateljima na kampusu. Pravila nisu odmogla – danas vidim kako su nam neka pravila kampusa bila sigurna točka oko koje smo gradili našu priču.

Promjenom mjesta stanovanja mijenjamo se i mi sami. Ne znači, naravno, da je takva promjena nužno loša. Naprotiv, nov životni kontekst pruža i priliku za novi početak. Šansa je to da kreiramo sebe, ali ne na neki magičan način kao da jučer nije postojalo. Štoviše, imamo priliku integrirati sva naša dosadašnja iskustva u ovo novo te naučiti nove vještine, nova ponašanja, uključiti se u nove aktivnosti i upoznati nove ljude.

Preseljenje donosi i drugačiji doživljaj i percepciju svijeta. Moguće je da ćemo promijeniti životni stil, navike i steći nova poznanstva. Promjena sredine na taj je način aktivni sudionik izgradnje nas samih, osobito ako su velike razlike između sredine koju smo napustili i one u koju smo došli (npr. promjena iz ruralne u urbanu sredinu ili selidba u drugu zemlju radi studija).

Preseljenje nam može biti dobar pokazatelj kako se suočavamo sa stresom i koje strategije tada koristimo. Čekamo li posljednji trenutak? Planiramo li unaprijed? Tražimo li pomoć i podršku? Kako donosimo odluke? Možemo li se emocionalno regulirati kada situacija bude napeta? Prilika je to, vjerojatno kada raspakiramo i zadnju kutiju, da promislimo o svemu i upoznamo sebe. Iako smo posve izvan vlastite rutine, možemo selidbu promatrati i kao svojevrsnu psihološku prekretnicu tako da se uskladimo s vlastitim potrebama i napravimo važne korake za sebe.

Nošenje sa strahovima i tjeskobom

Neka ponašanja i emocije koje karakteriziraju slabu prilagodbu (npr. strahovi, anksioznost…) pojavljuju se kao prolazne reakcije na promjenu. Neki odrasli mogu osjetiti takozvani separacijski strah ili separacijsku anksioznost, najčešće vezanu uz odvajanje od bliskih odnosa (roditelja, prijatelja, partnera). Ovi osjećaji naslanjaju se na strahove koje smo imali u djetinjstvu, a koje vezujemo uz odvajanje (odlazak u vrtić, odlazak roditelja na posao, odlazak na izlet sa školom i sl.). Osjećamo se kao da smo napušteni, zanemareni, da nećemo moći brinuti o sebi, osjećamo ljutnju, strah, tjeskobu te možemo osjetiti i neke tjelesne tegobe (lupanje srca, glavobolju, ubrzano disanje, probleme s probavom i sl.).

Takvi osjećaji mogu utjecati na kvalitetu života; ako se nastave i ako ne uspijevamo realizirati samostalan život, dobro je potražiti podršku stručnjaka.

Preseljenje ima određene psihološke barijere. Potrebno je osjetiti da strah od napuštanja, strah od nesigurnog i novog postoje. Dobro je da o tome razgovaramo s nama bliskim i važnim osobama. U svakoj selidbi ima suočavanja s gubitkom. Suočavanje nam može lakše pasti ako se fokusiramo na potencijale cjelokupne situacije, umjesto da njegujemo promišljanja o tome što smo sve izgubili.

Metaforički, preseljenje uključuje put (putovanje) za koje je potrebno vrijeme. Vrijeme je zaista dar i potrebno je ne požurivati se, dati si vremena. Treba nam vremena da pustimo snažne korijene na novoj zemlji. 

Izvor: Pukotine.hr